Da li su novi slučajevi eskalacije nasilja u porodici domino-efekat višestrukog ubistva u Gradačcu? Koliki je problem nasilja i zlostavljanja u našem društvu i odakle početi iscjeljivanje društva koje prihvata nasilje kao normalno?
Sociolog Tomislav Tadić kaže da u BiH živimo u jednoj vrsti političkog pred-društva.
“Trideset godina nije izgrađena nikakva sistemska, supstantivna, aksiološka osnova da bi ovo društvo bilo društvo. Kada imate ovakve užasne događaje, možete naći 10-15 socioloških indikatora, determinatora koji su doveli do niza užasnih događaja”, kazao je.
Smatra da treba ukazati na fenomen koji bi se mogao nazvati naturalizacijom nasilja i činjenicom da postepeno imamo proces koji nasilje na Balkanu čini prirodnom pojavom.
“To je jedna ozbiljna opasnost i o tome se treba govoriti kada se sociološki, psihološki i znanstveno promišlja ovaj fenomen. Moraju se tražiti uzroci ovog problema kako bi se mogao otkloniti, a to ne možemo dnevno-političkim populizmom. To možemo samo napraviti jednim znanstvenim pristupom”, pojasnio je.
Ističe da se o nasilju treba govoriti sa jasnom porukom: “Nasilnike u zatvore”.
Psihologinja Nermina Vehabović-Rudež kaže da djeca koje su živjele u nasilju imaju psihološke posljedice.
“Uči se po modelu, jer mi zapravo učimo kako se rješavaju sukobi, nesuglasice. Kako se živi život, tako što gledamo od svojih roditelja, odnosno svog okruženja. Ovdje je jasno prikazano kako se treba živjeti – sila onoga ko je jači i nadmoćan je mjera kako se živi život i kakva je uspješnost u životu. Malo je više izokrenut red vrijednosti”, kazala je.
Navodi da neki kriminalni milje, narkodileri i ljudi koji vrše nasilje su postali vrlo važna mjera po kojoj se ogledaju mladi ljudi.
“Na TikToku vidite nasilje uživo, a vidite i razne vrijednosti koje nisu adekvatne za kvalitetne međuljudske odnose. Stalno pričao o eroziji međuljudskih odnosa koja se svuda dešava, a kod nas je potpomognuta vrlo teškom društveno-političkom situacijom, ekonomskom situacijom, neprorađenim traumatskim iskustvima, stalno prisustvo teme rata su zapravo pogodno tlo da se nasilni obrazac prikazuje kao jedna normalnost” kazala je.
Kaže da je glavni problem nekažnjavanje nasilnika.
“Izriču se uslovne mjere od 6 mjeseci do godinu dana i onda je taj čovjek na uslovnoj slobodi. Sve su to prepreke koje pokazuje mladim ljudima kako treba, nažalost”, ističe.
Tadić kaže da je nasilje društveni proces.
“Mi ne razumijemo da je takva priroda našeg naroda da nećemo da razumijemo proces. Mi hoćemo sve odjednom, hoćemo u trenutku, hoćemo kad se nešto desi i onda mislimo evo nekog odgovora. Ne ide to tako. Ovdje je više nego jasno da se radi o nečemu što ima dalekosežne uzroke koji prevazilaze aktuelni i historijski momenat u našem društvu. Od rata pa naovamo različiti faktori su uticali zašto je danas ovo ovakvo kako jeste.
Navodi da se najveći broj nasilja u porodici dešavao nakon rata zbog prisutnosti PTSP-a, te da je tada propuštena šansa da se to koriguje.
“Evo šta imamo kao posljedicu te politike 30 godina poslije, da mi sve normalnije, sve učestalije i sve prirodnije suočavamo se sa nasiljem. Imamu čitavu eskalaciju nasilja u državi koja ima 2,5 miliona stanovnika. Imate niz ubistava u posljednjih 6-7 dana, to je disproporcija velika. To je rezultat institucionalne krize društva i nepovjerenje pojedinca u ekspertske sisteme”, kazao je.
Vehabović-Rudež kaže da je obaveza svakog građana da prijavi nasilje, ali da se suočavaju sa nesigurnosti kada naiđu na nerazumijevanje institucija.
“Morate da se osjećate sigurno da bi živjeli kako treba, a prijavljivanjem pravimo pritisak na sistem”, ističe.
Dodaje da bi se profesionalci u policiji, sudstvu i centrima za socijalni rad morali dodatno educirati.
“Da razumiju suštinu nasilja. Nasilje nije samo udarac koji mi vidimo. Nasilje je jedan složen obrazac ponašanja i življenja. Treba to sve razumijevati kako bi mogli adekvatnije reagovati”, kazala je.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
