Dok su sve oči uprte u Ukrajinu, Srbija, uz podršku Rusije, “izaziva novi haos na Balkanu”, navodi se u tekstu koji potpisuje dopisnica ukrajinskog Kyiv Posta, Ivana Stradner. Ona tvrdi da se Kremlj, “gurajući region na ivicu kolapsa i raspirujući etničke sukobe, nada da će potkopati NATO i ponovo uspostaviti Rusiju kao regionalnog posrednika moći”.

Stradner za navodi da rastući sukob između Kosova i Srbije prijeti da postane još jedna kriza u Evropi, te napominje na incident u maju u kojem je u sukobima “koje su organizovali etnički Srbi na sjeveru Kosova povrijeđeno tridesetak pripadnika NATO-ovih mirovnih snaga”, te da se eskalacija se od tada nastavlja.

Historijski datumi kao prilike za “zaoštravanje tenzija”

Stradner za Kyiv Post ističe da i Srbija i Rusija “imaju sklonost ka historijskim datumima i mitovima”, te da će ove srijede biti “još jedna prilika za Moskvu i Beograd kojoj će se teško oduprijeti kao način da doliju još ulja na vatru u regionu”. Objašnjava da se 28. juna obilježava Bitka na Kosovu iz 1389. godine, događaj koji je duboko ukorenjen u historiji Srbije.

“Rusko ministarstvo vanjskih poslova tvrdi da se kosovsko-srpska kriza kreće “ka oružanom sukobu”. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov izjavio je kako se “velika eksplozija sprema u centru Evrope”. Iako je teško prognozirati da li će situacija na Kosovu eskalirati do nivoa oružanog sukoba, Rusija i Srbija će vjerovatno 28. juna provesti informativne operacije kako bi zaoštrile etničke tenzije u regionu”, piše ona.

“Krajnje je vrijeme da Zapad zaustavi scenario srpskih i ruskih igara i iskoristi informacioni prostor u srijedu da ih stavi u defanzivu”, dodaje.

Ko ima koristi od eskalacije na Kosovu?

Stradner navodi da je sukob ima potencijal za eskalaciju, te da je prošle sedmice američki predsjednik Joe Biden objavio da je situacija “neobična i izuzetna prijetnja nacionalnoj sigurnosti i vanjskoj politici Sjedinjenih Država”. Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg je naglasio da je NATO “pojačao prisustvo i da će nastaviti da preduzima sve neophodne mjere kako bi osigurao bezbijedno okruženje i slobodu kretanja za sve zajednice na Kosovu”.

Kako bi ublažio situaciju, visoki predstavnik EU za vanjsku politiku i sigurnost Josep Borrell dogovorio je sastanak lidera dviju zemalja prošlog četvrtka, 22. juna, ali na tom sastanku nije bilo mnogo napretka i naveo je da situacija na sjeveru Kosova ostaje “veoma alarmantna”.

“Suština stvari leži u tome kakve bi koristi imale Rusija i Srbija od eskalacije na Kosovu. Za prve, Putinovi napori da destabilizuje Balkan dio su njegove šire regionalne strategije da uspostavi Rusiju kao globalnog posrednika moći, istovremeno slabeći kredibilitet NATO-a i odvraćajući Zapad od tekućeg rata u Ukrajini”, piše Stradner.

“S druge strane, Vučić se nada da će od uplitanja Rusije dobiti neposrednije strateške interese, predstavljajući se kao izvor stabilnosti u regionalnom haosu, eskalacijom i deeskalacijom sukoba sa Kosovom kao sredstvo za pregovaranje sa Zapadom. Ova strategija je usmjerena na zadržavanje vlasti, podrivanjem srpske prozapadne opozicije, promovisanjem krajnje desnih nacionalista, dok Zapadu predstavlja kao umjeren. Kosovska kriza također pomaže da se skrene pažnja sa njegovih unutrašnjih političkih pitanja”, dodaje.

Paralela između Miloševića i Vučića

Stradner navodi da nema praznika koji je važniji društvo Srbije od 28. juna, kada se 1389. godine odigrala Kosovska bitka između vojski Srbije i Osmanskog carstva. Od ovog događaja prošlo je više od šest vijekova, ali ovaj praznik pod nazivom Vidovdan ima veliki kulturno-historijski značaj u historiji Srbije i smatra se simbolom požrtvovanja i hrabrosti.

“Ako je historija ikakva indikacija, treba podsjetiti da je 28. juna 1989. tadašnji predsednik Srbije Slobodan Milošević održao govor na Gazimestanu, spomen-obeležju palim srpskim borcima. To je bilo prije intenzivnih etničkih tenzija koje su rezultirale raspadom Jugoslavije 1990-ih”, upozorava ona.

Objašnjava da je narativ oko Kosova bio je od suštinskog značaja za Miloševićev politički opstanak, jer je oblikovao svoju nacionalističku agendu zasnovanu na ovom mitu. Zatim citira Miloševićev govor, u kojem je tada upozorio da se Srbi suočavaju sa novim bitkama koje zahtjevaju istu odlučnost, hrabrost i žrtvu kao nekada na Kosovu.

Stradner povlači paralelu s Vučićem, koji je prošle sedmice govorio o Vidovdanu i upozorio na teška vremena za Srbe.

“Zapad bi trebao pokušati da pridobije nacionaliste u Srbiji”

“Kao odgovor, Zapad bi trebao da primjeni ofanzivne informativne operacije koristeći društvene mreže i lokalne medijske platforme kako bi došao do krajnje desnih srpskih nacionalista koji smatraju da je Kosovo u srcu njihove domovine”, smatra ona.

Stradner predlaže da, “umjesto pokušaja da se krajnje desničarskim Srbima prodaju priče o zapadnim demokratijama i da ih se ubijedi da prihvate nezavisnost Kosova, bi ove operacije trebale da iskoriste srpski nacionalizam kako bi istakle dvoličnost Moskve i prikažu Rusiju kao imperijalnu silu koja strateški eksploatiše Kosovo za svoje geopolitičke interese”.

“Dok Rusija obećava podršku Srbiji, zapadne informativne operacije bi Moskvu trebale prikazati kao nepouzdanog partnera podsjećajući Srbe na neuspjeh Rusije da pomogne svom savezniku Jermeniji, članici ODKB-a, tokom prošlogodišnjih sukoba u Nagorno Karabahu”, piše ona.

Navodi da je Rusija obećala podršku Srbiji, ali da krajnje desničarski Srbi možda ne vjeruju da su ruske vojne sposobnosti sada ograničene.

“Umjesto toga, efikasne informativne operacije trebale bi podsjetiti Srbe da se Rusija ranije pridružila mirovnoj misiji na Kosovu predvođenoj NATO-om, ali ju je napustila 2003. godine. Zapad bi ovu epizodu trebao iskoristiti kao studiju slučaja ruske vlade koja svoju slovensku braću baca pod austobus, naglašavajući tako srpskim nacionalistima: “Gde je bila Rusija 1999. da zaštiti svoju slovensku braću od NATO-a?”,” smatra Stradner.

“Novi narativ za 28. juni”

Stradner također smatra da, umjesto dopuštanja ruskog narativa o Kosovskoj bitci, Zapad bi trebao “kreirati novi narativ za 28. juni”.

“Naime, tog dana Josip Broz Tito, vođa Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) napustio Staljina iako je Jugoslavija smatrana najpouzdanijim sovjetskim saveznikom do 1948. godine”, piše ona.

Objašnjava da je u aprilu 1945. godine Tito je sklopio sovjetsko-jugoslovenski Ugovor o prijateljstvu i uzajamnoj pomoći čime je Jugoslavija postala saveznik Sovjetskog Saveza. Nakon brojnih ideoloških i strateških nesuglasica, Staljin je jugoslovenske vođe prikazao kao “antisovjetske” i “antimarksističko-lenjiniste”. Kao odgovor Tito je pokrenuo čistke protiv Staljinovih lojalista u Jugoslaviji, što je dovelo do geopolitičke preorijentacije Jugoslavije unutar istočne Evrope.

Konačna potvrda razlaza Tito-Staljin dogodila se 28. juna 1948. godine, kada je sovjetski Kominform objavio Rezoluciju u kojoj je KPJ optužila za antisovjetsku politiku i odstupanje od marksističko-lenjinističke linije, piše ona.

“Koristeći srpski afinitet prema hrabrim liderima, Zapad bi Vučića trebao da prikaže kao manje upornim od Tita koristeći humor i prenoseći Titov odgovor Staljinu nakon što je 22 puta pokušao da ubije Tita: “Prestanite da šaljete ljude da me ubiju. Već smo ih uhvatili petoricu, jednog s bombom a drugog s puškom… Ako ne prestanete da šaljete ubice, jednog ću poslati ja u Moskvu, a neću morati slati drugog .” Na sličan način, predsjednik Srbije nastoji da oponaša Titovo držanje između Istoka i Zapada, što je osobina koju Washington treba da stavi na probu. S obzirom na sveobuhvatnu Vučićevu vlast nad srpskim medijskim pejzažom, Zapad bi trebalo da iskoristi takav konsolidovani autoritet da se suprotstavi ruskom uticaju na Balkanu”, navodi.

“Moskva koristi informativne operacije kako bi sijala haos na Kosovu kako bi pokazala da NATO i Zapad nisu ništa drugo nego tigrovi od papira. Krajnje je vrijeme da Zapad pokaže da rusko “Slovensko bratstvo” nije ništa drugo do mit na Balkanu,” zaključila je Stradner na kraju.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad