Problemi dijaliznih pacijenata gomilaju se i u doba korone. Skoro dvije godine obustavljene su transplantacije, na koje samo u Federaciji Bosne i Hercegovine čeka preko 700 osoba. No, sve češće su žalbe ovih pacijenata na uslove liječenja. Branislav Knežević iz Banjaluke odlučio se i na tužbu protiv Frazenijus Inteternacionalnog centra.

Ročište za naknadu štete zbog ugrožavanja zdravlja, održano je danas pred Osnovnim sudom. Svaki drugi dan po četiri sata na dijalizi. I tako godinama Branislav živi. Pred Osnovni sud u Banjaluci stigao je kao pacijent Frazenijusovog Dijaliza centra u Banjaluci.

“Poslali su me na dijalizu 2013. godine. Nakon 4 mjeseca ti parametri su se popravili, tako su mi rekli na VMA, tako je izvještačio i medicinski fakultet u Beogradu. Oni me nisu skinuli, držali su me još 2 godine posle toga. Dok nismo otišli u Teslić na neko sastajalište dijaliznih pacijenata. Tada mi je doktor sa VMA rekao da ne trebam biti na dijalizi, da su me držali bezveze toliko, da dođem kod njega na pregled. Doktor, mislim da se zvao Veljančić, je utvrdio da nisam trebao ići najmanje dvije godine”, kaže Knežević.

Ovako mu danas izgledaju ruke. Dijaliza mu je, svjedoči uništila zdravlje, smanjila radnu sposobnost. Traži odštetu od Frazenijusa oko 100 000 KM. Kao bivši i sadašnji pacijent, onima koji su u sličnoj situaciji poručuje:

“Da bi trebali potražiti drugo mišljenje”, dodaje sagovornik N1.

A mišljenje tuženog Internacionoalnog diijaliza centra u Banjaluci danas je izostalo. Privatno javno partnerstvo u praksi znači da njemački Frazenijus u Republici Srpskoj pruža usluge dijalize za oko 1000 pacijenata, u osam centara. Kako je jedna dijaliza 103 eura, godišnje Fond zdravstvenog osiguranja izdvoji preko 35 miliona KM za ove namjene. U Udruženju dijaliziranih, transplantirannih i hroničnih bubrežnnih pacijenata RS kažu da žalbi ima. Napominju da ničiji profit ne smije biti ispred zdravlja ljudi. Dijalizirani pacijenti,upozorava “umiru na rate”.

“Hemodijaliza traje svaki drugi dan po 4, 4 i po sata. Konkretno zamislite u vezi ovoga slučaja kad neko ide bezveze na dijalizu. Pacijenti se boje, doktora, da će im se nešto desiti ako se zamjere doktoru, boje se da ako to pređe u državne ruke da će to biti propast, straše ih”, kaže predsjednik Udruženja dijaliziranih, transplantiranih i hroničnih bubrežnih pacijenata RS Aleksandar Radun.

Jedini potpuno “državni” dijalizni centri su oni pri bolnicama u Trebinju i Foči, koji imaju umnogome manje pacijenata, nego Frazenijusevi širom RS..

“Dijaliza prije 25 godina kada je bila državna posle rata i danas nije uopšte ista. Napredovalli su aparati. Sav taj prostor i oprema, po ugovoru, su naši Republike Srpske, nije to Frazenijusovo, oni samo vrše usluge. To je u najblažu ruku skandal, da taj Frazenijus kao da je druga država, kao da nije u ovoj državi, niko ih ne može kontrolisati, ne može ući. Ja kao predstavnik pacijenata ne mogu da uđem u salu da popričam s njima”, dodaje Radun.

Uprkos tome što ulaze na klizav teren, sudeći se sa onima, kojima opet moraju ići da se liječe, ovi ljudi, kažu-ne odustajemo, zbog svih ostalih, ali i djece koji se liječe kao bubrežni bolesnici.Prozvani danas- bez odgovora na optužbe.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad