Proteste studenata u Srbiji podržale su kolege širom regije, pa i dijela Bosne i Hercegovine. U isto vrijeme, u našoj državi, pored svih problema, lošeg životnog standarda, korupcije, kriminala i čega sve ne, socijalnog bunta nema. Zašto?

Ozbiljniji socijalni bunt u BiH izostaje zbog duboke podijeljenosti i uplašenog društva, pojašnjavaju sociolozi. To znači da, ako bismo se opredijelili za jednu stranu, to bi onda značilo da smo protiv druge. A ako smo za tu drugu, onda smo protiv treće.

Sociolozi o razlici između protesta u Srbiji i BiH

Osim toga, BiH je zbog ogromnog odliva stanovništva postala država građana treće životne dobi. Oni koji su najviše ugroženi, najviše bi toga i promijenili. I nije da nisu pokušali, ali kako kad nemaju podršku?

“Izlaze na proteste, što je paradoksalno i tužno. Izlaze rudari, obespravljeni radnici, ratni vojni invalidi. I mi od njih očekujemo da prave neki socijalni bunt. Nemamo studenata. Generalno nema ih u čitavom društvu jer ljudi odlaze”, smatra sociolog Vladimir Vasić.

Osim što je društvena letargija posljedica trenutnog stanja, ona predstavlja proces akumuliranog osjećaja razočarenja, beznađa, bespomoćnosti…

“Činjenica je da se mi ovdje godinama suočavamo sa političkim igrama, sa sistemskom korupcijom na svim nivoima i nefunkcionalnim institucijama. Na kraju, nije ni čudo što se među građanima formira osjećaj da nikakva suštinska promjena na ovim prostorima nije moguća”, dodala je sociologinja Mirjana Čeko.

A svaka reakcija koja dobija obrise protesta biva partijski ili nacionalno obojena jer je politički pojedinci ili grupe okreću u svoju korist.

“Ovdje ako izađete na neki protest odmah ste ili protiv ustavnog poretka države, protiv teritorijalnog integriteta, ili ste se svrstali u neku treću stranu lažnog građanskog opredjeljenja. Osim toga, kad god se podigne neki protest tu se privuku kao neke ulične lisice, mačke otrcane dođu i političari koji hoće da uzmu svoj dio”, mišljenja je Vasić.

Važno je podsjetiti i da struktura državnog uređenja dodatno usložnjava situaciju. Ne znate kome se obratiti, a zbog čega je u susjednoj Srbiji mnogo lakše izraziti nezadovoljstvo. Postoji samo jedan centar moći.

“U Srbiji je sve krenulo od nadsteršnice u Novom Sadu i smrću 15 ljudi, mi smo u veoma bliskom vremenu imali sličnu situaciju i 19 mrtvih u Donjoj Jablanici i taj famozni kamenolom, mogli smo reći da je vrlo bliska situacija. Ali vi u BiH ne znate kome biste se žalili. Je li to opština, kanton, Federacija ili država i ljudi su potpuno zbunjeni, ne znaju šta da rade”, istakla je novinarka Rubina Čengić.

“Mnogo je lakše pružiti podršku drugima, nego provesti neku vrstu pobune”

S druge strane, bh. studentima je lakše podržati proteste u Srbiji, jer tamo vide neku vrstu borbe koja projektuje neke njihove frustracije ili nezadovoljstva, ali ta podrška dolazi sa sigurne udaljenosti.

“Mnogo je lakše pružiti podršku drugima, nego provesti neku vrstu pobune i bunta u svojoj kući, odnosno, u sopstvenom dvorištu, gdje je rizik od posljedica znatno direktniji”, ustvrdila je Čeko.

Uz duboko ukorijenjene etničke podjele i političke pritiske, mladima postaje još teže da postignu neki zajednički cilj, ali i solidarnost, uopšte. S druge strane, da bi se usudili da krenemo u promjene, moramo da imamo razvijen kritički stav, što, generalno, bh. društvu nedostaje.

“Morali bismo razgovarati o obrazovanju i o načinu na koji se kroz obrazovanje razvija kritička misao da bismo u nekoj životnoj dobi studiranja dobili studente koji su otvorenog uma. No, moramo znati da je veliki broj fakulteta i profesora, nažalost, blizak političkim vladajućim partijama i imate rijetke pojedince koji slobodno misle”, poručila je Čengić.

Da li u BiH postoji kritična masa i zašto nema socijalnog bunta pitali smo i građane glavnog bh. grada:

“Mislim da kod nas uopšte nije razvijena svijest da možemo nešto promijeniti ako bismo izašli na neke proteste. Vidjeli smo da su prije nekoliko godina ljudi izašli i i onda se to pretvori u neko nasilje ili paljevinu i onda neko bude kažnjen i završi se neslavno”, “Ako nisu izašli na ulice znači da se plaše”.

Jer je, dosadašnja praksa pokazala da su mnogi protesti na ovim prostorima, uglavnom, instrumentalizovani, da su građani u svojim mišljenjima i uvjerenjima indoktrinisani, što je stvorilo neko kolektivno uvjerenje da je svaki pokušaj promjene uzaludan.

Ipak, veoma je važno imati u vidu da odustajanje od borbe za bolje društvo podržava status quo i da time nesvjesno ohrabrujemo one koji su skrojili ambijent kojim nismo zadovoljni.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje