Humanitarna organizacija Pomozi.ba odavno je sinonim za solidarnost i empatiju. Elvir Karalić, osnivač ove organizacije za N1 je govorio o radu, pomoći onima kojima je najpotrebnija, kao i o inspirativnim pričama koje uposlenicima i volonterima daju dalji motiv da ne odustaju i da budu sve prisutniji na području Bosne i Hercegovine, ali i šire. Imao je poruku i za mlade kojima je poručio da je važno da se sami organizuju i pomognu lično ljudima jer će se tako bolje osjećati.

Prema podacima, pomognuto je blizu 350 porodica, a značajna sredstva su usmjerena ka rješavanju stambenih problema i direktnim donacijama porodicama koje su izgubile članove.

“Svaka priča je priča za sebe”

Karalić je u razgovoru za N1 rekao da mu je teško izdvojiti neku od posebno upečatljivih priča.

“U ovakvim situacijama svaka priča je priča za sebe. Mnogo ih je, a većina je tu pozitivnih priča, a naravno ima i onih koje su negativne, ali na to se nikada nećemo obazirati. Ono što je u globalu najpozitivnije u svemu ovome je ta velika solidarnost i empatija ljudi u regiji i šire. Kada vidimo koliko se ljudi angažovalo da pomogne nastradalim u poplavama koje su bile prije neka tri mjeseca i tu bih solidarnost naveo kao nešto posebno što izdvaja naše ljude na Balkanu”, istakao je Karalić.

Akcija za pomoć ljudima iz poplavljenih područja je prikupljanjem više od devet miliona KM postigla ogroman uspjeh. Interesovalo nas je koji je bio najveći izazov u mobilizaciji ovih sredstava?

“Sredstva i dalje pristižu. Dakle, kada govorimo o novcu mislim da je već prikupljeno blizu 10 miliona KM. Do sada je utrošeno oko sedam miliona KM što u novcu što u građevinskom materijalu, automobilima i svemu ostalom. Kada je riječ o izazovima, mislim da je ključno bilo to, kao i u svakim drugim akcijama, to što smo mi kao organizacija u prvim danima izašli na teren, odnosno, poplavljena područja sa svim svojim resursima i svim onim što smo imali. Nismo imali mnogo mašina, ali veliki broj kompanija se javio kada smo mi izašli na teren tako da smo u jednom trenutku imali oko 40 mašina. Donacije su jednostavno samo počele pristizati i dan danas dolaze za ta područja”, rekao je Karalić.

Osnivač Udruženja “Pomozi.ba”: Kažu nam da smo veći od države, ali ne želimo da budemo

Pojasnio je na koji način se biraju prioriteti prilikom dodjele građevinskog materijala, automobila i drugih resursa.

“U prvim momentima smo gledali da osiguramo porodice koje su imale manju štetu jer ukoliko je neko imao potpuno uništenje svog doma nismo mogli odmah preko noći pronaći i napraviti drugu kuću. Ljude koji su imali manje štete gdje su im bili poplavljeni samo manji spratovi smo stavili u nekoj prvoj fazi kao prioritetne da bi sanirali i što prije vratili u svoje domove. Zatim smo izdvojili porodice koje su imale smrtne slučajeve. Dakle, imamo 27 smrtno stradalih i najbliži članovi porodica dobili su po 30.000 KM u novcu samo temeljem stradanja članova porodice neovisno od drugih donacija. Veoma je teško izdvojiti prioritete kada imate tako veliki broj pogođenih porodica. Mi uistinu dajemo svoj maksimum”, istakao je Karalić.

Fokus na stambeno zbrinjavanje osoba iz poplavljenih područja

Važno je istaći i to da pomoć podrazumijeva i donaciju za infrastrukturne projekte kako bi se što prije sanirale štete u poplavljenim područjima.

“Obezbijedili smo oko 30 kilometara posebnih TDF šlaufa kako bismo uspostavili vodosnabdijevanje u pojedinim područjima, zatim smo na raspolaganje stavili mehanizaciju, donirali smo 60.000 litara goriva općinama Jablanica i Konjic kako bi od tog goriva sve mašine koje su bile na terenu, ne samo od Pomozi.ba, mogle raditi”, rekao je Karalić.

Dalje je fokus stambeno zbrinjavanje porodica koje su ostale bez domova u poplavama.

“Mi smo nekada pred Novu godinu kada je u pitanju Donja Jablanica kupili zemljište površine 8,5 duluma i tu će se moći napraviti između 15 i 18 u potpunosti novih kuća. Sve radimo u saradnji s općinom i Pomozi.ba će samo za Jablanicu i taj dio izdvojiti nekih dva miliona KM. Neće biti dovoljno naravno da se naprave sve ove kuće, ali zato ćemo raditi uz pomoć oopćine kako bismo smjestili taj određeni broj porodica, odmah 300-400 metara dalje od mjesta stradanja”, dodao je naglašavajući da je akcija pomoći i dalje aktivna i da biti i narednih mjeseci te da zainteresovani mogu posjetiti stranicu Pomozi.ba na kojoj će se moći informisati o svim detaljima.

Predsjedniku Udruženja Pomozi.ba uručen diplomatski pasoš

Smatra da je saradnja između nevladinog i vladinog sektora veoma bitna.

“Kako bismo zajednički naredni put imali bolju saradnju, nažalost, jer smo svjesni da će naredni put biti i da li će to biti poplava, klizište, zemljotres ili nešto drugo jer živimo u takvim vremenima u kojima je nažalost samo pitanje kada će to biti. Bitno je da imamo bolju saradnju kako bi se u datom trenutku vidjelo ko može brže reagovati. Uopće nije bitno da li je neka organizacija ili neka vladina institucija tada brže odreagovala, bitno je da pomognemo i spasimo ljude i njihovu imovinu”, mišljenja je predsjednik Udruženja Pomozi.ba.

Pomozi.ba sinonim za humanitarnu pomoć

S obzirom na to da je Pomozi.ba postala sinonim za humanitarnu pomoć, interesovalo nas je kako su uspjeli izgraditi toliko povjerenje među građanima?

“Mora biti taj konstantan rad što znači da non-stop radimo, da smo stalno prisutni. Druga stvar je transparentnost, da izvještavamo ljude koji su donirali da su donacije došle na pravo mjesto gdje su upućene i to su neke dvije stvari koje bih ja izdvojio. Mi smo i dalje mlada organizacija, ja sam prije 12 godina krenuo s tom pričom, ali taj period je ništa veoma brzo proleti. Ipak i za taj period se mnogo toga uradilo. Ja ću izdvojiti ono što meni najteže pada, a to su oboljeli građani BiH, sve je veći broj oboljelih koji se stalno javljaju i traže pomoć koji se žele liječiti u inostranstvu. Opet koristim priliku da apelujem na one koji trebaju raditi zašto naši građani moraju kucati na vrata Pomozi.ba ili neke druge organizacije, zašto se sami moraju liječiti i njihovi članovi porodice pokretati akcije da se liječe van BiH. Treba stalno i iznova postavljati ovo pitanje da se nešto uradi, a pored toga se mora pitatui i zbog čega na ovako malom prostoru ovako veliki broj oboljelih pogotovo kada govorimo o karcinomu?”, upitao je Karalić.

Pomozi.ba pokrenulo akciju prikupljanja pomoći unesrećenima u poplavama

Kako kaže, emocije su sastavni dio ovog posla i ne bi ništa moglo bez njih.

“Emocije su ono što vam daje snagu da idete dalje. Kada govorimo o Pomozi.ba ne možemo bukvalno da dođemo do daha jer zahtjevi za pomoć stalno pristižu. Mi djelujemo u BiH, ali i van nje gdje građani žele pomoći i onda izaberu Pomozi.ba kao svog predstavnika i jednu produženu ruku. Stalno spominjem zemljotres 2023. godine u Turskoj i Siriji gdje smo samo mi preko 100 kamiona pomoći poslali. Ta energija i emocije su na prvom mjestu, a prisutni su i izazovi kako ispuniti očekivanja velikog broja ljudi jer mi imamo na stotine hiljada donatora koji imaju očekivanja kako bismo mi trebali rasporediti ova sredstva što je veoma teško jer imate ljude kojima pomoć treba biti uručena pa i oni imaju određena očekivanja. Dakle, mi smo u toj sredini gdje je vrlo često veoma nezahvalno biti taj posrednik, ali mislim da u jednom velikom procentu zadovoljavamo očekivanja i jednih i drugih”, pojasnio je naš sagovornik.

“Dolaze nam penzioneri kako bi pomogli drugima”

S obzirom na veliki broj donatora, Karalić je naveo i određene priče koje su na njega ostavile utisak.

“Naprimjer, nama dođe penzioner koji ima veoma malu penziju od 200 eura i onda on donese 10 eura ili 20 eura donacije. Hajmo sada uzeti u obzir čega se on sve procentualno odrekao da bi pomogao drugom. Isto tako sam imao komšiju koji me je, u prvim danima kada su poplave bile, zaustavio i maše mi da se zaustavim dajući mi nekih 25 eura. Tih njegovih 25 eura možda je veće nego nečijih 100.000 eura. Mnoštvo je takvih primjera, ne samo kada je riječ o poplavama, nego i generalno kada je u pitanju humanitarne akcije i tada zastanete i vidite koliko srce imaju naši ljudi”, naglasio je Karalić.

Solidarnost i empatiju Karalić ističe kao osobine koje su najvažnije u ovakvim situacijama.

“Često ističem da bismo osjećaj empatije trebali pokušati malo duže zadržati. Da ne traje samo tih nekoliko dana kada se nešto dešava, ali opet je Pomozi.ba primjer kako ta empatija ne jenjava. Mi smo jučer imali apel za jednu djevojčicu i 25.000 eura je prikupljeno što se kaže ‘preko noći’. Već večeras ide novi apel i onda opet novi apel i onda tu vidimo da ta empatija ne jenjava, prisutna je stalno, ali mislim da bi ljudi trebali da ne zaboravljaju kada se dese neke velike stvari”, ispričao je Karalić.

Karalić poslao poruku mladima

Budući da je, nažalost, svakodnevno sve veći broj akcija i zahtjeva za pomoć, pitali smo Karalića na koji način on “puni baterije”, kako se odmara i održava balans u svemu ovome?

“Biću iskren, veoma je teško. Ne može se ništa preko noći uraditi i veoma je teško biti posrednik između onih koji pomažu i onih kojima je pomoć potrebna. Naravno desi mi se da se umorim, sve te razne situacije dovedu do toga, čovjek mora pasti i psihički, ali vrlo brzo se ‘dignem’ i vratim i obično tada krenem još jače nego što smo prije radili. Samim time to je još jedan dokaz putem kojeg se vidi koliko je ovs organizacija narasla u tako kratko vrijeme”, naveo je.

Govorio je i o kriterijima koje Pomozi.ba koristi prilikom odabiranja projekata pomoći.

“Mi smo od početka sve radili od prikupljanja odjeće pa tako u toku jedne godine primimo tonu garderobe koju valja samo razvrstati. S druge strane, nemamo toliki zahtjeva za gardarobom pa je šaljemo van BiH. Mnogo je raznih projekata i akcija gdje se od nas očekuje da priskočimo u pomoć. Sve smo radili, ali fokus će nam u narednom periodu biti da hranimo ljude, liječimo ih i da budemo dostupni za pomoć kada su u pitanju elementarne nepogode. Neke manje projekte koje smo započeli morat ćemo proslijediti nekim drugim partnerskim organizacijama kako bi Pomozi.ba mogao biti efikasniji u poljima koja sam sada pomenuo”, poručio je Karalić.

Na kraju se prisjetio i početaka Pomozi.ba.

“Na početku smo sve radili, pa sam utovarao robu i istovarao. Bilo je još osmero ljudi uz mene i moju suprugu. Sada je to već preraslo u ozbiljniju postavu, veći broj uposlenika tako i volontera da bismo mogli sve ovo iznijeti onako kako se od nas i očekuje”, dodao je.

Imao je i poruku mladim ljudima.

“Ono što ja sada sebi ne mogu priuštiti jeste da idem na teren jer sam prije svaku kuću i porodicu lično posjetio. Taj osjećaj je neopisiv. Kada vi donirate 50 KM ili 100 KM, uplatite u našu organizaciju to se ne može porediti kao kada biste sjeli u naše vozilo ili otišli s našim volonterima i lično pomogli osobi kojoj želite. Tako da savjetujem svima da imaju direktnu komunikaciju s ljudima kojima pomažu, da se svi što je moguće više sami organizuju. Mnogo je organizacija koje pomažu i koje su dobre u BiH, ali ja opet savjetujem – ako možete pomozite sami kako biste se bolje osjećali. Ne bismo trebali dozvoliti da volonteri Pomozi.ba nose obrok na 12. sprat neke zgrade, uradite to vi sami. Organizujte se i eto, gdje ćete bolji aktivizam? Svako je spreman izdvojiti tih nekih 5KM ili 10 KM mjesečno, ali brzo se živi pa ljudi nekada i nemaju vremena. Međutim, u toj zgradi će se sigurno neko naći ko će pronaći sredstva i uplatiti nekom restoranu koji će dostavljati potrebne obroke. Možemo se organizovati i pomoći ljudima oko sebe”, zaključio je Karalić.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje