Ko „uzima“ šume u BiH? Za deset godina izdato skoro 1.400 dozvola za prenamjenu

Bez obzira na ozbiljnost brojki, javnost često ne zna zašto se, niti u čiju korist prenamjena dešava. Osim unapređenja transparentnosti, neophodno je i donošenje zakona o šumama na državnom nivou, kako bi ova oblast adekvatno bila uređena, a zloupotrebe spriječene.

Koncesije su oblast koja je postala sinonim za neodgovorno upravljanje prirodnim resursima, kao i netransparentno vođenje postupaka preraspodjele dobiti. Od 1.398 evidentiranih dozvola za prenamjenu šumskog zemljišta u BiH za deset godina, 977 registrovano je u Republici Srpskoj, dok je u FBiH izdata 421 dozvola. Od skoro 30 kilometara kvadratnih ove površine, više od polovine prenamijenjeno je za realizaciju koncesionih ugovora, o čemu je javnost malo ili nikako informisana.

Aleksa Vučen, Transparency International BiH:

„Jedna od situacija koja je, svakako, obilježila cijelo ovo istraživanje, ali i situaciju, uopšte, je to da u FBiH od 2009. godine ne postoji zakon koji reguliše upravljanje šumama, pa samim tim, proces prenamjene šumskog zemljišta. Taj proces je funkcionisao na način da su kantoni donosili svoje zakone, pa jedan od kantona, takođe nema svoj zakon. To su sve problemi s kojima se ova oblast suočava.“

Kao jedan od primjera netransparentnosti u procesu prenamjene je rudnik „Rupice“ u Varešu, projekat koji je izazvao značajnu pažnju i zabrinutost javnosti zbog uticaja na životnu sredinu i izvorišta vode, a samim tim, zdravlje stanovništva. Da odluka Vlade FBiH o privremenom korištenju šumskog zemljišta za realizaciju koncesionog govora nije u skladu s Ustavom BiH, utvrdio je prije dvije godine i Ustavni sud BiH, jer Vlada nije bila nadležna raspolagati državnom imovinom.

U Republici Srpskoj je za potrebe koncesija posječeno 1.072 hektara šume, dok je u Federaciji BiH ta površina duplo manja, oko 573 hektara za deset godina.

Zanimljivo je da se površina obuhvaćena rješenjima u FBiH u periodu od 2017. do 2018. godine gotovo udvostručuje, za šta su najzaslužnija dva vjetroparka u Kantonu 10, na području Livna, Tomislavgrada, Posušja i Glamoča, za čiju izgradnju je prenamijenjeno 70% od ukupne teritorije šume.

Robert Oroz, Fondacija ACT:

„Te prenamjene su obično rađene za izgradnju turističkih kompleksa, građevinskih objekata, uopšteno, hidroenergetskih projekata. U pitanju su i male hidroelektrane, vrlo često u novije vrijeme i vjetroelektrane, solarne elektrane. To nam još jednom ukazuje koliko je nužno što prije donijeti kvalitetan i jedinstven zakon o šumama.“

Koji bi mogao da kontroliše ovu oblast i spriječi potencijalne zloupotrebe. Međutim, bez implementacije, zakon kao takav postaje samo mrtvo slovo na papiru. Do tada, rezultati istraživanja na terenu nisu zabrinjavajući, kažu predstavnici akademske zajednice.

Mersudin Avdibegović, Šumarski fakultet UNSA:

„Što može da zvuči čudno, s obzirom na to da u javnosti, generalno, mi imamo percepciju da se ta prenamjena radi nekontrolisano, da se radi o velikim površinama, velikom obimu. Postoji razlika između pojedinih kantona, između entiteta, ali podaci su u evropskim standardima, u regionalnim standardima.“

Ali, transparentnost i procesi ostaju pod znakom pitanja. Stoga, naši sagovornici pozivaju nadležne institucije da objavljuju sva rješenja o prenamjeni, poručujući da se građanima i lokalnim zajednicama mora omogućiti da se uključe u procese prije donošenja odluke.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad