Ko je bila Biljana Plavšić: Rođena Tuzlanka koja je od ugledne naučnice postala radikal i ratni zločinac

Plavšić je pred Haškim tribunalom priznala krivicu za progon na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, nakon čega je 2003. godine osuđena na 11 godina zatvora. Tada je izjavila i da se kaje. Sedam godina nakon, opovrgnula je sve.

Umrla Biljana Plavšić, osuđenica za ratne zločine u BiH

Ko je bila Biljana Plavšić?

Rođena je 1930. u Tuzli. U Sarajevu je stekla osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Nakon što je diplomirala biologiju u Zagrebu, ostvarila je zavidnu naučnu karijeru, predajući dugo godina na katedri za biologiju na Prirodnomatematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

Do zaokreta dolazi 1990. godine kada je osnovan SDS i ona postaje članica. Iste godine je postala i član Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine. 7. 4. 1992. godine je napustila Predsjedništvo i priključila se političkom vodstvu samozvane Republike Srpske.

Biljana Plavšić je zajedno s Radovanom Karadžićem, Momčilom Krajišnikom i Ratkom Mladićem bila u samom vrhu vodstva bosanskih Srba tokom rata u BiH. Od 1992. do 1996. bila je potpredsjednik Republike Srpske. Ostao je upamćen njezin dolazak u Bijeljinu na samom početkurata u BiH, kada je izljubila Željka Ražnatovića Arkana čestitajući mu na obavljenom masakru nad bijeljinskim Bošnjacima.

Tokom rata se zalagala za totalno etničko čišćenje muslimana istočne Bosne:

„Ja bih više voljela da potpuno očistimo istočnu Bosnu od Muslimana. Sve i da zadržimo 70 posto teritorije – nema tu mira. Ja njima ne želim ništa dobro. Ali, da ja budem mirna, ja njima moram dati da oni imaju neki način života, da sebi organizuju život, da ne bi mene sve vrijeme uznemiravali. Tako ja shvatam tih 30 muslimanskih posto teritorije“.

Tokom rata davala je i brojne druge fašističke izjave protiv Hrvata i Bošanjaka.

Nakon što je Karadžić početkom 1996. pod međunarodnim pritiskom morao napustiti političku scenu, naslijedila ga je na mjestu predsjednika Republike Srpske. Odmah nakon toga učinila je politički zaokret i okrenula leđa svojim dotadašnjim saradnicima i mentorima, pragmatično zaigravši na kartu umjerenosti i saradnje s međunarodnom zajednicom, zbog čega je uživala i međunarodnu podršku. Godine 1997. formirala je vlastitu stranku Srpski narodni savez, raspustila parlament RS-a i raspisala prijevremene izbore. U septembru 1996. godine potvrđena je za predsjednicu Republike Srpske, ovaj put na izborima.

Tada je bila poznata po miroljubivijim izjavama i saradnji s međunarodnom zajednicom. Potom se 10. januara 2001. dobrovoljno predala.

Gospođa ratni zločinac: Danas udobno živi u Beogradu i ni za čim ne žali

Priznanje zločina pred Haškim sudom

Biljana Plavšić je pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju, nakon priznanja krivice, prihvatila odgovornost za svoj udio u progonu nesrpskog stanovništva tokom rata u Bosni i Hercegovini, navodeći da je rukovodstvo kojem je pripadala vodilo poduhvat čije su žrtve bili brojni nevini ljudi.

Plavšić je pred Tribunalom govorila o svojoj ulozi i načinu na koji je tadašnje rukovodstvo opravdavalo postupke prema Bošnjacima i Hrvatima.

"Sada sam se uvjerila i prihvatam da su više hiljada nevinih ljudi bili žrtve organizovanog i sistematičnog djelovanja da se uklone Muslimani i Hrvati sa područja koje su Srbi smatrali svojim", kazala je Plavšić.

"Objašnjenja samoodbrane i opstanka ne pružaju opravdanje"

Navela je da je u vrijeme rata samu sebe uvjeravala da je riječ o pitanju opstanka i samoodbrane.

"U stvari, i više od toga - naše rukovodstvo, čiji sam bila neophodan dio - vodilo je poduhvat koji je za žrtve imao nebrojene nevine ljude. Objašnjenja samoodbrane i opstanka ne pružaju opravdanje", rekla je.

Govoreći o tome zašto ranije nije prihvatala ono što se događalo, Plavšić je kao jedan od razloga navela strah i iskustvo Drugog svjetskog rata.

"Čineći ovo, mi u rukovodstvu smo prekršili najosnovniju dužnost svakog ljudskog bića - dužnost da se uzdrži i poštuje dostojanstvo drugih. Bili smo opredijeljeni da učinimo sve što je neophodno da prevladamo", kazala je.

"Odbila sam da se sa time suočim"

Plavšić je priznala i da je tokom rata bila upoznata s navodima o zločinima i nehumanom postupanju prema nesrpskom stanovništvu, ali da ih nije željela provjeravati.

"Iako sam više puta bila upoznata sa navodima o surovim i neljudskim postupcima protiv nesrba - odbila sam da se sa time suočim, ili čak da ih provjerim", rekla je.

Navela je da se tada usredsredila na srpske žrtve rata i da je bila uvjerena da se Srbi bore za opstanak, dok je međunarodnu zajednicu smatrala neprijateljem.

"I tako sam ja jednostavno poricala te navode, čak ih i ne provjeravajući. Ostala sam sigurna u svom uvjerenju da Srbi nisu sposobni da učine nešto tako. U ovoj opsesiji da više nikada ne postanemo žrtve - dopustili smo sebi da postanemo počinioci", kazala je Plavšić.

"Prihvatam odgovornost za moj udio"

Plavšić je pred sudijama izričito prihvatila ličnu odgovornost za patnje koje su prouzrokovane.

"Ja prihvatam odgovornost za moj udio u tome. Ova odgovornost je moja - i samo moja. Ona se ne proteže na druge lidere i njihovo pravo da se brane. Ona se zasigurno ne proteže na naš srpski narod, koji je već platio visoku cijenu za postupke našeg rukovodstva", rekla je.

Dodala je da će saznanje da je odgovorna za ljudske patnje ostati trajno s njom.

"Saznanje da sam odgovorna za takve ljudske patnje i za kaljanje ugleda mog naroda, uvijek će ostati dio mene."

Plavšić je navela da ne može nadoknaditi izgubljene živote, ali da može priznati ono što se dogodilo i prihvatiti odgovornost.

"Ja jedino mogu da uradim ono što je u mojoj moći i da se nadam da će to biti od neke koristi - da spoznam istinu, da je kažem i da prihvatim odgovornost", poručila je.

"Naše rukovodstvo, uključujući mene, napustilo je ovaj put"

U nastavku obraćanja govorila je i o srpskom narodu, pozivajući se na Svetog Savu i vrijednosti koje je s njim povezivala, a potom se ponovo osvrnula na političko rukovodstvo tokom rata.

"Na nesreću, naše rukovodstvo, uključujući mene, napustilo je ovaj put tokom posljednjeg rata", rekla je.

Navela je i da se od drugih lidera razišla "premda prekasno", te kritikovala tadašnje rukovodstvo zbog izazivanja straha i širenja poluistina.

"Plodovi njihovog rada - tog rukovodstva - su jasni: grobovi, izbjeglice, izolacija i ogorčenje prema cijelom svijetu, koji nas je odbacio upravo zbog tih lidera", kazala je.

"Ne postoji mjesto ni vrijeme na kojem je neprikladno reći istinu"

Plavšić je rekla da su je pojedinci upozoravali da nije trenutak da govori na taj način i da bi trebalo čekati da i drugi prihvate odgovornost za svoja djela.

"Ali, ja vjerujem da ne postoji mjesto ni vrijeme na kojem je neprikladno reći istinu. Ja vjerujem da mi moramo da uredimo našu kuću - ostali će morati da preispitaju sebe i svoje postupke", poručila je.

Na kraju obraćanja pozvala je Haški tribunal da nastoji osigurati pravdu za sve žrtve.

"Vi se morate truditi da u svojoj presudi nađete bilo kakvu pravdu koju ovaj svijet može da ponudi - ne samo za mene, nego i za nevine žrtve ovog rata", kazala je Plavšić.

Tribunalu je uputila i završni apel:

"Uradite sve što je u vašoj moći da pružite pravdu za sve strane. Čineći to, možda ćete biti u mogućnosti da ostvarite misiju zbog koje ovaj Sud postoji."

Osuđena na 11 godina

Biljana Plavšić osuđena je jer je učestvovala u progonu bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugog nesrpskog stanovništva u 37 opština. Plavšić je podržavala kampanju etničkog razdvajanja koja je imala za posledicu smrt hiljada civila i proterivanje hiljada i hiljada ljudi iz opština u Bosni i Hercegovini u veoma brutalnim uslovima, time što je pozivala paravojne snage iz Srbije da pomognu snagama bosanskih Srba u ostvarivanju cilja razdvajanja etničkih grupa upotrebom sile, stoji na sajtu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaciju (MKSJ, ICTY).

Izlazak iz zatvora i odlazak u Srbiju

U septembru 2009. godine haški sud za ratne zločine je odobrio njeno oslobađanje prije isteka pune kazne, nakon čega je i švedska vlada odobrila oslobađanje iz zatvora, nakon što je odslužila dvije trećine kazne od 11 godina.

U obrazloženju odluke, predsjednik Tribunala je naznačio da je Plavšićeva „kako izgleda, pružila dokaze značajne rehabilitacije” tokom boravka u zatvoru. Sudija Robinson je u vidu imao i to što je Plavšićeva priznanjem krivice za progon Muslimana i Hrvata u BiH još 2002. godine „prihvatila odgovornost u ranoj fazi postupka”. U izvještaju Tužilaštva, koji je razmatran prilikom odlučivanja u MKSJ o davanju saglasnosti da Plavšićeva bude oslobođena, navodi se da ona „nije bila od velike pomoći niti je imala neku želju da sarađuje sa Tužilaštvom”.

Švedska vlada, 22. oktobra 2009. godine, potvrdila je odluku Tribunala o prevremenom puštanju na slobodu.

Biljana Plavšić je švedski zatvor Hisenberg napustila 27. oktobra 2009. godine i avionom je, istog dana, stigla u Beograd, gdje ima stan i porodicu, kao i državljanstvo Srbije koje je stekla prije odlaska u Hag. Po povratku je izjavila da će ostati u Beogradu.

Uslijedile su izjave u kojima povlači priznanje i pravda zločine.

Do smrti je ostala u Beogradu.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad