Danas je u sjedištu UN-a u New Yorku održana polugodišnja rasprava o Međunarodnom rezidualnom mehanizmu za kaznene sudove (IRMCT), na kojoj je svoj izvještaj predstavio glavni tužitelj Serge Brammertz, govoreći o procesuiranju ratnih zločina na prostoru bivše Jugoslavije, kao i traženju osoba nestalih u proteklim ratovima. Sjednici Vijeća sigurnosti se obratio i stalni predstavnik BiH pri UN-u Zlatko Lagumdžija, osvrnuvši se između ostalog na regionalnu suradnju, te i dalje prisutno negiranje zločina u BiH od Srbije, posebno genocida u Srebrenici. "Da li je to posvećenost pravdi o kojoj Srbija govori?", upitao je.

Lagumdžija se na početku obraćanja osvrnuo na izjavu predsjednice Mehanizma Gracijele Gatti Santana, koja je kazala da se “proces pravde ne završava donošenjem pravomoćnih presuda”.

“Dok glavni teret u postizanju pravde za žrtve ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida počinjenih u bivšoj Jugoslaviji i Ruandi sada prvenstveno leži na nacionalnim tužilaštvima, rad Mehanizma, čak i ukidanjem njegovih funkcija, ostaje ključan za mir, pravda i pomirenje kroz iscjeljenje”, podvukao je.

Izrazio je podršku radu Mehanizma, posebno za one funkcije koje su bitne da bi se “cijeli ovaj poduhvat zaokružio, da bi se njegova vjerodostojnost i nasljeđe pravilno podržavalo i čuvalo”.

“Smatramo da je njegov daljnji angažman u izvršenju kazni i pitanju arhiva ključan, ali što je najvažnije, nastavljamo se oslanjati na Mehanizam za daljnju pomoć u nacionalnim kaznenim progonima”, rekao je Lagumdžija.

Podsjetio je da je održano više sastanaka Tužilaštva Bosne i Hercegovine sa predstavnicima Mehanizma, kao i sa tužilaštvima iz zemalja regiona, najavljujući nastavak suradnje u traženju rješenja za značajan broj neriješenih predmeta, izazove u regionalnoj suradnji i načine za unapređenje mehanizama suradnje.

Istaknuo je kao “ključnu” podršku Tužilaštva Mehanizma u osiguravanju pravde za sve žrtve zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini.

“Ostajemo predani svojim obavezama u ovom okviru, odlučni ne samo da isporučimo zasluženu istinu i pravdu za zločine počinjene u Bosni i Hercegovini, već i da je očuvamo. Zbog toga pitanje arhiva ostaje jednako važno. Uspješno očuvanje i digitalizacija audio, video i pisanih zapisa nadilazi puko fizičko postojanje svjedočanstava i dokaza o počinjenim zločinima. Njihova je vrijednost za sudske postupke u prošlosti možda bila iscrpljena, ali imaju trajnu vrijednost za buduće obrazovne, istorijske i istraživačke svrhe”, naglasio je Lagumdžija.

Negiranje zločina, ponižavanje porodica žrtava

Također, spomenuo je i konkretne korake u okviru mehanizama suradnje, uključujući i one po pitanju ustupanja predmeta nedostupnih osumnjičenih i optuženih iz Bosne i Hercegovine u druge zemlje regije, naglasivši da je tek potrebno vidjeti kakve rezultate ti dogovori daju budući da su, kako je rekao, rezultati procesuiranja ratnih zločina u nekim zemljama regije “daleko od sjajnih”.

“Za postizanje pravde i jačanje regionalne suradnje i pomirenja potrebno je puno više od praznih uvjeravanja o predanosti prihvaćanju i procesuiranju takvih slučajeva. Jednostavno zbog činjenice da su nedostupni osumnjičenici bili nedostupni s razlogom. Oni su zaštićeni, zaštićeni, slavljeni, nagrađivani i čašćeni za zločine koje su počinili u Bosni i Hercegovini; zločini se negiraju, a žrtve i njihove porodice ponižavani su iz dana u dan zadnjih 30 godina. Đukić, Vrućinić i Savčić samo su neki koji uživaju apsolutnu slobodu u Srbiji”, upozorio je u svom izlaganju.

Izdvojio je Srbiju kao primjer, na čiji je račun iznio konkretne optužbe.

“Nadalje, negiranje zločina, revizionizam i veličanje ratnih zločinaca nastavlja se nesmanjenom brzinom i pogoršava se s vremenom. Da li je to posvećenost pravdi o kojoj Srbija govori? Ili dobrosusjedskim odnosima? Regionalna suradnja? Pomirenje? Za postizanje pomirenja potrebna je pravda i obračun. Ako ćemo komentirati zahtjev Srbije i njenu spremnost da zatvorske kazne koje su izrekli MKSJ i Mehanizam izvršavaju na svom teritoriju, treba se samo sjetiti obrasca slučajeva u kojima optuženi i osuđeni slobodno šetaju Srbijom. Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Novak Đukić, Mirko Vrućinić, Milomir Savčić. Popis se nastavlja. I uvijek iznova Srbija propušta prilike da se pomiri sa svojom prošlošću i pruži iskrenu ruku pomirenja svojim susjedima. Usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici s ciljem odavanja počasti žrtvama i formalnog priznavanja sudskih odluka trebalo je biti jedna takva prilika za zajedničko djelovanje, a ne nacionalističke narative i reviziju povijesti. Nažalost, danas smo ponovo čuli od predstavnika Srbije da je genocid u Srebrenici 1995. godine nazvan “srebreničkim događajem”. Poštovane kolege, svi znamo da je genocid u Srebrenici 1995. godine ICTY presudio kao najstrašniji zločin koji se zove genocid. Nije to bio “događaj” kao neka saobraćajna nesreća sa smrtnim posljedicama”, rekao je Lagumdžija obraćajući se prisutnima.

Brammertz pred UN-om o procesuiranju ratnih zločina: Ostalo je još posla

“Oprostite nam ako nemamo nimalo povjerenja u volju, spremnost i namjeru Srbije…”

Osvrnuo se na nedavno priznanje krivnje Radislava Krstića, osuđenog za genocid u Srebrenici, te na reakciju Srbije i Republike Srpske.

“U kontekstu njegovog apela za prijevremeno puštanje na slobodu, odgovor iz Srbije i Republike Srpske, dosta je znakovit. Sve u svemu, naišlo je na upadljivu šutnju, jednostavno ignoriranu. Pa, ako ne računamo reakciju Vojislava Šešelja, još jednog ratnog zločinca, koji je rekao: “Umjesto da se ubije ili izdrži do kraja i časno umre, Krstić je napravio veliku izdaju zbog godinu-dvije koliko je proveo bi na slobodi kao jadnik i izdajica”. Oprostite nam ako nemamo nimalo povjerenja u volju, spremnost i namjeru Srbije da konačno ispuni ne samo svoje međunarodne već i moralne obveze i procesuira one koji se na svom teritoriju sumnjiče za najteža međunarodna kaznena djela. Pomirenje je uvjetovano obračunom i pravdom”, naglasio je.

Izrazio je žaljenje jer nijedna od lekcija – kako Holokausta, Kwibuka, ili Srebrenice, nije učinila mnogo “da spriječi ponavljanje boli, patnje i smrti, da spriječi nezamislive razine okrutnosti koje jedno ljudsko biće može nanijeti drugome”.

“Iskreno nam je žao što se, barem u našem slučaju, i nakon 30 godina ubijanje nastavlja; ne oružjem nego riječima. Ono što oni ubijaju svojim poricanjem, potpunim nedostatkom grižnje savjesti i spremnošću da se suoče s istinom prilika je da se konačno stavi na počinak bolna i užasna prošlost za dobrobit zdravih odnosa, povjerenja i suradnje za budućnost. Bez obzira na stvarne motive koji stoje iza Krstićevog pisma, odnosno na činjenicu da je on u jedinstvenoj poziciji da svoje riječi kajanja potkrijepi sadržajnijim i smislenijim djelima, ponudite vrjednije i konkretnije informacije nego proste riječi, ali zastanimo na jednom dijelu svog pisma gdje kaže: “Želio bih da moje riječi pročitaju i razumiju mladi ljudi koji danas žive na prostorima gdje je nekada bila država koja se zvala Jugoslavija. Volio bih da ljudi koji će živjeti zajedno u tim područja kad me ne bude, ako nekim čudom te riječi dopru do njih, da zastanu i pomisle – nikad više rata, nikad više smrti zato što je netko druge vjere, nacionalnosti ili uvjerenja, nikad više genocida””, rekao je, izrazivši nadu da će se riječi Krstića pretočiti u “djela i put ka budućem pomirenju utemeljenom na istini, pravdi, sjećanju na žrtve i kajanju za krivce”.

Pozvao je Brammertza, koji je u svom izlaganju spomenuo da se od 42.000 nestalih u ratovima u bivšoj Jugoslaviji njih 12.000 još uvijek vode kao nestali, da zamoli generala Krstića, da barem pomogne identificirati ostatke nestalih u srebreničkom genocidu zbog kojeg je osuđen-

“Prije 30 godina, ovo Vijeće je bilo inovativno i hrabro u poduzimanju koraka bez presedana koji su zauvijek transformirali scenu međunarodne pravde i omogućili napredak međunarodnog prava kroz značajan korpus sudske prakse o genocidu, zločinima protiv čovječnosti i ratnim zločinima. U tom odlučujućem trenutku za pravdu nema povratka, niti se može zaustaviti njezino kretanje naprijed. I moramo ostati čvrsti i spriječiti da se to okalja, uprkos prilično sramotnim pokušajima. Ako išta, onda zbog same činjenice da su u ovom trenutku u središtu gotovo svih pitanja na spisku Vijeća masovna kršenja ljudskih života. Žene, djeca i nevini ljudi upiru poglede u ovu dvoranu u nadi zaštite, spasenja, u nadi pravde. Vi nosite teret da ispunite svoje obaveze i svoju dužnost, a ne da ih potkopavate”, poručio je Lagumdžija.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje