Zatvorske kazne do godinu dana, u praksi bosanskohercegovačkih sudova, najčešće se izriču, između ostalog, za lakše tjelesne povrede, za krađe u manjem iznosu, saobraćajna krivična djela, ugrožavanje sigurnosti, nesavjestan rad, zaključenje štetnog ugovora, privredne prestupe. Ovaj put, kao munja se regionalnim portalima proširila vijest da je tu kaznu dobio poznati glumac Moamer Kasumović, najviđeniji po ulozi Damira u serijalu Lud, zbunjen, normalan. Kasumović je presuđen zbog bludnih radnji nad maloljetnom osobom.

Zatvorsku kaznu je Kasumović otkupio. Za stotinu konvertibilnih maraka po danu Kasumović je izbjegao da se nađe iza rešetaka. Praksa je u FBiH da se zatvorske kazne mogu otkupiti bez njihove klasifikacije. Pored Kasumovića čije serije gleda na desetine hiljada djece u BiH, a presuđen je za pedofiliju i slobodan, slobodu su kupovali i ratni zločinci.

Dražen Lovrić, pravosnažno osuđen na godinu dana zatvora zbog zločina protiv civilnog stanovništva počinjenog 1993. na području Mostara, zamijenio je zatvorsku kaznu novčanom u iznosu od 36.500 KM u maju ove godine. Lovrić je osuđen što je u septembru 1993. učestvovao u nezakonitom hapšenju više civila iz mostarske Omladinske ulice koji su odvezeni i zatvoreni u logor “Vojno”.

Otmica, prijetnje i silovanje četrnaestogodišnje djevojčice. Ratni zločin u blizini Cazina počinjen u zimu 1993. godine, a dvadesetak godina kasnije novčano kažnjen i otkupljen. Amir Ćoralić, bivši vojnik takozvane Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna, platio je kaznu od 36.500 maraka (oko 18.000 eura) i ostao slobodan.

Kako se umjesto zatvorskih izriču novčane kazne?

Na suđenjima za genocid i ratne zločine protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika, sudovi u Bosni i Hercegovini uglavnom primjenjuju Krivični zakon iz bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) iz 1976. godine.

Praksa je to otkako je Evropski sud za ljudska prava, odlučujući u predmetu “Maktouf i Damjanović”, 2013. godine zabranio retroaktivnu primjenu Krivičnog zakona BiH iz 2003.

Krivični zakon iz bivše Jugoslavije predviđa blaže kazne za ratne zločine protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika, u odnosu na postojeće krivične zakone u BiH.

Za ratni zločin predviđa kaznu od minimalno pet godina zatvora, ali, ukoliko sud uvaži “olakšavajuće” okolnosti, omogućava izricanje i blažih kazni. Tako su sudovi u BiH proteklih godina kao “olakšavajuće” okolnosti uzimali u obzir priznanje krivnje, porodični status i raniju neosuđivanost.

Veliko obeshrabrenje za žrtve

Kada je u pitanju pedofilija i ratni zločini, kako smatraju mnogi stručnjaci, praksa otkupa trebala bi biti suspendirana jer predstavlja veliko obeshrabrenje za žrtve najstražniji tortura. Dječak koji je javno progovorio o zlostavljanju od strane poznatog glumca nosiće traume do kraja života. Pitanje je koliko je takvih dječaka koji nikada nisu progovorili?

Na kraju i kada dođe do sudskog procesa oni koji su počinili zlodjela ponekad imaju “olakšavajuće” okolnosti.

Jedan od argumenata koji opravdavaju mogućnost kupovine slobode je kratak period za resocijalizaciju zatvorenika sa kratkom kaznom od 12 mjeseci. Država se po tome svjesno odriče mogućnosti prevaspitanja i pušta zločince i pedofile da to i ostanu.

Je li vrijeme da se nešto promijeni?