Kako je Rubio podstakao EU da djeluje protiv separističkih poteza u BiH

Kada je prošlog mjeseca najviši sud u BiH osudio predsjednika bh. entiteta Republika Srpska (RS) Milorada Dodika na godinu zatvora i zabranio mu bavljenje politikom na šest godina zbog potpisivanja dekreta za objavljivanje dva zakona koje je ranije Ured visokog predstavnika proglasio neustavnim, događaji su se brzo eskalirali. Dodik je odgovorio potpisivanjem "separatističkih zakona kojima je odbacio autoritet državne policije i pravosuđa na teritoriji RS-a, čime je efektivno izazvao ustavni poredak zemlje", piše Turčalo za Just Security.
Ova provokativna akcija prijetila je da potkopa krhku stabilnost uspostavljenu Dejtonskim mirovnim sporazumom iz 1995. godine, koji je okončao rat.

"No, kako su tenzije rasle, američki državni sekretar Marco Rubio zauzeo je iznenađujuće odlučan stav protiv Dodikovih napora da podijeli zemlju", navodi Turčalo, te prenosi izjavu koju je Rubio objavio na društvenim mrežama.

On ocjenjuje da je ovaj potez iz nove Trumpove administracije "istakao kontinuiranu zavisnost Evrope od američkog liderstva u upravljanju krizama u njenom dvorištu".

Naime, Rubio je "zaobišao" Evropsku uniju, koja je obično preuzimala vodeću ulogu u pitanjima vezanim za BiH. Umjesto toga, "Rubio je direktno sarađivao s liderima u Londonu i Parizu na odgovoru na krizu", dok je istovremeno američka reakcija "podstakla evropske lidere na odlučnije djelovanje".

Odlučan odgovor

Rubio je brzo i nedvosmisleno osudio Dodikove poteze, što je bilo uočljivo odstupanje od straha mnogih da će druga Trumpova administracija biti nezainteresovana za sigurnost Evrope – ili čak da bi mogla stati na stranu separatista.

Samo dva dana kasnije, na putu za Saudijsku Arabiju na razgovore o Ukrajini, Rubio je naglasio hitnost bosanske krize, rekavši: “Nadamo se da možemo učiniti sve što je u našoj moći kako bismo spriječili izbijanje još jednog sukoba u Evropi”.

Na pitanje o mogućim američkim mjerama protiv Dodika, dodao je da se “razmatraju sve opcije”.

Turčalo ističe da je ova jasna artikulacija američkog protivljenja Dodikovoj separatističkoj agendi "došla u ključnom trenutku", dok je Ustavni sud Bosne i Hercegovine pokrenuo postupak obustave kontroverznih zakona koje je Dodik potpisao, a koji su prijetili da fragmentiraju pravosudni i sigurnosni sistem zemlje.

"Intervencija je bila posebno značajna s obzirom na njegovu raniju političku poziciju. Kao senator, Rubio je često preispitivao opsežno američko uplitanje u strane sukobe. No, kao državni sekretar, pokazao je pragmatično razumijevanje potrebe za kontinuiranim američkim liderstvom u nestabilnim regijama gdje su američki interesi ugroženi", smatra Turčalo.

Ističe da je tajming objave bio je posebno upečatljiv, jer su evropske institucije istovremeno pokušavale da formulišu svoj odgovor: "Jasnim definisanjem Dodikovih postupaka kao prijetnje “sigurnosti i stabilnosti” BiH, Rubio je postavio okvir za regionalne partnere da se usklade sa stavom SAD-a".

Turčalo smatra da ovaj pristup odražava “diplomatsku strategiju Trumpove administracije – očuvanje američkog liderstva u ključnim sigurnosnim pitanjima, uz istovremeno očekivanje da evropski saveznici preuzmu veću odgovornost za upravljanje krizama u svom dvorištu”.

“Umjesto da se povuče iz tradicionalne američke uloge u evropskoj sigurnosti, Rubio je kalibrirao odgovor koji čuva američki utjecaj, dok evropske partnere gura ka većoj odgovornosti”, smatra on.

Razotkrivena paraliza EU

Kriza u BiH ponovo je istakla dugotrajan problem nesposobnosti Evropske unije da odlučno reaguje na izazove u svom neposrednom susjedstvu bez američkog liderstva.

Naime, iako je EU početkom ovog mjeseca najavila planove za “privremeno povećanje” svoje mirovne misije (EUFOR) u BiH nakon odluke suda o suspenziji Dodikovih separatističkih zakona, Turčalo ističe da je "ova odluka došla tek nakon što su Sjedinjene Države zauzele jasan stav".

“Ovakav obrazac reaktivnosti, umjesto proaktivnosti, postao je prepoznatljivo obilježje pristupa Brisela zapadnom Balkanu. Godinama unazad, EU se mučila da razvije koherentnu i efikasnu strategiju za Bosnu i Hercegovinu, često djelujući podijeljeno i nejasno u svojim političkim smjernicama”, piše on.

Navodi da ova posljednja kriza odražava ranije slučajeve u kojima je odgovor EU na Dodikove provokacije bio obilježen neodlučnošću i popuštanjem: "Kada je 2011. godine Dodik zaprijetio referendumom o pravosuđu i povlačenjem iz državnih institucija, međunarodna zajednica predvođena EU-om je njegovu opstrukciju nagradila smanjenjem ovlasti međunarodnih tužilaca i sudija koji su istraživali organizirani kriminal i korupciju". Turčalo citira izjavu jednog posmatrača koji je primijetio da je “popuštanje Dodiku početak klizanja niz opasnu padinu”.

“Posljedice te strategije popuštanja sada su jasne, jer je Dodik sve smjeliji u osporavanju ustavnog poretka Bosne. Strukturna arhitektura EU-a, koja zahtijeva konsenzus među državama članicama s divergentnim interesima na Balkanu, konstantno podriva njenu sposobnost da predstavi jedinstven i odlučan odgovor na separatističke izazove", piše on.

Bilateralizam umjesto multilateralizma: Trumpova strategija za Evropu

Intervencija Rubija i njegov način upravljanja krizim u BiH otkriva "evoluirajući pristup Trumpove administracije prema Evropi", smatra Turčalo.

"Umjesto da djeluje prvenstveno kroz multilateralne institucije poput EU, Rubio je signalizirao preferenciju za direktan angažman s ključnim regionalnim akterima. Ovaj pristup se uklapa u širi okvir Trumpove vanjske politike “America First”, koja daje prednost bilateralnim odnosima nad multilateralnim mehanizmima. Direktnim pozivanjem regionalnih partnera da se suprotstave Dodikovom “opasnom i destabilizirajućem ponašanju”, Rubio uspostavlja obrazac koalicija voljnih partnera koje predvode SAD, umjesto da se oslanja na procese predvođene EU", piše on.

Ova strategija predstavlja značajan odmak od tradicionalnog američkog pristupa evropskim sigurnosnim pitanjima nakon Hladnog rata. Decenijama je američka politika generalno podržavala evropsku integraciju i multilateralne institucije kao stabilizirajuće sile na kontinentu. Trumpova administracija takve institucije vidi kao povremeno neefikasne prepreke američkom djelovanju.

"U kontekstu BiH, to znači zaobilaženje glomaznih mehanizama EU za postizanje konsenzusa u korist direktnog angažmana s akterima koji imaju utjecaj u regionu, prije svega s Londonom, Parizom i Ankarom", piše Turčalo.

Međutim, on ističe da ova taktička promjena ne znači američko povlačenje iz evropskih sigurnosnih pitanja. Umjesto toga, "odražava rekalkulaciju načina na koji se ostvaruje američko liderstvo – manje kroz multilateralne institucije, a više putem direktne diplomatije s ključnim partnerima".

Kako strateški ići dalje

Turčalo navodi da uspješno upravljanje krizom u BiH zahtijeva "koordinisanu dugoročnu strategiju" koja bi se nadovezala na Rubijevu početnu intervenciju.

"Prvo, Sjedinjene Države trebaju zadržati jasan stav protiv separatističkih aktivnosti dok istovremeno pritiskaju evropske partnere da razviju snažnije mehanizme za rješavanje izazova bosanskom ustavnom poretku", piše on, ističući da je od najveće važnosti podržati autoritet visokog predstavnika i Ustavnog suda kao ključnih garanta dejtonskog okvira te ohrabriti domaće pravosudne i sigurnosne institucije da poduzmu potrebne mjere kako bi se "Dodik priveo pravdi zbog njegovih separatističkih zakona, koji djeluju kao pokušaj potpirivanja sukoba".

Napominje da je dvostranačka grupa od devet članova američkog Kongresa, uključujući predsjedavajućeg republikanaca i vodećeg demokratu u Odboru za vanjske odnose Senata, ove sedmice uputila pismo Rubiju, pozivajući administraciju da “iskoristi sva sredstva koja su joj na raspolaganju, uključujući diplomatiju i sankcije, kako bi spriječila pogoršanje situacije u Bosni i Hercegovini”.

"Drugo, EU mora izaći iz okvira reaktivnog upravljanja krizama i razviti koherentniji i proaktivniji pristup BiH", smatra Turčalo. On navodi da je osnovni preduslov za to da EU riješi interne podjele među državama članicama u vezi sa Zapadnim Balkanom i stvori snažnije podsticaje za ustavne reforme i demokratsku konsolidaciju u Bosni. "Godine neispunjenih obećanja i nejasnih poruka ozbiljno su narušile kredibilitet EU kao transformativne sile. Obnavljanje tog kredibiliteta zahtijeva jasne reforme potkrijepljene konkretnim koristima za one koji ih provode", ističe on.

"Treće, NATO bi trebao pojačati svoje prisustvo i vidljivost u Bosni kao protutežu ruskom i, sve više, kineskom utjecaju", smatra on, navodeći da posjeta generalnog sekretara NATO-a Marka Ruttea Sarajevu predstavlja pozitivan korak u tom smjeru, ali da će "biti potrebna konkretnija sigurnosna pomoć kako bi se ojačala otpornost Bosne na vanjske destabilizacijske pokušaje".

"Konačno, ciljane sankcije protiv pojedinaca i entiteta koji potkopavaju bosanski ustavni poredak trebaju biti proširene i koordinirane između Sjedinjenih Država i evropskih partnera na bilateralnom nivou", piše Turčalo.

Objašnjava da su Sjedinjene Države već sankcionisale Dodika zbog koruptivnih aktivnosti i pokušaja podrivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, te navodi da te mjere treba dodatno pojačati i uskladiti s evropskim sankcijama kako bi se maksimalizovao njihov efekat.

Kriza još nije završena, ali BiH ima "zeleno svjetlo"

"Kriza se i dalje odvija, ali barem sada bh. državne institucije, čini se, imaju zeleno svjetlo od međunarodne zajednice da djeluju svim zakonskim sredstvima kako bi obuzdale Dodikove separatističke mahinacije", piše Turčalo.

On smatra da je ključno "osigurati da Dodik i njegova organizovana grupa budu pozvani na odgovornost za pokušaj udara na Ustav".

"Budućnost u kojoj Dodik i njegova politička stranka SNSD participiraju u državnoj vlasti više ne izgleda realno, jer su njegovi daljnji potezi nepredvidivi. Dodik ne bi trebao biti dio buduće političke konstelacije u BiH", ističe Turčalo na kraju.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje