Jasmin Elezović imao je samo šest godina kada je počeo rat. Godina je 1993. i njegov grad, Mostar, postao je centar nekih od najžešćih sukoba u bosanskohercegovačkom ratu, koji je počeo godinu ranije. Decenijama kasnije, Jasmin je podijelio svoju priču za britanski Guardian, kazavši da on i njegova porodica ne bi bili tu gdje su danas bez jedne humanitarne organizacije, koja je izrasla iz žestokog sukoba.
Elezović i njegova majka živjeli su s još dvije porodice u malom stanu na istoku grada, sa ratnom linijom udaljenom jedva 200 metara od njihovog kućnog praga. Devet mjeseci te godine Mostar je bio pod opsadom, podijeljen na dva dijela brutalnim borbama, sa 60 hiljada ljudi u istočnom dijelu grada pod nemilosrdnim bombardiranjem snaga koje su se identificirale kao Hrvati, piše Guardian u tekstu autorice Annie Kelly.
Jasminova su sjećanja na to vrijeme turobna. Njegov otac, Emin, sedmicama je bio odsutan kao vojnik. Njegov svakodnevni život bio je neprestana tutnjava artiljerijskih napada, izleti do rijeke u pokušaju pronalaska vode u pauzama borbi i igranje s grudvama užarenih gelera sa svojim prijateljima kad je mogao pobjeći od kuće.
“Imam vrlo malo sjećanja iz razdoblja prije rata. Čak i sada sebe vidim kao osobu koja je preživjela sukob, jer ako proživite rat, on će vam zauvijek oblikovati život”, ističe.
Imali smo snove, a onda je došao pakao
Iz tog gorkog sukoba proizašla je dobrotvorna organizacija War Child i projekt pekare koja je hranila izgladnjeli grad i promijenila živote Elezovića i njegove porodice. War Child, koji podržava djecu zahvaćenu sukobima diljem svijeta, jedan je od dobrotvornih partnera Guardiana i Observera, zajedno s Ljekarima bez granica i Parallel Histories.
Prije rata Elezović i njegovi roditelji Ermin i Alma živjeli su normalnim životom. Bili su vrijedni i poduzetni. Ermin je bio inženjer i porodica je otvorila kafić. “Imali smo planove, imali smo snove kao i svi drugi“, kaže Ermin i dodaje: “Onda je u naše živote došao pakao”.
Kada je opsada Mostara okončana Washingtonskim sporazumom, sporazumom o prekidu vatre koji je privremeno zaustavio borbe u gradu u martu 1994., porodica je bila u očajnoj situaciji.
“Bila je to najstrašnija godina”, kaže Alma. “Bili smo tako umorni, izgubili smo toliko prijatelja, toliko porodica, borili smo se s glađu, nismo imali struje, vode. Nismo se prepoznali”.
Alma se neprestano brinula za Ermina, koji se borio s depresijom iz vremena na prvoj liniji. Zatim je čula za neke ljude iz Engleske koji su došli u Mostar nakon prekida vatre kako bi pokušali pomoći onima koji su ostali bez ikakve borbe. “Konačno! Bilo je to svjetlo u mraku, instinktivno sam znala da to može spasiti Ermina”, kaže ona.
Ohrabrivala je Ermina da vidi šta rade. Našao je nekoliko stranaca koji se bore s praktičnim stvarima postavljanja industrijske krušne peći u ratnoj zoni. To su bili počeci War Child-a, organizacije koju su osnovali redatelji Bill Leeson i David Wilson te društveni poduzetnik Willemijn Verloop kako bi pokušali pomoći djeci pogođenoj nasiljem i etničkim čišćenjem kojoj su svjedočili u ratom razorenoj bivšoj Jugoslaviji.
“Upravo su stigli s priborom za postavljanje mobilne pekare i odmah sam vidio da mogu pomoći”, kaže Ermin. Njegovo iskustvo mašinskog tehničara, njegovo razumijevanje engleskog i činjenica da je tačno znao gdje i kako ljudima treba hitna pomoć u njegovom gradu pokazali su se neprocjenjivima.
“Nisu me vidjeli kao žrtvu niti su željeli da im kažem koliko je loše bilo”, pojašnjava. “Samo su trebali pomoć i ideje, a ja sam to mogao. Bili su praktični, strastveni ljudi koji su htjeli obaviti stvari”.
“Nahranili smo izgladnjeli grad i pokazali da život može ponovo početi”
U roku od nekoliko sedmica, Ermin je bio sastavni dio vođenja pekare, provodeći sate na projektu kada je mogao naći vremena daleko od ratišta, pomažući u nabavi kruha i drugih osnovnih potrepština kao što su lijekovi za hiljade izbjeglica koje su preplavile istočni dio grada nakon prekida vatre, kao i lokalno stanovništvo.
U novembru 1994., kada je snimljena fotografija sedmogodišnjeg Elezovića u majici War Child kako stoji na privremenom mostu koji je sagradila bosanska vojska kako bi zamijenila gradski osmanski most, koji su godinu prije srušili hrvatske granate, pekarstvo je bilo na vrhuncu, i peklo se i do 5000 kruhova dnevno. “Pomogli smo nahraniti izgladnjeli grad”, kaže Ermin. “Pokazali smo ljudima da život može ponovno početi”.
War Child se također upleo u život njegove porodice. “Porodica je bila War Child u Mostaru”, kaže Lynne Kuschel, koja je u to vrijeme radila za dobrotvornu organizaciju i bila u bliskom kontaktu s ovom porodicom. “Ništa od ovoga što smo radili u Mostaru ne bi bilo bez njih. Postali smo porodica”.
Za Elezovića je dolazak War Child-a u njegov život bio “kao renesansa nakon mračnog vijeka”.
“Bio sam doslovno dijete rata”, kaže. “Cijeli moj svijet bio je upravo rat, ali njihov dolazak mi je promijenio život. Bio je siv, a sada je bio u boji. Donijeli su sve te divne stvari na svijetu u ovaj užas koji smo živjeli. Kao i sav naporan rad, sjećam se večeri u našem stanu uz svijeće dok su svi razgovarali o umjetnosti i kulturi, a iznad svega o muzici”.
Upravo je uspjeh pekare u Mostaru pomogao da se dobije podrška muzičara i umjetnika koji će napraviti humanitarni album War Child’s Help 1995. godine, što je dovelo do pokretanja projekata muzikoterapije za pomoć u liječenju traumatizirane djece Mostara. Godine 1997. porodica Elezović bila je uključena u posljednji veliki projekt ove humanitarne organizacije u Mostaru, muzički centar Pavarotti, koji i danas pruža muzičku poduku i terapiju djeci u gradu.
Danas je Elezović uspješan muzičar, s vještinama stečenim u ranim danima muzičkog centra, a život je proveo radeći na projektima socijalne pravde.
“Ne bih bio osoba kakva sam danas bez War Child-a”, kaže. “Ne podnosim nepravdu i taj osjećaj da nikada nisam promatrač, već neko ko neće samo pričati o tome, već činiti stvari kako bi napravio razliku – i to je nasljeđe koje je War Child ostavilo u mom životu. Pokazali su nam da se samo trebate pojaviti i obaviti stvari te pokušati ostaviti stvari boljim od onoga kako ste ih pronašli”, zaključuje.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!