“Nasilje nije privatna stvar” slogan je pod kojim je počela zagovaračka kampanja za usvajanje novog Zakona o zaštiti od nasilja u porodici u Federaciji BiH. Zastupnica u Zastupničkom domu parlamenta FBiH i inicijatorka izmjena zakona Alma Kratina kazala je za N1 kako su izmjene neophodne jer postojeći zakon ne štiti dovoljno žrtve niti ima pomaže u njihovom povratku normalnom životu.

Istakla je kako je potreban novi tekst zakona jer važeći u 50 posto nije usklađen s ratificiranom Istanbulskom konvencijom. Na izmjenama su radile nevladine organizacije, Gender centar BiH i druge institucije. Cilj je zaštititi žrtvu na pravi način i podići svijest o rješavanju pitanja zaštite žrtve. Ovo je posebno značajno u doba pandemije kada je zabilježen veliki porast slučajeva nasilja u porodici.

“Svi kao društvo moramo učiniti to da veći fokus bude na ovom pitanju jer je to suštinski pitanje porodice. Kao građanska Federacije i nek oko je izabran od građana upravo zbog togasnažno lobiam i radim na pitanju zaštite žrtve. Svakodnevni su slučajevi možemo posvjedočiti kroz informacije plasirane u medijima u gradovima iz kojih dolaze da imamo razrušene porodice i veliki broj slučajeva nasilja u porodici. Tačno da žrtve ne prijavljuje jer se plaše da neće biti dovoljno zaštićene i da će biti dsikriminrane”, kazala je Kratina.

Kazala je da će ovim zakonom to sve biti bolje riješeno i da će se pomoći ekonomska neovisnost žrtava nasilja, pružit čće im se pravna i spihološka pomoć te drugi vid pomoći. Cilj je i razbiti stigmu i predrasude.

“Trenutno to zakonski nije dobro regulisano. S nivoa FBiH imamo sredstva koja se izdvajaju, ali su nedovoljna za pet sigurnih kuća i često čujemo kako se neke pred zatvaranjem, pogotovo u Mostaru. Neophodno je dati podršku sigurnim kućama. U nedostatnom sistemu socijalne zaštite značajna je podrška nevladinog sektora. Ja dolazim iz Zenice gdje djeluje jedna od prvih sigurnih kuća Medica koja je napravila epohalne rezutltate, zatim Centar ženskih prava koji je uputio izmjene zakona o zaštiti od nasilja u porodicu, s ciljem prekidanja stigmatizacije žrtve. Treba se jasno definisati finanasiranje sigurnih kuća, SOS telefona, besplatne pravne pomoći – sve ono što nevladin sektor nosi na svojim leđima godinama. Predviđena je i podrška usmjerena na ekonomsko osamostaljivanja žrtava, sve što nemamo u ovom zakonskom okviru”, kazala je Kratina.

Amer Homarac, pravni savjetnik Fondacije lokalne demokratije, kazao je kako “ovaj zakon ispravlja sve nedostatke postojećeg zakona o zaštiti od nasilja u porodici. Istakao je kako je “to vrlo složena i komplikovana oblast koja zahtijeva multidisciplinirani pristup”.

“Morate napraviti dobar balans između efikasnosti i funkcionalnosti sistema kako bi bili dobar alat onih koji ga provode. Ovaj zakon, prije svega, nudi povećan opseg i obim zaštite žrtava, definiše usluge pomoći, propisuje decidno prava koja trebaju biti na raspolganju žrtvama i pristupa zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti, pravo na medicinski pregled, na materijalno osiguranje dok traju posljedice, pravo na pristup uslugama besplatne pravne pomoće i psihološkog savjetovanja te niz drugih prava. Samim tim ovaj zakon treba ponuditi bolju zaštitu, a imamo poseban dio zakona koji se tiče koordinacije iz razloga multidisciplinarnog pristupa kako bi svi u okviru svojih nadležnosti pomogli”, kazao je Homarac.

Kratina ističe da je vrlo optimistična kada je u pitnaju usvajanje ovog nacrta kazavpi kako su dobili podršku na zajedničkoj sjednici kojom je predsjedavala Komisija za pitanje rodne ravnopravnosti.

“Imamo konsenzus bez obzira ko dolazi iz kojih političkih stranaka. Dali smo do znanja da nakon prezentiranja tog nacrta zakona damo podršku u smislu upućivanja u parlamentarnu proceduru. Mislim da će se to uskoro desiti, a onda ćemo na samom Parlamentu vidjeti raspoloženje hoće li dobiti dovoljnu podršku za Dom naroda i širu raspravu kako bismo ga usvojili. Mislim da na ovom pitanju ne smije biti politiziranja ni odgađanja u svjetlu zaštite žrtve. Živimo u pandemiji koja je dodatno povećala broj nasilja u porodici, što su primijetile i sigurne kuće nakon obraćanja žrtava nasilja”, kazala je Kratina.

Homarac je kazao kako je to potrebno što prije učiniti jer statistički podaci govore kako u trenutnom sistemu nešto ne štima kako treba.

“Smatram da je ta žrtva nasilja u porodici nije smao žrtva radnje nasilja koje je pretrpjela od člana porodice. Što se tiče napšeg pravnog sistema on je mnogo složen jer je složeno uređenje na svim nivoima vlasti tako da ogroman broj subjekata nadležnosti se isprepliće. Podnošenje zahtjeva za ostvarivanje jednog prava ne znači da će se to pravo ostvariti. Nedostatak koordiniranosti dovodi do prepreka u praksi. Same žrtve nasilja u porodici, nakon što prijave nasilje da li dobiju ili ne zaštitu, imaju potrebu i za regulisanjem drugih prava, posebno iz porodičnih odnosa, roditeljskih odnosa, imovinska pitanja, pitanja socijalne zaštite, pomoći kod zapošljavanja itd. To su sve neki segmenti koji su neophodni žrtvi nasilja u porodici i da bi prevazišla tu situaciju i vratila se u normalne tokove društvenog života. Novi zakon je obuhvatio obavezne usluge besplatne pravne pomoći, obaveznog informisanja žrtava o njihovim pravima i na koji način da ih ostvari”, rekao je Homarac.

Kratina je poručila da “svi zajedno moramo učiniti vanredne napore da podignemo svijest javnosti o važnosti ovog pitanja, utičemo na ukidanje predrasuda i stereotipa, prihvatimo rješavanje otvorenih pitanja te da je neophodan multisektorski pristup”.

“Potreban je i novi porodični zakon jer nemamo riješeno ni pitanje dječijeg doplatka, tu su velike diskriminacije, neriješeno pitanje alimentacionog fonda… Puno je posla pred nama i samo ako se suočim zajedno možemo suštinski djelovati i napraviti korak naprijed. Nema odlaganja za pitanja kada su ljudska prava najosjetljivijih kategorija u pitanju. To je mjerilo uspješnosti države – koliko je sposobna da zaštiti osjetljive kategorije”, zaključila je Kratina.