Vitamini i minerali su neophodni za pravilno funkcionisanje organizma, obavljaju stotine uloga u našem tijelu. Ponekad nam i tijelo govori da mu nedostaju određeni vitamini i minerali kroz određene simptome. Koji vitamini gdje pomažu u sistemu i kroz koje ćemo ih namirnice obezbjediti pojsanile su gošće u Novom danu, prof.dr. Lana Lekić – magistra farmacije i Amela Ivković O'Reilly, nutricionistkinja.

Na pitanje da li postoji najvažniji vitamin ili se vrši individualna klasifikacija Lekić je kazala:

“Naravno da treba praviti klasifikaciju zato što je to isto kao i sa lijekovima. Vrlo individualan pristup. Nisu svi vitamini za sve i ne možemo to, kako kaže naš narod ofrljativno. Tako se u biti danas preporučuju vitamini i svi vitaminski dodaci odnosno pripravci.” objasnila je Lekić.

Iskorišteno tlo uzorkuje da hrana koju unosimo, voće i povrće, nemaju visoku nutritivnu vrijednost kao nekada.

“Jedno divno istraživanje rađeno u Americi trajalo je od 1950. do 1999. godine. Gotovo 5 dekada je obuhvatilo. Pratili su 43 vrste voća i povrća. Nutritivni sadržaj su pratili. I u tom periodu pratili su cink, fosfor, magnezij, mangan, vitamin C. Zaista veliku grupu. Utvrdili su da se progresivno smanjuje količina minerala, vitamina u tlu. Između 10% do 40% manje je sada. To je 1999. a mi smo već 2024. Možemo da smatramo da su Davis i njegove kolege bili na putu da nam pokažu dokažu. A šta se to dešava? Osiromašeno tlo! Usjevi su jednolinijski. Iste stvari se iz godinu u godinu stavljaju u zemlju. Nutritivno je znači samo tlo slabije, biljka je slabija i ne može proizvoditi onu količinu nutrijenata koju su jeli naši preci. Tako da je hrana koju su jeli, evo samo jedna generacija iza nas, znači naši roditelji ili njihovi roditelji, potpuno drugačija od hrane koju mi danas jedemo. Naranča, kivi, paprika, brokula i karfiol nemaju nutritivnu vrijednost. Naravno, ima i Bosna i Hercegovina tu možda s jednim dijelom i prednjači. Imamo te džepove, mi to tako zovemo, gdje je tlo još uvijek nije toliko iskorišteno i da nije toliko tretirano hemijskim sredstvima i glikofosfatima, pa je zadržalo onu nutritivnu vrijednost i još uvijek biljke mogu da daju tu, da kažemo, pravu vrijednost. Ali uvijek je to upitno, zaista. Pogotovo evo kod nas i poslije rata šta se sve dešavalo sa tlom. I šta je sve ostalo u tlu. Kako nam je kvalitet vode, jer ta voda koja se stavlja u tlo i slično. Tako da, možda ljudi moraju zaista voditi računa da nije isto u pojesti naranču. Niste dobili vitamin C ili kivi, jer niste dobili vitamin C. Odakle je ta naranča putovala? Vitamin C je, recimo, izuzetno osjetljiv na zagrijavanje i na izlaganje temperaturi. Znači, ukoliko je ubrana negdje tamo u Španiji, Portugalu, dok je transportom došla do supermarketa, onda stajala na policama, bila je, znači, izložena svjetlosti. Vi ćete pojesti tu naranču, dobit ćete slatkoću, ali vitamin C gotovo da nema. Tako da moram uzeti u obzir to, da ljudi kažu, ja prehladio sam se, pravim sebi, cijedim voće, slično. Možda to, u stvari, nije najbolja stvar za nas u datom trenutku.” kazala je O'Reilly.

Stručnjakinje su izdvojile važnost određenih vitamina. Naročito vitamina D.

“Evo vitamin D. Ovdje fali u reproduktivnom zdravlju, to vidim, jer se jako puno bavim ženama koje ne mogu ostati trudne. Četiri stupa trudnoće su vam prolaktin, hormoni štitnjače, spolni hormoni i vitamin D. Vitamin D vam može biti prepreka da ne ostanete trudne. Vjerujte da ima bezbroj primjera takvih, studija urađenih. Vitamin D je jako bitan. Mi smo tek postali svjesni o vitaminu D u koroni. Onda se pričalo o vitaminu D u imunom sistemu i tako dalje. Međutim, on sudjeluje u bezbroj procesa, dio je bezbroj tkiva u našem organizmu. A nemamo ga jer ga teško dobijemo. Dakle, ne apsorbujemo ga. A nema ga u hrani jako malo. On je vrlo malo prisutan u žumancetu. Vitamin D nam treba tokom čitave godine. I prevencija autoimunih bolesti. Upravo ove koje se tiču disbalansa hormona kod žena. Tako da je izuzetno bitan.” kazala je Lekić.

Sve savjete o značaju vitamina pogledajte u videu: