U Aleji mladosti na Slanoj Banji u Tuzli i Kapiji, dijelu grada gdje je 25. maja 1995. godine granata ispaljena s položaja VRS, po naredbi generala Novaka Đukića ubila 71 osobu, a više od stotinu teže ili lakše ranjeno, održana je komemoracija i tužno prisjećanje na djevojke i mladiće koji su tog dana stradali, javlja Anadolija.

Za zločin na Kapiji odgovarao je i pravomoćno osuđen general Vojske RS Novak Đukić, koji je potom prebjegao u Beograd i tamo uživa njegu ljekara s Vojno-medicinske akademije (VMA) i živi slobodno.

Zbog toga, smatra gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović, neophodno je od vlasti Srbije intenzivno tražiti da predaju pravomoćno presuđenog ratnog zločinca.

“Smatram da uže u pogledu vašeg pitanja treba zategnuti maksimalno. Svi naši odnosi nisu iskreni dok se taj zločinac, koji je počinio takav jedan strašan zločin, ne izruči Bosni i Hercegovini“, kaže gradonačelnik Tuzle.

Željko Komšić, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, tvrdi da svaki put, govoreći u svoje i ime Šefika Džaferovića, na sastancima sa srbijanskim zvaničnicima, počev od predsjednika Aleksandra Vučića, to pitanje postavi.

“Dolazite do zaključka, ne mogu to reći za cijelu Srbiju niti za cijeli narod, daleko bilo od toga, ali mogu reći da politički vrh Srbije jednostavno još uvijek nije sazrio za bilo kakvu vrstu moralnog, ljudskog pa onda na kraju krajeva i političkog ozdravljenja kada je riječ i o zločinu na Kapiji i o svemu onom što se događalo u Bosni i Hercegovini“, kaže Komšić.

Upravo spoznaja da je pravomoćno presuđeni ratni zločinac na slobodi, 26 godina poslije masakra, porodice žrtava i ranjene na Kapiji itekako boli.

“Jedan sin ubijen u Srebrenici, drugi na Kapiji”

Bahri Hasanović je jedan sin ubijen u Srebrenici, a drugi je poginuo na Kapiji.

“Uspio je preživjeti Srebrenicu, prešao je i ovdje je bio u Tuzli. Borio se od prvog dana. Tada je izašao s drugovima, izašao malo i s curom, bio je zaručen i eto pogine“, kaže Bahra Hasanović koja je u genocidu u Srebrenici izgubila na desetine članova svoje uže i šire porodice.

Nedžibi Memić je ubijen sin koji je imao 19 godina.

“Neki dan kada sam došla cvijeće da zalijem, nikad znači, toliko godina, 26, tuga mi je neka došla da bih legla ovdje i da ih zagrlim i da ovdje spavam. I noćila bi, vjerujte mi”, kaže ona koja je nezadovoljna i radom Udruženja “Kapija – 25. maj”.

Zekija Beganović – Mahmutović izgubila je sina Adnana koji je imao samo 16 godina. Kasnije je rodila još jednog sina i dala mu ime Adnan. Smatra da je politika pustila Novaka Đukića da prebjegne u Beograd.

“Ko je pustio, da se njemu ovako šta desilo oni bi ganjali. Tolike godine. Koliko još treba da čekamo. Dvadeset godina? Mi smo ostarili, pola roditelja nema. Znači trebam još 20 godina godina čekati“, pita Beganović – Mahmutović.

Ovogodišnje sjećanje na žrtve masakra na Kapiji okončat će se večeras oglašavanjem sirene u 20:55 sati.