U privremenom prihvatnom migrantskom centru Blažuj - isključivo muškarci. Uglavnom srednje ili mlađe životne dobi. Trenutno ih je tamo oko 1000. Dođu, odu "gejm", vrate se, snalaze se za novac, onda novi "gejm", novi rizik... Hamza iz Avganistana želi otići u Englesku, snaći se tamo a zatim dovesti suprugu i djecu. Priča nam o represiji talibana u Avganistanu, naročito prema ženama. Želi bolji život za svoju djecu, suprugu, sebe.

“Proveo sam 7 mjeseci u zatvoru, Talibani su me uhapsili. Radio sam kao sudija… Želim priuštiti drugačiji život svojoj porodici, posebno svojim kćerkama. Želim im vratiti nadu. Moja starija kćerka želi postati ljekar. U našoj zemlji to za nju neće biti moguće. Oženjen sam, imam tri kćerke i dva sina…”, naveo je.

Umoran sam, kaže nam Hamza dok govori o pokušajima prelaska granice, ponekad čamcima, ponekad kroz šumu.

“Imao sam do sada 4 “gejma”, ali svaki put sam bio deportovan nazad u Bosnu. Sinoć sam bio u “gejmu”, uzeli su mi telefon, novac, kabanicu, kaput, lične stvari… i vratili me nazad u Bosnu. Moja poruka UN-u i nadležnima za migrante, molim vas, razgovarajte sa hrvatskom Vladom i policijom o načinu na koji nas tretiraju, tuku nas…”, kazao je.

Za razliku od kampa Blažuj u kom su smješteni samo muškarci, ovdje u Ušivku su cijele porodice. Ovo je mjesto na kom slušate priče roditelja o tome kako u “gejmove” idu sa malom djecom, čekaju dan kad će imati pravi, normalan život, bez straha od noći u šumama i neizvjesnosti tokom pokušaja prelaska granice.

Melek Kandemer, iz Turske ovdje je mjesec dana sa petoro djece i mužem. Osam puta su već pokušavali da pređu granicu i nisu uspjeli. Ostali su bez novca, ne mogu ni naprijed ni nazad, zapeli su ovdje.

“Sa svojom djecom i mužem sam se zaputila prema Njemačkoj. Zaustavili su nas na granici sa Hrvatskom, odveli su nas u policijsku stanicu, gdje su prestrašili cijelu moju porodicu. Najmlađi sin koji ima 4 godine se tresao od straha. Po tri noći smo znali provesti u šumi. Tražili smo pomoć, ostavili su nas nasred ulice, tako da smo jedva došli ovdje po toj zimi i strahu od svega”, kazala je.

Njena djeca su u kampu radosna. Razmjenjuju iskrene osmjehe i zagrljaje sa uposlenicama kampa. Neki od njih su našli i ljubimce, mace i kučiće koje nose u naručju; iako uskraćeni za toliko toga u životu, ljubavi imaju na pretek. Igraju se sa djecom iz drugih zemalja…

“Sirija, Avganistamn, Iran, Kongo, Maroko, većinom su iz tih zemalja”, rekao je Marko Sinanović, predsjednik Društva CK BiH.

“Oni i dalje imaju vrlo loše uvjete u našoj zemlji, malo njih želi da ostane. I kad bi željeli mi nismo kao država napravili uvjete da bi oni mogli da ostanu u našoj zemlji”, rekla je Mihaela Hinić, šefica ureda švicarskog CK u BiH.

Šefica misije IOM u BiH, Laura Lungarotti navodi kako je primijetan porast nezakonitih ulazaka u zemlju.

“Migranti kratko ostaju u BiH. Krijumčari i oni koji trguju ljudima vrlo brzo pomjeraju migrante duž balkanske rute. U tom procesu iskorištavaju ranjivost migrantske populacije i na nama je da pronađemo odgovarajuća rješenja za njihovu situaciju”, dodala je.

Migranti, izbjeglice. Za jedne teret na leđima evropskih zemalja, za druge samo jedan ovakav prizor dječaka i djevojčice – sestre koju brat nosi na leđima, a zatim se drže za ruke. Podrška i ljubav jedno drugom na hladnom danu, u hladnom svijetu.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad