Esnaf Halilović je imao samo 19 godina kada je ubijen sa hiljadama drugih muškaraca i dječaka u genocidu kojeg su u Srebrenici u julu 1995. godine počinile srpske vojne, policijske i paravojne formacije. Pokušavajući doći do slobodne teritorije ubijen je, a njegovi posmrtni ostaci će biti ukopani na ovogodišnjoj kolektivnoj dženazi u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari.

Ubijen je i njegov brat Almir koji još uvijek nije pronađen. Esnaf je tokom rata ostao bez majke, ubijena je u jednom od mnogobrojnih granatiranja u Srebrenici. Otac je 1992. godine otišao na posao i nikada se nije vratio. O njemu, bratu i dvije sestre brinuo se amidža Sabahet i strina Rahima.

Rahima Halilović danas živi u Vogošći, a povremeno ide i u Srebrenicu. U genocidu počinjenom u julu 1995. godine u Srebrenici ubijen joj je veliki broj članova bliže i dalje familije.

“Ove godine ukopat ću sina od djevera, Esnafa Halilovića, koji je zajedno sa svojim bratom i amidžom, mojim mužem, otišao preko šume pokušavajući doći do slobodne teritorije. Njegovi posmrtni ostaci su pronađeni u Sućesci, nešto vrlo malo kostiju. Hoćemo da ih ukopamo, da se smire. Moj muž Sabahet je ukopan 2003. godine, a njegov brat Almir nikada nije pronađen”, ispričala je Rahima za Anadoliju.

Plače i priča o tragediji koja je zadesila njenu porodicu. Kako je kazala, ne postoji porodica u Srebrenici kojoj nije ubijen neko. Dok to priča pokazuje na sestru, koja sjedi do nje, a kojoj su u genocidu ubijena tri sina.

“Esnafov otac nikada nije pronađen. U maju 1992. godine otišao je na posao i nikada se nije javio ni vratio. Majka mu je poginula tokom rata. U Srebrenici smo se rastali pošto su živjeli kod nas nakon što mu je majka poginula. Rekao mi je: ‘Strina, ne sekiraj se, ja ću proći. Otišli su preko šume, a ja i njegove dvije sestre, moje troje djece i svekar smo otišli prema Potočarima. Ubijeni su ni krivi ni dužni”, ispričala je Rahima.

Za Esnafa ima samo riječi hvale.

“Bio je dobar i poslušan. Svi su ga voljeli. Bio je vrijedan. Ostale su dvije sestre, one žive u Švedskoj. Meni dolaze jer nemaju nikoga”, kazala je Rahima.

Poručila je da je jako bitno da ukopa barem nekoliko kostiju kako bi imao mezar na koji će moći otići i proučiti Fatihu.

U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari 11. jula ove godine bit će ukopani posmrtni ostaci devetnaest žrtava genocida počinjenog 1995. godine u Srebrenici.

Najmlađa žrtva koja će ove godine biti ukopana u Memorijalnom centru Potočari je Azmir Osmanović koji je imao svega 16 godina kada je likvidiran. Konačan smiraj ove godine će pronaći još jedan maloljetnik Fikret Kiverić koji je imao 17 godina u momentu smrti.

Ove godine konačan smiraj naći će i jedna žena Zilha Delić. U momentu stradanja imala je svega 24 godine. U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari bit će ukopani ove godine i otac i sin Hajro i Jusuf Aljić.

Najstarija žrtva koja će naći svoj konačni smiraj u Memorijalnom centru Potočari jeste Husein Kurbašić, koji je imao 63 godine u trenutku smrti.

U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari, do sada su ukopane 6.652 žrtve genocida počinjenog u julu 1995. godine, dok je na drugim lokacijama, a prema željama porodica žrtava, ukopano još 237 žrtava genocida. Još uvijek se traga za oko 1.000 žrtava genocida.