Kritična je situacija u naselju Mladoševice u Maglaju. Klizište pokrenuto 7. januara se ne prestaje širiti. Evakuisano je čak 18 osoba, ugrožene su kuće i imovina, a dio regionalnog puta prema Prnjavoru u potpunosti je uništen i neprohodan. Radi se o 'crvenoj zoni' - i ranije podložnoj ovakvim pojavama. No, sada se poteže pitanje i ljudske odgovornosti.

“Donijet ćemo vam mi to pod najlonom, pa vi sebi prebacite i sitne stvari prenesite. Ovo ćemo nadzirati, nešto vi, a nešto mi”.

Porodica Dragane Markanović pažljivo sluša preporuke općinskih službi. Dok im dugo građeni temelji pucaju pod nogama, evakuacija je izvjesna.

Dragana Markanović, mještanka naselja Mladoševice:

“Stojim pred vama, ali ovo nisam ja. Na tabletama sam. Ja ne znam kako će ovo završiti. Ovo što vidite u ovoj kući – to je cijeli naš život. Mi smo svoje živote ovdje ostavili, ja, moj muž, moja djeca. Mi smo preko noći sve izgubili zbog ljudskog nemara, nehaja, ljudske pohlepe. Više ne znam ni kako bih to nazvala. Mi smo 2006. došli ovdje na ledinu, mi nismo imali ništa. Sve što vidite, mi smo svojim radom stekli. Niko nam nije pomogao. Svaki ovaj kamen koji vidite – mi smo to sami uradili”.

A klizište ovaj put nije pokrenuto samo od sebe, vjeruje Dragana, ali i nadležni. Uznemirujuće posljedice ne naziru se samo na imovini mještana.

“Pukotine na Draganinoj kući iz dana u dan sve su veće. Ista je situacija i sa regionalnim putem koji pored njene kuće vodi prema Prnjavoru. On 7. januara kada je pokrenuto klizište nije izgledao ovako kako izgleda danas. Štete su ogromne, stoga nadležni kažu da će sanacija potrajati do daljnjeg”.

A s druge strane puta – svi su evakuisani, 18 ljudi među kojima i dvoje djece. Svi osim Joze.

Jozo Jurišić, mještanin naselja Strupina:

“Živim ovdje u ovom gore objektu, gdje mi je prekinut put i komunikacija za život. Situacija je kritična, na šta će izaći, ne znam ni ja sam. Ja ostajem na svoju odgovornost, jer bavim se poljoprivredom i imam stoke koju nemam gdje smjestiti. N1: Ne spavate ovdje? Ne spavam, dežuramo na smjene, obilazimo kako ko može.”

Njegov komšija Marko imao je sreće da se klizište zaustavi na desetak metara od njegove farme i kuće. Ipak, nedovoljno da se ne boji svakog narednog dana. Kaže, zemlja nastavlja tonuti.

Marko Pervan, mještanin naselja Mladoševice:

“Do ovoga nije trebalo doći. Mi smo imali klizište 2014. i sanirano je. Devet godina nije se pomaklo nigdje, ništa. Onda su ovi došli i napravili nam havariju.”

Pri tome Marko misli na deponovanje ogromnih količina inertnog otpada na zemlji njegovih komšija. Nudilo se, kaže, i njemu.

Maid Suljaković, načelnik Općine Maglaj:

“U protekla tri dana sam obavio razgovore sa vlasnicima zemljišta na kojima je deponovan otpad. Nisam dobio informaciju da je postojao sporazum kojeg su oni sačinili i ovjerili kod notara između njih i izvođača radova. Naknadno sam dobio tu informaciju. Općina Maglaj i naše institucije i službe apsolutno nemaju nijedan dokument kojim se traži od općine saglasnost, niti bi ona mogla biti izdana, s obzirom da se vodi kao crvena zona”.

Upravo su se samo predstavnici firme koja je deponovala otpad i kantonalni zvaničnici odazvali načelnikovom pozivu na sastanak. Federalna uprava civilne zaštite i Ceste Federacije se se oglušili, ali je sa federalnog nivoa stigla naredba da deponovani otpad mora biti premješen. I to će, kao i sanacija, što su geolozi i potvrdili – trajati mjesecima.

Adnan Šabani, ministar za prostorno uređenje ZDK:

“Ovo nije baš klasična prirodna nepogoda. Mislim da će se ovdje tačno znati ko je uzrokovao ovo klizište i vjerujem da će sudski epilog ili neka kompromisna rješenja biti naknade štete privatnim i državnim objektima”.

Dok se čekaju odgovori na isto, i previše puta ponovljeno pitanje – zna se ko ispašta.