Prepirke oko optuženih za ratne zločine, ali i pojedinih osuđenih koji su pobjegli u Srbiju se nastavljaju. Srbijanski ministar Aleksandar Vulin tvrdi čak da zahtjeve za njihovim izručenjem niko iz BiH i ne šalje. Bh. institucije pak ne odgovaraju, ali iz brojnih primjera u kojima je javnosti poznato da je izručenje zatraženo, jasno je da od toga neće biti ništa. Novinar portala Istraga.ba pokucao je na vrata pojedinim osuđenicima, neki su čak pristali i na intervju.

Optuženi za ratne zločine ili čak osuđeni, koji su pobjegli od bh. pravosuđa, integrisani potpuno u društvo u Srbiji. Imaju poslove, kompanije, uživaju zaštitu najviših političkih zvaničnika, i šanse su nikakve da mnogi od njih budu izručeni Bosni i Hercegovini, ili procesuirani u Srbiji.

“Ne stižu ti zahtjevi iz BiH nego stižu od jedne televizije, stižu od N1. Nama se niko nije obratio. A zašto nam se nije obratio? Ne može da nam se obrati kada imamo sporazum sa BiH gdje se eksplicitno kaže da se izručenje državljana jedne, odnosno druge zemlje, ne odnosi na ratne zločine”, pojašnjava Aleksandar Vulin, ministar unutrašnjih poslova R Srbije.

Institucije BiH danas ne odgovaraju da li su tražile izručenje Duška Kornjače, a iz saopštenja Tužilaštva od 2015. godine, kada je podignuta optužnica, jasno je da su znali da je nastanjen u Novom Sadu, gdje ga je nedavno posjetio novinar Avdo Avdić. No ne samo njega, nego i niz drugih optuženih, među kojima Tomislava Kovača.

“(Jeste li vi danas bjegunac ili biznismen?) Bjegunac nisam, u zemlji sam u kojoj živim već 25 godina i u kojoj imam državljanstvo. Bavim se poslom. Ja četvrt vijeka nisam u vlasti, ja sam smijenjen ‘95. u decembru. Moram da živim, bavim se proizvodnjom hrane”, priča Tomislav Kovač, optuženik za genocid.

Tvrdi da bilo kakve odluke koje ga inkriminišu nije potpisivao lično, ali pred bh. pravosuđe neće.

“Vlasti Republike Srbije očito nisu spremne da se suoče sa prošlošću, oni nisu spremni da počnu da procesuiraju osobe koje su počinile ratne zločine. Ako vlast ne poduzima ništa da procesuira osobe koje su počinile ratne zločine tu onda možete reći da ih vlast štiti”, zaključuje Avdo Avdić, novinar portala Istraga.ba.

Tražili ili ne, svejedno je. Jer optuženi, a ni osuđeni, neće biti izručeni. Jasno je to i na primjeru Novaka Đukića. Ni crvena potjernica, ni zahtjev za izručenjem, nisu bili dovoljni. 2016. Tužilaštvo BiH saopštilo je kako je nezadovoljno i saradnjom s kolegama iz Srbije…

“Tužilaštvo BiH ističe da se u Srbiji nalazi još pripadnika navedenog odreda (Zoran Obrenović zv. „Maljić“), zatim nekadašnji ađutant Ratka Mladića Dragomir Pećanac, kao i komandant 10. diverzantskog voda Milorad Pelemiš, koji čak daje intervjue u TV emisijama, te u interesu pravde pozivamo pravosuđe Srbije na procesuiranje ovih osumnjičenih ili njihovo izručenje BiH”.

No nakon što je novinar Avdić pojestio pojedine bjegunce na adresama, dio javnosti u Srbiji prilično je uznemirena, kaže Nataša Kandić. To je i jedini način da se pitanje izručenja ili procesuiranja ratnih zločinaca pomjeri s mrtve takče, jer aktuelna vlast u tome neće učestvovati.

“Vrlo je simptomatičan odgovor kćerke optuženog Svetozara Kosorića na pitanje novinara gdje vam je otac, on je optužen za ratne zločine, a pri tome riječ je o profesionalnom vojniku, nekom ko je završio Vojnu akademiju, a sada se skriva u selu u blizini Beograda. Ona kaže da on nije bjegunac, on je državljanin Srbije. Ona drugim riječima kaže da je Srbija ta koja štiti one koje drugi optuže”, ističe Nataša Kandić, Fond za humanitarno pravo.

Šta nakon Haaga? Ključno je pitanje na koje trenutno niko nema odgovor, napominje Kandić. Očito je da domaće institucije nisu garancija za progon onih koji su počinili ratne zločine. Koliko je situacija na terenu alarmantna, najbolje su pokazali snimci koje je proteklih dana napravio novinar Avdo Avdić, ističe Kandić.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad