U Zvorniku će sutra biti obavljena druga od četiri planirane javne rasprave o izmjenama i dopunama Zakona o geološkim istraživanjima. Prva je u prošli petak u Gacku protekla bez da su mnogi znali za nju, pa aktivisti sumnjaju da Vlada Republike Srpske i resorno ministarstvo žele da sve okončaju što brže i što tiše. Iza svega se vjeruju krije, litijumska groznica.

“Vi ste reagovali tek onda kada je NSRS donijela zakon kojim u potpunosti isključuje lokalne zajednice. Tek tada ste odreagovali, nek Vam je na čast!”, “Istraživački poslovi su u Loparama završeni po odobrenju Petra Đokića, ministra koji je 2018. dao saglasnost.” Ovako je rečeno na skupu građana Lopara u decembru prošle godine.

Ova žučna rasprava, slika je, ne samo Lopara, već generalno podijeljene javnosti u Bosni i Hercegovini, a sve zbog geoloških iskopavanja, prevashodno litijuma.

Javne rasprave o izmijenjenom zakonu, kojim se iz odlučivanja isključuju lokalne zajednice, svedene su praktično na 15 dana, nezadovoljni su aktivisti. Prva, održana u Gacku na Bogojavljenje, vrijeme kada je mnogo ljudi zaokupljeno vjerskim praznicima, prošla je ispod radara. Primjedbe spremaju zabrinuti aktivisti.

“Litijum je već uveliko ušao na mala vrata u BiH, ne samo litijum, već svi ostali evropski kritični mineralni resursi. Razumjeli smo da gdje god je vršeno rudarenje na način na koji oni to vrše, takozvano zeleno rudarenje, je izuzetno opasno po zdravlje ljudi, biljaka, životinja, ekosistema. Mislimo da se ovaj zakon o geološkim istraživanjima treba skroz izmijeniti”, navela je Snježana Jagodić Vujić iz Udruženja Eko put Bijeljina.

Stručnjaci kažu da litijuma ima svuda, od slane vode do balkanskog tla. Pretpostavlja se da Bolivija ima 1/4 svjetskih zaliha litijuma. U Evropi najviše ležišta ima Njemačka, a slijede Češka i Srbija. Nalazišta u BiH također se smatraju vrijednim, ali zvanične i tačne procjene još nema. Profesorica hemije na banjalučkom PMF-u Suzana Gotovac Atlagić, kaže da se litijum koristi i kao lijek, recimo kod bipolarnog poremećaja, a da je primjenu za litijum jonske baterije prvi patentirao japanski Sony početkom devedestih. Samo istraživanje i kopanje ne bi trebalo biti opasno, ali zadršku ipak ima.

“Proces između procesuiranja rude i same fabrike baterija je najdelikatniji. Svjedoci smo da se mnogo teže tehnologije daju kontrolisati. U ekstrakciji zlata se koristi cijanid. Naš problem u ovim tendencijama da se pojavljuju strani investitori koji žele da ekstrahuju rude u našoj zemlji, proizvode je i procesuiraju, ja bih bila najsrećnija kada bi taj krug bio zatvoren ovdje. Ne kada bismo slali rudu nekom drugom da pravi proizvode visoke vrijednosti, nego kada bismo zaista litijum jonske baterije pravili ovdje u našoj zemlji”, rekla je Suzana Gotovac Atlagić.

Baterije za mobilne telefone, laptope, električne automobile, čak i solarne panele, prave se od litijuma. Svjetske zalihe na izmaku bi zbog svega mogle biti do 2100-e godine. Uprkos ranijem zaustavljanju otvaranja rudnika i projekta Rio Tinto u Srbiji, predsjednik Aleksandar Vučić danas poručuje da je litijum bijelo zlato, te ga se ujutro već može kopati. U Bosni i Hercegovini, pod lupom švajcarske kompanije “ArCore AG” je lokacija u blizini Lopara, gdje su otkrivene velike količine ove rude.