Pucnjava u osnovnoj školi u Lukavci uznemirila je cijelu zemlju. Ko je zakazao u sistemu? Koje su hitne mjere neophodne u sprečavanju sličnih događaja? Kako postupati sa maloljetnim počiniteljima teških kaznenih djela? O lukavačkom slučaju razgovarali smo s načelnikom Edinom Delićem i akademikom Nedžadom Korajlićem.

“Nisu samo djeca problematična i nastavnici su”

Nedžad Korajlić, profesor na Fakultetu za kriminalistiku UNSA za N1 je kazao da na nivou Federacije BiH imamo brojna ministarstva, a da nam fali ministarstvo porodice ili obitelji, jer ne vodimo brigu o porodici.

“Kada pogledamo na nivou Federacije BiH, imamo veliki broj ministarstava, a jedno ključno koje bi trebali imati, nemamo, a to je ministarstvo porodice, odnosno obitelji. To mi je jedan prijatelj rekao – treba nam ministrstvo obitelji, zapostavili smo to. Mnoge velike iznose novca dajemo za migrante i druga područja u sistemu vlasti, a ne vodimo brigu o porodici. Porodica je vrlo bitna. Nama je bitno da se djeca smjeste u vrtić i da ih neko čuva dok smo na poslu. Kakav je to vrtić u kojem se ne uči, tu su djeca često prepuštena sebi, stave se na spavanja”, kaže, između ostalog, Korajlić.

Mišljenja je da nisu samo djeca problematična, već i nastavnici, koji vrijeđaju djecu, govore im da su glupi, da ne znaju ništa.

“Moramo gledati to dvosmjerno, da li je to jedan fitilj da se zapali i da se reaguje. Kada govorim o nekom pedagogu, referiram se na nastavnika geografije s Dobrinje, koji je sposoban i ima dobar odnos prema djeci i nastavi”, kaže Korajlić.

Podsjetio je i da “često smo u posljednje vrijeme čuli o prijavama bombi u školama, a pitanje je da li ćemo tu dobiti neku situaciju, ako ne reagujemo”.

“Još se ništa po tom pitanju ne radi, a upozorili smo. Mora se raditi edukacija nastavnika i nenastavnog osoblja, kako bi se detektovali, da bi imali ranije prepoznavanje ovakvih i sličnih pojava”, kaže Korajlić.

U školama fali psihologa i logopeda

Prema posljednim informacijama, kaže nam Edin Delić, gradonačelnik Lukavca, povrijeđeni nastavnik se oporavlja i vjerovatno je izašao iz životne krize.

“Sreća nema više žrtava, ali ne treba da umanjimo ozbiljnost ovog problema”, navodi on.

Napominje da se i u savršenim sistemima ovo dešava, ali ovdje je bilo više indikatora, dodaje, očigledno je do našeg sistema, jer su institucije iscrpile svoje zakonske mogućnosti.

“Evo danas se nagađa u kakvoj je instituciji i kakav mu je tretman, a kakav onda odgovor ima sistem na moguće prijetnje da se ovo desi. Mi smo reagovali na pucanj, a koliko ima događaja da nisu pucanj, a zahtjevaju reakciju. Ne pozivam na individualnu odgovornost, Tužilaštvo radi svoj posao i nadam se da će nešto uraditi“, ističe Delić.

Naveo je i da je oružje sa kojem je izvršeno djelo bilo dvije godine u stambenom objektu.

“Trebamo se zapitati kad umre neko ko je imao oružje (op.a. djed dječaka čije je bilo oružje preminuo prije dvije godine) šta se dešava sa tim. Kad ode čovjek u Njemačku da radi, šta se dešava sa oružjem”, pita Delić.

Pitanje je, dodaje on, da li su klinike osposobljene da djeluju u slučajevima gdje imamo krivično pravne situacije.

“U konkretnom slučaju imamo dokaz da nemamo odgovor na te situacije. Kad kažu dijete opasno po okolinu, koje institucije donose to kako se postaviti prema porodici i na koji način. Niz je barijera koje su mogle spriječiti ovo, a u ovom slučaju su sve popadale. Za podršku djeci treba psiholog, logoped, a mi tog segmenta nemamo. Nužno je osigurati tu vrstu podrške. Kad se pojave indicije, prijetnja oružjem, onda se reaguje”, kaže Delić.

Na kraju je poručio da politiku treba skloniti iz škole i iz obrazovnog procesa, te da nam ne trebaju izjave premijera i ministara već stručnjaka.