Kakvo je stanje u Domu za djecu bez roditeljskog staranja?

Bebama u Domu za djecu bez roditeljskog staranja hitno potrebna svaka pomoć od garderobe do pelena'' - ovakav apel kruži društvenim mrežama. Građani potreseni. Stanje na terenu demantuje urgentni poziv - koji Dom nije uputio. Uredne prostorije, vođenje računa o higijeni, pune rafe odjeće i pelena, zatičemo u prostorijama gdje je smješteno 20 beba.

''Mislim da je ovaj apel bio bespotreban. Djeca imaju apsolutno dovoljno za normalan život i normalno odrastanje. Krenut ćemo od najmanjih beba, naši građani se mogu uvjeriti, da ima dovoljno i pelena i higijene'', Behka Hrvat, predškolska odgajateljica u Domu Bjelave.

Behka Hrvat u Domu radi 38 godine. Smatra da su sada uslovi na zavidnom nivou. Djeca se odgajaju uz mnoštvo aktivnosti:

''Moram da kažem da su najmanje bebe do 3 godine ovo ljeto ljetovali u Neumu na moru... znači nismo toliko ugroženi. Djeca iz Doma putuju nema mjesta gdje nisu bili'', kaće Behka Hrvat, predškolska odgajateljica u Domu Bjelave.

Radnice koje se brinu o djeci zatečene su apelom koji zvuči kao da mališani borave u neuslovnom i neadekvatnom prostoru. O djeci se brinu 24 sata.

''Uvijek kada se ovakve stvari pojave to je jedna vrsta kritike radnicima, menadžmentu itd... Samo primjer kada je bila korona: uvijek su bile zahvale policiji, zdravstvenim radnicima, a rijetko čujete zahvalu ljudima koji rade u socijalnoj zaštiti'', ističe Tarik Smailbegović, direktor KJU Dom za djecu bez roditeljskog staranja Bjelave.

I bez zahvala, kažu, trude se da poboljšaju uslove za djecu. U aprilu ove godine Dom je dobio novu dimenziju: otvoren je Dnevni centar.

''Ta usluga pruža djeci iz porodica koji su u riziku od razdvajanja, postoji pretpostavka da se smjeste u Dom, da se prevenira i da se radi na poboljšanju uslova očuvanju biološke porodice. Osim Dnevnog centra imamo i Servis za podršku porodicama gdje se radi sa roditeljima na roditeljskim kompetencijama'', kaže Samira Puzo, voditeljica dnevnog centra u Domu Bjelave .

Stalne donacije humanih ljudi olakšavaju im rad. Ukoliko građani žele usrećiti mališane, kažu iz Doma, mogu se javiti e-mailom kako bi onda kupili baš ono što određeno dijete želi ili o tome sanja. Dugoročno gledano potrebnije su neke druge stvari.

Od privremene solidarnosti bitnije je da se društvo pogleda u ogledalo i da djecu iz Doma kada postanu punoljetni dočeka otvorenih ruku, a ne sa etiketama.