Mnogo strožije kazne za one koje počine nasilje - ovo je jedan je od glavnih zahtjeva građana, a posebno žena u Bosni i Hercegovini, nakon tragedije u Gradačcu. Zakoni o zaštiti od nasilja u porodici postoje, no upitna je njihova primjena. Brojne analize nevladinih organizacija pokazuju da svaka treća žena trpi nasilje, a da je najčešće trajanje zatvorske kazne za krivično djelo nasilja u porodici tri mjeseca, koje je izrečeno u 50% slučajeva.

Postoje i novčane, od 300 do 900 KM, ali praksa pokazuje da se u BiH nasilnici najčešće “izvuku” sa uslovnim kaznama.

Svjesni onoga što se u posljednje vrijeme dešava, sve ono što može da aludira na porodično nasilje, pa čak i onaj jedan krik koji se čuje iz nečijeg stana – regulisano je Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici, koji postoji na nivou Federacije BiH, Republike Srpske i Brčko distrikta. Ipak, manjkavosti zakona su brojne.

Zakonski okvir se treba unaprijediti i institucije su s tim saglasne.

“Sva tri zakona prate vrlo sličnu internu strukturu i primarno uređuju pitanje subjekta zaštite i postupak zaštite žrtava nasilja u porodici, postupak izricanja zaštitnih mjera, zaštita žrtve od nasilja u porodici, međusobna povezanost svih subjekata koji su u funkciji zaštite od nasilja u porodici i druga pitanja. Ono što su ključne razlike u strukturi ovih zakona je činjenica da je zakon u Republici Srpskoj izmijenjen zadnji put 2019. godine te je time dodatno razrađeno pitanje porodice i neke od specifičnosti postupanja u pogledu izricanja zaštitnih mjera. Na taj način su ovim zakonom sadržajno i terminološki pretežno uvedeni standardi iz Istanbulske konvencije”, navodi Adnan Kadribašić, specijalista za ljudska prava, rodnu ravnopravnost i vladavinu prava.

No, izmjena zakona je jedno, a primjena zakona posve drugo.

Uglavnom uvjetne kazne

Prema trenutnim podacima, preko 70 posto kazni za nasilje su uvjetne kazne zatvora. A, ono što je, također, problem je što se rijetko kada ili gotovo nikada ne izriču kazne i službenim licima koja su propustila prepoznati nasilje ili nisu postupila u skladu sa zakonom. Izmjenama zakona koje neće slijediti kaznene politike, gotovo ništa se neće ni postići.

“Kazne su zaista jako niske. To je poražavajuće. Mi ako promijenimo Zakon, a ne unaprijedimo primjenu Zakona, ne povećamo kaznenu politiku, mi nismo ništa postigli. Mora početi da se dešava da stručna lica koja su napravila propust budu sankcionirana ili kažnjena, da odgovaraju za propust koji su napravili, ako su neadekvatno postupili u kontaktu s osobom žrtvom nasilja. Kaznena politika treba biti strožija, treba da da prijemjujemo propise i sankcioniramo one koji su napravili propuste i da tražimo individualnu odgovornost. To će biti preventivna mjera za svakog sljedećeg ko neadekvatno postupa. Svaki stručnjak koji čuje da je neko kažnjen i da je odgovarao za neadekvatno postupanje bit će mu alarm da se to i njemu može dogoditi”, kazala je Fatima Bećirović, Projekt koordinatorica Gender centra FBiH.

Upravo prema postojećem Zakonu, i građani su dužni da prijave nasilje ako znaju za njega. A, žrtve često iz straha ne govore o onome što proživljavaju, ali često svojom neverbalnom komunikacijom daju naznake da su u takvoj situaciji

“Za osnove sumnje vam ne trebaju dokazi, nego vam trebaju okolnosti koje ukazuju na mogućnost da će nastupiti nasilje”, navodi Ifet Feraget, advokat.

Zakonom su, tako, predviđene kazne i za one koji nasilje ne prijave, ne samo za počinioca nasilja.

“Nasilniku je moguće izreći sljedeće mjere u skladu sa članom 9. Zakona: udaljenje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora i zabrana vraćanja u stan, kuću ili neki drugi stambeni prostor, zabrana približavanja žrtvi nasilja, zabrana uznemiravanja i uhođenja osobe izložene nasilju, obavezan psihosocijalni tretman, obavezno liječenje od ovisnosti, privremeno lišenje slobode i zadržavanje. Naglašavam da su ovo zaštitne mjere čije kršenje predstavlja prekršaj za koji se izriče prekršajna – novčana sankcija u iznosu od 1.000,00 KM do 1.500,00 KM koja se izriče nasilniku koji ne postupi prema izrečenoj zaštitnoj mjeri. Također su propisane i prekršajne sankcije u rasponu od 100-3000 KM za osobe koje su po zakonu bile dužne prijaviti nasilje, a to nisu učinile. To se odnosi na zdravstvene i socijalne radnike, nastavnike i odgajatelje, medicinske, obrazovne i druge ustanove i organi, kao i nevladine organizacije koji u obavljanju svoje dužnosti saznaju za učinjene radnje nasilja u porodici”, kazala je Darja Softić-Kadenić, ministrica pravde i uprave Kantona Sarajevo.

Zatvorske kazne

Prema analizi koju je provodila Atlantska inicijativa 2018. godine, a vezana je uz analizu sudske prakse u predmetima nasilja u porodici u BiH, Kadribašić nam navodi da, kada se gleda praksa krivičnog gonjenja, ova analiza pokazuje da je za krivično djelo nasilja u porodici u prosjeku izricana zatvorska kazna u dužini od osam mjeseci, od kojih je najniža mjesec dana te najviša dvije godine i 10 mjeseci.

“Najčešće trajanje zatvorske kazne za krivično djelo nasilja u porodici je tri mjeseca, koje je izrečeno u 50% slučajeva. Kada je u pitanju femicid kao poseban oblik ubistva žena, on je zabranjen nizom krivičnih djela koji se odnose na ubistvo ali i članom 222. stav (6) kojim je za ubistvo člana porodice sa prethodnim nasiljem zapriječena najveća moguća kazna zatvora od 40 godina. Prema podacima VSTV BIH za ubistvo žene sudovi u BIH su u prosjeku izricali veće kazne zatvora nego za druga ubistva. Jedan primjer je i pravosnažna kazna zatvora koju je za femicid izrekao Kantonalni sud Sarajevo u aprilu 2023. kojom je počinilac osuđen na 35 godina zatvora”, napomenuo je Kadribašić.

Treba naglasiti da je pored mjera propisanih u zakonu o zaštiti od nasilja u porodici, nasilje u porodici propisano i kao krivično djelo odredbama Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (čl. 222 KZ). Počinitelju navedenog krivičnog djela može se izreći kazna zatvora, kazna dugotrajnog zatvora ili novčana kazna kao krivičnopravna sankcija za učinjeno djelo u skladu sa općim pravilima za odmjeravanje kazne.