
Stotine prosvjetnih radnika u Kantonu Sarajevo tvrde da su oštećeni u konkursnoj proceduri koja je ove godine prvi put provedena isključivo kroz digitalnu platformu EMIS. Nepriznavanje radnog staža iz drugog entiteta, odbijanje statusa djece demobilisanih boraca, tehničke greške u sistemu, mijenjanje kriterija usred trajanja konkursa i nepriznavanje diploma - samo su dio primjedbi. S druge strane, ministrica Naida Hota-Muminović tvrdi da su „svi navodi neutemeljeni“ i da „konkurs neće biti poništen“, uz poruku da je EMIS donio veću transparentnost i smanjenje koruptivnih rizika.
U Novom danu razgovarali smo sa Lamijom Vatreš Mehmedić kojoj nije priznat radni staž koji je stekla obučavajući povratničku djecu Republika Srpska, Ivorom Javorom Korjenićem kojem nije priznato priznanje - rektorova nagrada koju je stekao na Univerzitetu u Puli koja je evkivalent "zlatnoj znački" jer se prihvataju samo "značke" sa Univerziteta u Sarajevo te Edinom Rikalom koji je umjesto datuma diplomiranja u EMIS unio datum izdavanja diplome - zbog čega mu ista nije prihvaćena, a zbog čega je jučer i njegov slučaj spomenut na press konferenciji Ministarstva za odgoj i obrazovanje KS. Njihovu borbu podržala je i Duška Jurišić, zamjenica ministra za ljudska prava Bosne i Hercegovine.
Borba od februara: "Osjećam se diskriminirano u svom rodnom gradu"

Lamija Vatreš Mehmedić ima 25 godina staža, od čega je 20 u Republici Srpskoj. Na konkursu je bodovana sa nulom.
"Ja sam shvatila da će taj problem da se desi još u februaru kada je promijenjen Pravilnik o prijemu radnika u radnju, odnosno odgojno-obrazovnim institucijama Kantona Sarajevo, jer sam ja već tada vidjela da u jednom članu jasno stoji da će se staž vrednovati samo potvrdom iz federalnog PIO. U junu mjesecu sam se i obratila Ministarstvu za odgojno obrazovanje. Nisam nikada dobila odgovor. Nekoliko puta sam se obraćala i onda sam nakon toga uputila i drugim institucijama, uključujući instituciju Ombudsmena za ljudska prava. Od njih smo dobili odgovor da su uputili preporuke Ministarstvu i federalnom PIO, i PIO Republike Srpske da se to izmijeni. Međutim, ništa se nije dogodilo u tom periodu. Negdje u septembru 18.9. ovaj pravilnik je mijenjan. Došle je do nekih izmjena u Pravilniku i mi smo se zaista nadali kada je najavljena ta izmjena, da će zbog te preporuke i zbog naših stalnih upita da li će se nešto promijeniti po pitanju tog našeg staža, očekivali smo da će biti izmjena. Međutim, kada je objavljena ta izmjena, nije bilo ništa povoljno za nas. Tako da, ta borba traje od februara mjeseca", navela je Vatreš Mehmedić.
Istakla je kako se osjeća diskriminirana u vlastitoj zemlji, u rodnom gradu.
"Ja sam dijete ovog grada. Ja sam u RS-u radila samo zato što ovdje za mene nije bilo mjesta, a ne zato što je to bila moja žarka želja. Ja sam ponosna na taj dio radnog staža koji sam stekla tamo obzirom na to da sam ja sve vrijeme radila sa povratničkom djecom, boreći se i za njihova prava tamo, uključujući na primjer bosanski jezik. Ja sam bila na čelu te borbe za bosanski jezik na tom prostoru. Tamo sam smatrala da je to normalno da se borim. Ali kada sam došla ovdje, nisam očekivala da ću imati ovakvu borbu i ovakvu nepravdu jer ipak moj otac je bio u rovu od prvog do zadnjeg dana. On je ratni, vojni invalid. Ja sam svoje djetinjstvo provela preko puta RTV doma", dodala je.
"Bio sam na prestižnim evropskim natjecanjima i radio brojne projekte da bih dobio Rektorovu nagradu"

Ivor Javor Korjenić je dobitnik Rektorove nagrade evropskog Univerziteta Jurija Dobrile u Puli. Ovo visoko priznanje nije mu priznato u EMIS-u.
"Više puta sam bio svjedok da su poslenici Muzičke akademije u Sarajevu, u Univerzitetu u Sarajevu, bili ponosni na to što se zlatna značka Univerziteta u Sarajevu priznaje svugdje i zašto oni sad ne priznaju Rektorovu nagradu, to je moje prvo pitanje. Kada je moj slučaj u pitanju, aplicirao sam za posao za profesora harmonike u Osnovnoj muzičkoj školi Ilidža i po članu 12. Pravilnika o prijemu radnika u osnovnoj i srednjem obrazovanju boduju se isključivo "zlatna značka" UNSA sa 20 bodova, srebrna značka sa 10 i povelja UNSA sa 5 bodova. Iz tog razloga ja sam ostao bez mogućnosti da budem na prvom mjestu jer sam ja imao 8,67 bodova na natječaju, a prvoplasirana kandidatkinja imala 23,66 bodova. Dakle, bio sam oko 15 bodova iza prvoplasirane kandidatkinje koje je bodovano priznanje sa Univerziteta u Sarajevu i samim tim da je moje bodovano na isti način, Rektorova nagrada kao najveće priznanje prestižnog evropskog sveučilišta Jurija Dobrile u Puli, ja bih bio prvi na toj listi i bio bih primljen u Osnovnoj muzičkoj školi Ilidža. Iz tog razloga, prije svega, apeliram na ministricu, na radništvo, vladu kantona Sarajevo i sve ostale nadležne institucije da se što je moguće hitnije ukine član 12, odnosno da se ili prizna prosjek na jednoj zajedničkoj razini, ili da se priznaju sva priznanja, priznatih sveučilišta, jer na ovaj način direktno se krši Ustav član 2. Dakle, radi se diskriminacija na osnovu mjesta studiranja i doveden sam direktno u nepovoljan položaj u odnosu na studente UNSA i također krši se i zakon o diskriminaciji BiH", rekao je.
Dodao je kako se na drugom ciklusu studija vratio u svoj rodni grad Sarajevo, i završio studij s prosjekom 9.78, što jasno pokazuje da je, naglašava, trebao biti nominiran za zlatnu značku.
"Isto tako, tokom cijelog studija sam bio na prestižnim evropskim natjecanjima u cijeloj regiji. Makedonija, Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Mađarska, Rusija, Italija, Portugal. Dakle, pretežno su to bila prva mjesta i prve nagrade, čime sam direktno doprinio razvoju umjetnosti u Bosni i Hercegovini. Rektorova nagrada u Puli ne uključuje samo prosjek ocjena, ona uključuje i projekte, i rezultate, i natjecanja itd. Zlatna značka isključivo se zasniva na prosjeku ocjena. Ako imate preko 9,5, dobit ćete zlatnu značku, ali postoji jedan zlatni uvjet. Tu morate do 1.11. magistrirati. Ja sam sve ispite položio u roku do 7. mjeseca, izuzev završnog ispita harmonika. Razlog je taj što sam imao lateralni epikondilitis, o čemu sam priložio dokumentciju, odnosno već godinu dana šaljem dopise, prvo kroz mailove, pa nakon toga sam slao dopise. Od 4. mjeseca je preuzeo sve moj odvjetnik i Muzička akademija u Sarajevu ne odgovara. Moje pitanje ovim putem Muzičkoj akademiji u Sarajevu je da li svjesno to rade i ne žele odgovoriti na dopis o mom nominiranju za zlatnu značku uz priloženu medicinsku adekvatnu dokumentaciju, da nisam bio u mogućnosti magistrirati do 1.11. i da sam zato ušao u apsolventski staž. Da li svjesno to rade s namjerom da ja ne radim u Sarajevu ili su neprofesionalni, ne žele raditi svoj posao i ne odgovaraju na dopise već godinu dana. Ja sam iz tog razloga, odnosno moj odvjetnik, predao već slučaj na sud iUuniverzitet u Sarajevu je tužen, a vjerovatno će biti i Osnovna muzička škola i lica s obzirom da su direktno prekršili i diskriminirali me na ovom natječaju. I u tom kontekstu, udaljavao sam sve to od tog EMIS-a i njegovog problema, ali na neki način možda je ta digitalizacija i dopunila da se na ovaj način priča o konkursima, jer već dugo godina nekako u novinarskim krugovima se priča o nepravilnostima tokom konkursa", naveo je Korjenić.
Različito bodovanje od škole do škole

Edin Rikalo naveo je i druge nedostatke EMIS-a.
"Kod mene nije bio slučaj vezan za diplomiranje, kod mene je bio slučaj PIO/MIO uvjerenje, gdje nisam unio tačno pravilno datume radnog staža. Međutim, ako postoji mogućnost i ako je utvrđen Pravilnik da ima obavezna i dodatna dokumentacija, ja postavljam pitanje, a to je dodatna dokumentacija PIO/MIO uvjerenje, zbog čega se ne bodujem ja, jer imam u svakoj školi nula bodova, ako to nije dio obavezne dokumentacije. Drugo pitanje jeste, ako sam se prijavio u 15 škola u Kantonu Sarajevo, imam različite verifikacije od svake škole, a to nije samo slučaj kod mene, to je slučaj kod većine kandidata. Jedna škola verifikuje mi sve dokumente, druga škola me ne verifikuje jedan, treća škola mi ne verifikuje opet neki drugi dokument. A onda, kada je završen cijelokupni ovaj konkurs, kada sam predao žalbe, primjedbe komisijama škola, neki su mi prihvaćeni, neke nisu. Dakle, jasno je da nije samo kod kandidata, to jeste aplikanata problem, nego je problem i kod komisije škola. Očigledno, dobro nije pripremljen ovaj pravilnik, koliko god ministrica govorila da jeste, on nije dobro pripremljen i on je trebao imati na neki način bolju pripremu i kandidatima i komisijama škola", mišljenja je Rikalo.
Vatreš Mehmedić ističe da je aplicirala u 29 različitih škola i svakoj je različito bodavana.
"U nekim školama nula, u nekim školama nema na listi, u nekim školama 18, u nekim 23, to je lako provjerljiva informacija. S druge strane, ovih 96%, o kojima se sve vrijeme govori, to je 96% onih koji su verifikovani da su ispravno aplicirali. Ali vi u toj verifikaciji, vi ste sada zeleni, verifikovani. Kada otvorite svaku pojedinačno, vi vidite da je u svakoj školi drugačije. Neka vam škola nije prihvatila diplomu, neka vam škola nije prihvatila ratni staž, neka vam škola nije prihvatila RVI. Meni se desilo da mi neka škola nije prihvatila potvrdu škole u kojoj trenutno radim. Ona vam je neophodna da bi vam se bodovao taj ratni staž ili RVI. Ne znam šta može biti sporno s tom potvrdom. S druge strane, unošenje ovih podataka ispija. Vi morate, pored toga što aplicirate potvrdu, sami ručno da unesete od tog datuma do tog datuma i sada sistem vam sam izračuna koliko je to. Oko toga je bilo grešaka. Zašto mi to radimo ako je to digitalizirano? Zašto je onda upleten u sve to ljudski faktor? To jeste komisije koje se jednako žale kao i mi jer mi razgovaramo i sa članovima komisija koji su izluđeni. Oni su to verifikovali, uspoređivali, sami donosili odluke da li bi nešto prihvatili, da li nešto ne bi i tako dalje. S druge strane, od EMIS tima nam je rečeno da možemo da se obratimo EMIS podršci za sve što nam nije jasno. Mi smo dobijali najrazličitije odgovore. Vi dva puta postavite isto pitanje, dva puta dobijete različit odgovor. To se posebno dešavalo kod ove potvrde o prebivalištu. Tamo je navedeno da postavimo potvrde o prebivalištu za ovaj ratni staž. Mi smo poslali upit EMIS-u da li je to potvrda o prebivalištu CIPS ili je to ono odranije što su nam tražili uvjerenje o kretanju. Oni su nama velikim slovima napisali CIPS. Ljudi koji su dostavili CIPS nisu bodovani zato što to nije CIPS, nego je to po nekoj uredbi uvjerenje o kretanju gdje vi morate dokazati da ste u Sarajevu prijavljeni na 24 mjeseca kako bi zaista vaš otac bio RVI ili demobilizani borac", pojasnila je.
Detaljne probleme pogledajte u videu:
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare