"Nije slučajno obrazovni program bitan dio Rezolucije. Možda djeca u Srbiji neće još dugo učiti o genocidu u Srebrenici, ali će tri miliona djece koje su iz Srbije, a žive u zemljama koje su glasale za rezoluciji, učit o tome", kazao je u Pressingu na N1 ambasador Bosne i Hercegovine u Ujedinjenim nacijama Zlatko Lagumdžija.
Jesu li Rusija, Srbija i Kina bile spremen podržati Rezoluciju tražeći da nešto bude iz nje izbačeno?
Na prvom sastanku sa nekim, da tako kažem, ozbiljnijim zvaničnikom iz Srbije rekao sam mu da ova Rezolucija po svome sadržaju ne pada ispod onog što ste 2010. usvojili u Skupštini Srbije, samo što niste neveli zločin koji je definisan presudama, a to je genocid. On je rekao to smo tada tako napravili jer smo htjeli pripremiti narod za genocid. Vi ne da niste pripremili narod nego taj genocid gurate na stranu. Pitao sam ga: Imaš li problem da usvojimo tekst Rezolucije o međunarodnom danu sjećanja na genocid počinjen u Srebrenici 1995.? On je rekao da ima jedna riječ viška. Kazao je da je to genocid. Ja sam kazao da smo tim završili svaku raspravu. Ako vi mislite negirati genocid onda ne tražite kompromis nego pripremate teren za ponavljanje genocida.
U samo tekstu Rezolucije nema presuda protiv Simatovića i Stanišića, visokih funkcionera Srbije. Zašto je to tako?
Prije svega u preambuli se navode sve presude koje se tiču genocida u Srebrenici, ništa izvan toga. Tu se spominje i presuda Međunarodnog suda pravde iz 2007. u kojem je Sud odredio da je bio genocid i da je Srbija odgovorna što ga nije spriječila. Nisam mogao vjerovati šta su danima govorili Vučić, Tadić, Dačić… da se u Rezoluciji ne spominju imena (nego kolektivna krivica, što je dokazano netačnim). U Rezoluciji se imenom i prezimenom spominju Karadžić, Mladić i Krstić. Zašto se ne spominju presude Simatoviću i Stanišiću? One se ne odnose na genocid u Srebrenici. Srebrenica je na neki način Guernica u Španiji, ona obilježava sve zločine u BiH.
Vlasti u Srbiji i entitetu RS suzdržane zemlje broje u one koji su glasali protiv Rezolucije?
Sve suzdržane zemlje su govorile da se u Srebrenici desio genocid. Islamske zemlje su bile suzdržane zbog raznih interesa, a neke što su bile za to da se prvo postigne konsenzus. Ako je ovo uspjeh Srbije, onda rezolucije o genocidu u Srebenici u Vijeću sigurnsoti UN-a, iz 2014., kada smo imali 10 glasaova za, četiri suzdržana i jedna protiv (ruski veto) je naša pobjeda, naš uspjeh. Imali smo po Vučićevoj računici 14 zemalja koje nisu bile protiv i mi smo kao uspjeli? Nismo uspjeli. Ljudi ne znaju mehanizam glasanja u UN-u. Zemlje komotno mogu biti suzdržane i ne pojaviti se (na glasanju) upravo da bi se izbjegle velike tenzije i blokovske podjele.
Nakon glasanje se množe vidjeti jasna linija podjele između Zapada i Istoka?
Ima nekoliko zaključaka nakon glasanja. Vučić je napravio medvjeđu uslugu jer o Srebrenici svi bruju. Da je bilo drugačije prošlo bi nezapaženo. On je svojim ponašanjem, mahanjem zastavom… to je nešto što ne daje respekt. Ovo je prestalo biti glasanje o Srebrenici. Ovo je bio pokušaj ukidanja poretka zasnovanog na vadavini prava i postojanju sudskih institucija koje su osnovale Ujedinjene nacije. Ovdje se kreirao prostor da se svaka presuda genocida, koja je sudski utvrđena, kao što će možda biti ovaj zločin što se dešava u Gazi, da se tretira kao švedski sto. Vidite, to se nije desilo. Ove 84 zemlje koje su glasale za Rezoluciju su dio svijeta koji njeguje zapadne vrijednosti, drugi dio svijeta je 19 država koje su bile protiv. Suzdržani se nisu pridružili onima koji su protiv.
Oni koji su bili protiv Rezolucije prijetili su da će se s njom ući u nestabilnost i sukobe?
Rezolucija je pretpostavka za pomirenje. Nema pomirenja bez suočavanja sa istinom i pravdom. Zato ova Rezolucija otvara vrata za jedno ozbiljno pomirenje. Da je stavljena pod tepih to bi bio znak za nove sukobe i znak onima koji su počinili genocid da nastave. I to bi bio znak žrtvama da su izdane i da se spreme da se obračunaju sa onima koji spremaju (novi) genocid. To bi uvelo u nestabilnost kojoj nema kraja. Nije slučajno obrazovni program bitan dio Rezolucije. Možda djeca u Srbiji neće još dugo učiti o genocidu u Srebrenici, ali će tri miliona djece koje su iz Srbije, a žive u zemljama koje su glasale za rezoluciji, učit o tome. Ne možete 2024. glumiti cara Lazar i da je pobijedio na Kosovskom polju. Treba što prije taj propuh iz glava da izađe.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!