Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini govorio je u programu N1 televizije o temama poput ostavke Kenana Musića, odnosa IZ BiH i Stranke demokratske akcije, te o tome da li pozicija Safeta Softića (SDA) u Saboru Islamske zajednice znači direktni upliv politike u zajednicu.

Dio razgovora iz emisije “Izvan okvira”:

N1: Koliko Vas je gospodine Kavazoviću uzdrmala ostavka Kenana Musića, koja je izazvala oštre reakcije kod vjernika i vjernica, koji su pozivali na odgovornost. Jeste li razgovarali s njim, da li se nešto nakon njegove ostavke promijenilo?

KAVAZOVIĆ: Doktor Kenan Musić je mojim potpisom postao glavni imam. Bio sam radostan da jedan mladi čovjek i alim preuzima tu ulogu, i da će se posvetiti muslimanima, da ih poučava vjeri. To je naša primarna uloga. To je čestiti čovjek, dobar alim. Ali mislim da mu je to bilo prvo džematsko iskustvo i da on nije imao tog iskustva u vođenju zajednice. Jedno je biti profesor na fakultetu, a drugo je voditi zajednicu. Sugerirao sam mu da ne podnese ostavku, ali sam mu rekao da se neću ubijeđivati s njim, svako ima pravo da ode. Rekao sam mu da će mi biti žao i molio sam ga da to ne čini. (…) Mnogo puta sam i sam bio u prilici da odstupim zbog problema, ali sam uvijek sebe pitao imam li pravo da ostavim zajednicu i da napustim to povjerenje.

N1: Je li gospodin Musić imao pravo kada je govorio o blokadama i opstrukcijama, budući da je to bio fokus u argumentiranju njegove ostavke?

KAVAZOVIĆ: Nisam primijetio da je on imao ikakvu blokadu u radu s džematlijama. Tu nije bilo problema, sve je bilo uredu. Islamska zajednica nije imamska zajednica, to je zajednica muslimana. Kad je u pitanju aspekt vjere, tu su imami, muftija, reisu-l-ulema svoji na svome. Ali kad su u pitanju materijalna sredstva, njima uglavnom upravljaju civili (predsjednici medžliza, izvršni odbor, vakufska direkcija) i tu je sužen prostor reisu-l-ulemi, muftiji, glavnom imamu. Mi nemamo te nadležnosti. Ponekad se ne snađemo pa bismo željeli da budemo i predsjednici medžlisa i da upravljamo imovinom. Postoji jedna bolest od koje ulema može oboliti, i ponekad je to neizlječiva bolest – to je tzv. Mesijanski sindrom, kad počnemo vjerovati da smo nezamjenjivi, da imamo sva rješenja, da su druga rješenja pogrešna. Od tog sindroma ja upozoravam i sebe, ali i sve svoje kolege imame i muftije da o tome vodimo računa. Mi u islamu nismo sveti, naša rješenja nisu posvećena.

N1: Pitanje koje sad formiram rezultat je mojih razgovora sa članovima i članicama Islamske zajednice u BiH, a koji su mi rekli da im smeta i da ih vrijeđa upliv politike u funkcionisanje Islamske zajednice. To se argumentira na primjeru gospodina Softića, koji je s jedne strane u rukovodstvu Sabora Islamske zajednice, a s druge strane u rukovodstvu je Stranke demokratske akcije. Stvara li to, gospodine Kavazoviću, sliku o privilegijama koje ima jedna stranka u odnosu na druge stranke?

KAVAZOVIĆ: Nije nespojivo u tim predstavničkim tijelima; tu se nalaze muslimani, obični ljudi koje biramo kao što se biraju u demokratskim procesima za parlamente. Safet Softić je član Islamske zajednice, nije imam. U Saboru nisu samo članovi jedne političke partije, ima ih i iz drugih. I bit će ih. Želim kazati da svi oni koji ulaze u ta tijela, moraju svoje politike ostaviti vani i zastupati interese Islamske zajednice. To se od njih očekuje. Da li je percepcija uvijek takva, to je pitanje. Ali ovo su pravila. Da li je moguće depolitizirati džemat, to je osnovne pitanje. Nije moguće. Ljudi u džamije dolaze iz različitih partija – svejedno da li dolaze iz SDA, SDP-a, SBB-a.

N1: Mnoge od njih baš frustrira kada se agitira za određenu političku opciju, i to se ne čini možda direktno. Ali se to dosta upakuje; često se govori o onima koji ne valjaju, o onima koji su bolji, o onima koji su branili državu i onima koji nisu branili državu. Može li se Islamska zajednica suprotstaviti tim političkim ukaljavanjima hutbe?

KAVAZOVIĆ: Kako god imam govori, a govori uvijek o univerzalnim temama koje su kao takve primarne – uvijek se njegov govor može povezati na ovu ili onu stranu. Uvijek se imama može dovesti u neku vezu, ali znam da se imami jako čuvaju da ne govore o ovim temama bar pred izbore. Ali tu se postavlja pitanje da li time ograničavamo imamu slobodu govora? Svako govori u svoje ime, svako mora snositi odgovornost. Ja nemam pravo ograničiti slobodu govora imamu. (…) Nikad na to ne bih pristao, ma šta na to govorile političke partije.

N1: Šta biste, kao reisu-l-ulema, rekli na tu zloupotrebu svetosti mjesta?

KAVAZOVIĆ: Moralo bi se dokazati o čemu se radi. Ako postoji isticanje određenih imena, zagovaranje i promoviranje nekih ljudi, ako se kaže da je jedan bolji, a drugi gori – to je druga stvar. Moram i ovo kazati: kada se prije dvije godine imam kandidirao na listu SDA u Busovači, mi smo to spriječili, ali kada se ove godine kandidirao jedan imam za jednu drugu listu, niko se na to nije osvrnuo.

N1: Prebrzo smo prešli preko Softića, pa bih kratko da se vratim na to jer je u rukovodstvu Sabora IZ-a. Da li je to privilegiranje jedne političke partije ili nije? Da li to znači privilegirani položaj SDA u odnosu na druge partije u kojima su također, kao što znate i sami, muslimani i muslimanke.

KAVAZOVIĆ: Nije mi u potpunosti jasno zašto bi bilo. Sutra može doći neko drugi. Ne mislim da bi to trebalo da bude smetnja. Apstrahirajmo sad imena. Ne mislim da u tom predstavničkom tijelu muslimana možemo doći do takvih rezultata da tamo imamo samo nestranačke ličnosti, suzit ćemo sami sebi izbor kvalitetnih ljudi.