U "plućima svijeta"
Klimatski pregovori održani simbolično u Amazonu: Dr. Tijana Tufek Memišević izvještava sa COP30

Od 10. do 22. novembra Belém, grad na sjeveru Brazila, na rubu Amazona, bio je domaćin ovogodišnjeg COP30, najvećih svjetskih pregovora o klimatskim promjenama. COP je skup na kojem se sastaju predstavnici vlada svih zemalja svijeta kako bi dogovarali smanjenje zagađenja, prilagođavanje klimatskim promjenama i finansiranje tih mjera. Na samitu u Amazonu pojavila su se brojna zvučna imena iz politike, nauke i međunarodnih organizacija. Britanski princ William obratio se učesnicima na samom otvaranju COP30, dok su među istaknutim učesnicima bili i bivša premijerka Novog Zelanda Jacinda Ardern te jedan od najnajutjecajnijih klimatskih naučnika današnjice Johan Rockström, uz predstavnike Ujedinjenih nacija, Programa UN-a za okoliš (UNEP), Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), kao i globalnih mreža gradova ICLEI i C40, te fondacije Bloomberg Philanthropies.
Ovaj COP bio je posebno važan jer se održao u regiji koju nazivamo plućima svijeta, 33 godine nakon Samita u Riju i 10 godina nakon Pariškog sporazuma. Očekivanja su bila ogromna jer se svijet približava tački nakon koje povratka više nema. O atmosferi na samitu najbolje govori činjenica da su pregovore pratili masovni protesti, obilne kiše i čak požar u dijelu paviljona, zbog čega su sesije privremeno prekinute i učesnici u nekoliko navrata evakuirani. Na simboličan način ovi popratni događaji upozoravali su na ono što predstoji, ukazujući da klimatske promjene više nisu tema budućnosti, nego sadašnjosti.
Na COP30 u Belému učestvovala je i dr. Tijana Tufek Memišević, kao visoka predstavnica ISOCARP-a iz Bosne i Hercegovine.
Dr. Tijana Tufek Memišević napisala je za N1 osvrt s ovog važnog događaja.
Šta klimatske promjene znače za “obične” ljude
Problemi o kojima se u Belému govorilo, su isti koji se svake godine sve jače osjećaju i u Bosni i Hercegovini, kao i zemljama Zapadnog Balkana. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije i relevantnih UN agencija, između 2000. i 2019. u prosjeku je oko 489.000 ljudi godišnje u svijetu umiralo od posljedica izloženosti ekstremnoj vrućini. Toplotni valovi su tihe ubice i danas spadaju među najsmrotonosnije klimatske rizike. Globalno odnose više života nego većina drugih vremenskih ekstrema. To se najčešće manifestuje kroz porast broja kolapsa, srčanih udara, respiratornih problema i teške dehidracije tokom ljetnih mjeseci, posebno kod starijih osoba i hroničnih bolesnika.
Ekstremni događaji uzrokovani klimatskim promjenama rijetko ostaju izolovani, već pokreću cijeli niz sekundarnih i kaskadnih posljedica – od oštećenja saobraćajne i energetske infrastrukture, prekida u snabdijevanju vodom i hranom, pojave i širenja
invazivnih biljnih i životinjskih vrsta, do većeg rizika od zaraznih bolesti, gubitka poljoprivrednih prinosa i dugoročnih ekonomskih šteta za lokalne zajednice.
Odustvo Sjedinjenih Američkih Država na pregovorima
Jedno od ključnih obilježja ovog COP-a bio je izostanak zvanične delegacije Sjedinjenih Američkih Država na saveznom nivou. SAD su drugi najveći godišnji emiter ugljen-dioksida na svijetu i historijski najveći kumulativni zagađivač, te bez njihove pune političke uključenosti teško je očekivati snažan i obavezujući globalni dogovor. Dodatnu zabrinutost izazvala je ponovna popularizacija fosilnih goriva kroz retoriku predsjednika Donalda Trumpa, čijom je kampanjom odjekivala poruka “Drill, baby, drill”, pozivajući na masovno bušenje i vađenje nafte i gasa.
Ipak, na terenu se pojavila i drugačija slika Amerike. Guverner Kalifornije Gavin Newsom iznenadio je posjetitelje svojim prisustvom u Belému i poručio da „savezne države neće čekati političke blokade u Washingtonu“, naglašavajući da Kalifornija, kao savezna država sa četvrtom najvećom ekonomijom na svijetu i najvećom u SAD-u, nastavlja ubrzano napuštanje fosilnih goriva i masovna ulaganja u obnovljive izvore energije, bez obzira na promjene na federalnom nivou. Tri poruke COP30: istina, gradovi i implementacija Dominirala su i tri snažna narativa. Ovaj COP je trebao biti COP istine, gdje više nema prostora za sumnju u nauku i širenje dezinformacija. Do sada je jasno da svijet neminovno ide ka prekoračenju granice zagrijavanja od 1.5 stepeni već oko 2030. godine. Međutim, u konačnom dokumentu izostajale su ključne riječi „fosilna goriva“, pod pritiskom bloka zemalja proizvođača istih.
Drugi narativ bio je COP gradova. Uloga lokalnih vlasti i urbanista bila je izrazito naglašena. ISOCARP – Udruženje gradskih i regionalnih planera, čiju sam delegaciju predvodila, učestvovao je u sklopu LGMA konstituencije – mreže lokalnih i regionalnih vlasti pri UNFCCC-u. Lokalne vlasti su prvi koji odgovaraju na klimatske krize na terenu. Kada dođu poplave, suše, požari ili toplotni valovi, ne reagira prvo državni nivo vlasti, nego opštine i gradovi. Upravo oni nose najveći teret zaštite stanovništva i infrastrukture, ali često bez dovoljno novca, tehničkih kapaciteta, pristupa pouzdanim informacijama, sistemima za praćenje podataka i sistemske podrške.
Treći narativ je COP ubrzane implementacije. Svijet više nema vremena za odgađanje. Jedan delegat je to sažeo u rečenici: “Implement, baby, implement.”
Šta je konkretno postignuto
Na COP30 su države usvojile paket pod nazivom „Belém Package“, kojim je politički potvrđena obaveza da se finansiranje za prilagođavanje klimatskim promjenama do 2035. godine utrostruči. Time je adaptacija stavljena u fokus, ali bez jasnih garancija o dinamici i dostupnosti sredstava.
I pored velikog entuzijazma, rezultati nisu u potpunosti ispunili očekivanja. Uglavnom su potvrđene ranije obaveze, dok su novi, snažni i obavezujući iskoraci izostali, posebno kada je riječ o fosilnim gorivima. Istovremeno jača saradnja među državama, regijama i gradovima koji žele bržu akciju mimo globalnog konsenzusa. Tu se izdvajaju Brazil Roadmap i CHAMP koalicija, koju predvode Brazil i Njemačka, s ciljem jačanja uloge lokalnih i regionalnih vlasti.
Kao konkretan primjer novih partnerstava, Kolumbija i Nizozemska su na COP30 najavile zajedničku organizaciju prve međunarodne konferencije o pravednoj tranziciji od fosilnih goriva.
Postignut je i ograničen pomak u finansijskoj podršci najugroženijim područjima i sektorima. Zdravstvo snažno podignuto kao klimatski prioritet, uz najavu oko 300 miliona američkih dolara za jačanje klimatski otpornih zdravstvenih sistema, bolnica, sistema nadzora i prevencije bolesti, posebno u zemljama Globalnog juga. Ipak, globalni finansijski jaz i dalje ostaje ključni problem stvarne implementacije.
Važno je, međutim, naglasiti da COP i dalje ostaje ključna globalna platforma za povezivanje različitih aktera, neovisno o predstavnicima vlada. Upravo kroz takve kontakte često nastaju konkretni projekti i partnerstva koja vode ka stvarnoj implementaciji. Kroz saradnju vlada, gradova i tehnoloških kompanija već su ostvareni značajni pomaci u smanjenju troškova obnovljivih izvora energije, posebno solarne i vjetrovne energije.
Uloga stručnjaka izgrađenog okruženja
Na COP30 sam učestvovala kao voditeljica delegacije i predstavnica Međunarodnog društva urbanista i regionalnih planera – ISOCARP-a, s jasnim ciljem da naglasimo ključnu ulogu planera, urbanista i svih profesionalaca iz izgrađenog okruženja u implementaciji klimatskih odluka. Naša asocijacija okuplja više od 700 članova u preko 90 zemalja svijeta, uključujući i brojne institucionalne članove poput nacionalnih i regionalnih udruženja planera i urbanista koji zajedno predstavljaju desetine hiljada stručnjaka. U Belém smo došli da zaista predstavimo globalni glas struke.
Naša poruka je bila jasna: klimatske strategije nemaju vrijednost ako ostaju na papiru i u dokumentima. One se provode u ulicama, zgradama, naseljima i infrastrukturi, u mjestima gdje ljudi žive. Planiranje je most između globalnih ciljeva i lokalne stvarnosti.
Na panelu koji je vodila svjetski poznata i nagradjivana pejzazna arhitektica Kotchakorn Voraakhom, ucestvovala sam kao predstavnik urbanista i glas struke. Zajedno sa predsjednikom Američkog instituta arhitekata i drugim predstavnicima iz sektora izgrađenog okruženja govorila sam o tome zašto i kako se naše struke moraju ujediniti oko procesa implementacije. Brazil je ove godine snažno promovirao koncept Mutirãa, koji označava zajednički rad i napor svih u društvu na ostvarenju jednog cilja. Taj koncept mozemo povezati i sa našom bosanskom Mobom, starim običajem zajedničkog rada za dobrobit zajednice. Upravo taj duh solidarnosti i zajedničke odgovornosti je ono što nedostaje globalnoj klimatskoj politici. Vrijeme je za Mutirao izgrađenog okruženja.
Moja sljedeća destinacija je 61. Svjetski kongres planera ISOCARP-a u Rijadu, gdje će biti posebno zanimljivo govoriti o klimatskoj akciji u zemlji čija je ekonomija historijski snažno vezana za fosilna goriva, ali koja istovremeno najavljuje velike energetske promjene.
Biografija
Dr. Tijana Tufek-Memišević je stručnjakinja za održivi urbani razvoj i djeluje kao savjetnica pri Chaddick Institutu za metropolitanski razvoj u Chikagu te kao profesorica na Univerzitetu DePaul. Završila je master studij arhitekture na Univerzitetu u Sarajevu, a doktorirala urbanizam na Tehničkom univerzitetu u Krakovu, Poljska. Njen rad obuhvata primijenjena istraživanja, savjetovanje u oblasti javnih politika i međusektorsku saradnju s ciljem razvoja praktičnih strategija za održivi razvoj. Predavala je na univerzitetima u Sarajevu, Krakovu i Cikagu. Aktivno je uključena i u klimatske i održive inicijative unutar Američkog planerskog udruženja (APA).
Kao članica Upravnog odbora i Naučnog komiteta ISOCARP-a, vodi programe nagrada i publikacija ove međunarodne organizacije te doprinosi inicijativama u oblasti regenerativnog urbanizma, klimatske akcije i smanjenja rizika od katastrofa. Također je registrovana kao službena osoba za saradnju s Međuvladinim panelom o klimatskim promjenama (IPCC).
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare