„Konkurencija ne spava“, naslov je koji donosi dnevnik Frankfurter algemajne cajtung o tome kako se EU na Balkanu bori za svoj uticaj sa Kinom, Turskom i drugim zemljama. Autor Mihael Martens bilježi određene izmjene u paradigmi Evropske unije kada je riječ o budućem pristupu zemalja „Zapadnog Balkana“ toj zajednici. Isti autor, u narednom tekstu posvetio je pažnju i Bosni i Hercegovini zasebno, analizirajući spregu između visokog predstavnika Christiana Schmidta i predsjednika entiteta RS Milorada Dodika.
“Konkurencija ne spava”
Razlog za spomenute izjave u paradigmi EU autor vidi u potrebi EU da zadrži primat kada je riječ o ekonomskom uticaju u šest zemalja s perspektivom pristupa. „Dobrih 80 procenata izvoza šest zemalja (Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Srbija, Crna Gora i Sjeverna Makedonija) ide u zemlje EU. Gotovo 60 odsto uvoza stiže odatle. Region je ekonomski jasno upućen na EU. Ali, drugi akteri je sustižu, prije svega Kina.“
„U Srbiji, najvećoj među – po evropskim mjerilima malim – privredama regiona, vrijednost kineskih investicija je, prema podacima Narodne banke Srbije, 2010. još iznosila potpuno beznačajnih 2,4 miliona eura. Prema istom izvoru, 2022. se radilo već o 1,4 milijarde eura.“
Komšić: Stranci trpe Dodika zbog “stada”, a znate li ko je “stado”
Privredni značaj Kine u Jugoistočnoj Evropi je sve veći, a autor podsjeća da se, kada je riječ o navodnim kineskim „investicijama“, „često naprosto radi o kreditima“: „Države zajme novac od kineskih banaka da bi mogle da plate velike projekte poput mostova, auto-puteva ili železničkih trasa.“
„Najdrastičniji primjer za to je Crna Gora, koja je 2014. podigla kredit veći od 800 miliona eura da bi joj Kina izgradila komadić auto-puta od 45 kilometara. Ta trasa bi trebalo da se produži i jednog dana poveže Jadran, kao i Podgoricu sa Beogradom, ali trenutno vodi – u ništa. A kreditna suma iznosi negdje oko petine godišnjeg BDP Crne Gore.“
Zaključak glasi: „Evropska unija je u regionu i dalje ekonomski daleko najvažnija akterka, ali geopolitička konkurencija ne spava“. Jer, tu su i Turska, Ujedinjeni Arapski Emirati, kao i (u posljednje vreme doduše u sve manjoj mjeri) Rusija.
Autor se poziva i na politološkinju Marinu Vulović koja je u berlinskoj Fondaciji za nauku i politiku (SWP) učesnica projekta „Geostrateška konkurencija EU na Zapadnom Balkanu“. U toj studiji se navodi da EU pomenute zemlje smatra rivalima, što se vidi i iz podatka da je ova zajednica 2020. donijela privredni i investicioni plan za Zapadni Balkan.
Tu se pominje „deset paradnih projekata za energetske i infrastrukturne mjere u vrijednosti od devet milijardi eura, koji se finansiraju iz sredstava takozvane pristupne pomoći za kandidate za prijem u EU“. „A dodatno bi trebalo da stignu i investicije vrijedne do 20 milijardi evra od drugih međunarodnih finansijskih institucija. To je direktan odgovor na kineske i ruske privredne aktivnosti na Zapadnom Balkanu“, kako piše u pomenutoj studiji.
Pominje se i predlog koji je i poslanički klub CDU/CSU u Bundestagu postavio kao lajt-motiv svoje balkanske politike, naime, „model u kojem se prije punopravnog članstva otvara zajedničko tržište, kao što je to 1994. bio slučaj sa Finskom, Švedskom ili Austrijom u okviru njihovog učlanjenja u Evropski ekonomski prostor.“
„Taj etapni cilj se često pogrešno shvata kao neka vrsta zone slobodne trgovine u kojoj brojne manjkavosti dotičnih zemalja na planu pravne države ostaju netaknute. No, to se ne misli tako, kako pojašnjava Marina Vulović. Da bi pristupile zajedničkom tržištu, zemlje Zapadnog Balkana najprije bi morale da podnesu „značajne reforme pravne države“, na primjer, kada se radi o konkursima ili borbi protiv korupcije.“
Oglasile se studentice koje su veličale zločine na 11. juli – Opširnije>>
„Iz toga bi mogla da proistekne nova dinamika ukoliko pojedinačne vlade, videći cilj koji izgleda realistično, zaista reformišu svoje države i za to budu nagrađene pristupom zajedničkom tržištu. (…) Nova dinamika u pristupnom procesu, koja počiva na postupnoj ekonomskoj integraciji sa EU, stavila bi u izgled opipljive ciljeve koji se mogu dostići pre punopravnog članstva“, konstatuje se u studiji.
„To još nije zvanična linija EU“, ali upadljivo je da se takvo postupanje sve češće pominje i razmatra“, konstatuje Mihael Martens.
Isti autor upitao i „Kome pripada Bosna i Hercegovina?“
Isti autor je u frankfurtskom dnevniku objavio i analizu pod naslovom „Kome pripada Bosna i Hercegovina?“ – „Vođa Srba Dodik kaže da cjelokupna država nema imovinu – visoki predstavnik bi još jednom mogao da se umiješa“, piše u uvodu članka.
„U Bosni i Hercegovini već godinama vlada spor oko državne imovine“, to jest, oko pitanja „kome Bosna pripada“ i „kakva je Bosna država“. Nakon objašnjenja ustrojstva države po Dejtonskom sporazumu, autor napominje da predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik smatra da „Bosna kao država nema nikakav posjed. On tvrdi da sve pripada entitetima”.
Povezano sa temom
Autor dalje piše da Dodik ne želi ni da čuje za nadležnosti zajedničke države i da je po njemu sve što se nalazi na području Republike Srpske – njena imovina. Kasim Trnka, pravni stručnjak na kojeg se poziva autor članka, to smatra pogrešnom intepretacijom i po njemu sada u spor treba da se umiješa visoki predstavnik Christian Schmidt koji bi na osnovu tzv. Bonskih ovlašćenja mogao da donese odgovarajući dekret – kao što je to već više puta učinio.
„Doduše, Dodik, tijesan saveznik ruskog predsednika Vladimira Putina, ne priznaje visokog predstavnika i više puta je izjavio da će ignorisati njegove ukaze. Zato se u katastarskim knjigama Republike Srpske bosanski državni posjed sistematski i dalje registruje kao imovina RS. „To je protivustavno“, upozorava Trnka, koji traži da Schmidtov dekret proprati i međunarodni pritisak na Dodika.“ I zato smatra da bi u obzir mogle doći i međunarodne sankcije poput onih protiv Rusije i Belorusije.
„Schmidt je zatražio od bosanskog parlamenta da zakonski reguliše pitanje državne imovine. Istovremeno je sazvao komisiju koja bi do jeseni trebalo da izradi prijedloge rhešenja. Završni izvještaj sa preporukama i procjenama bi još ove godine trebalo da bude podnesen parlamentu. Poslije toga će, kako se saznaje u Sarajevu, od reakcija učesnika zavisiti kako će Schmidt dalje postupati. Moguće je da će donijeti zakon dekretom ukoliko ga parlament ne donese. Ali, šta onda?“
Martens prenosi da Dodik jasno stavlja do znanja da ga odluke „njemačkog turiste u Sarajevu“, ne tangiraju i da visoki predstavnik nema vojsku koja bi mogla da sprovodi njegove dekrete.
„Kakva je korist od dekreta ako se on u Republici Srpskoj ignoriše? Schmidt je nedavno dekretom donio i dopunu zakona prema kojoj se za nesprovođenje njegovih ukaza predviđa kazna. Državnim službenicima koji ih ignorišu prijeti do pet godina zatvora.“ Sada se postavlja pitanje: da li su oni spremni da se upuste u taj rizik?
„U međuvremenu je kancelarija visokog predstavnika upozorila investitore da u Bosni ne učestvuju u poslovima s neraščišćenim imovinskim odnosima. U dopisu u koji Frankfurter algemajne cajtung ima uvid, Schmidt je još u aprilu 2022. informisao udruženja poslodavaca, savez banaka, trgovinske komore i druge organizacije: preduzeća moraju da posebno u Republici Srpskoj tačno ispitaju rizik i treba da izbjegavaju investicije u koje je uključena državna imovina“.
To bi, kako piše Martens pozivajući se na izvore u Sarajevu, moglo da oteža Dodiku dalje postupanje. Pretpostavlja se i da Dodik reklamira za sebe državnu imovinu da bi mogao da je koristi kao jemstvo za nove kredite na koje je njegov prezaduženi entitet upućen – tako da i oni koji dodeljuju kredite moraju znati da to nije – nikakva sigurnost.
„Doduše, i Zapad je sam doprinio zaoštravanju frontova u konfliktu time što je rješenje spora proglasio za preduslov prijema zemlje u NATO. Tako je ondašnja američka ministarka spoljnih poslova Hilari Klinton svojevremeno jasno zatražila od bosanskih političara da nađu rješenja za vojnu imovinu, jer da inače približavanje Bosne NATO neće napredovati.“
Za političare bosanskih Srba poput Dodika, koji striktno odbijaju prijem Bosne i Hercegovine u Alijansu, to je dobar povod da se nerješavanjem spora oko državne imovine dodatno osiguraju protiv prijema BiH u NATO. „A da li će dekreti visokog predstavnika tu nešto promijeniti – to ostaje upitno“, piše Mihael Martens za Frankfurter algemajne cajtung.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare