Sanela Dujković i Selma Zulić
"Ma samo se šali" nije šala: Novinarke progovorile o uznemiravanju u redakcijama - počinioci i nadređeni

Novinarke i druge medijske radnice nerijetko su izložene seksualnom uznemiravanju, seksizmu, mobingu i drugim oblicima nasilja upravo unutar redakcija u kojima rade. Istraživanje provedeno u okviru projekta "Žene u medijima" pokazalo je da takvi slučajevi nisu izolovani, dok je posebno zabrinjavajući podatak da su među počiniocima i kolege i nadređeni.
O ovoj temi u "Novom danu" govorile su Selma Zulić, voditeljica projekta "Žene u medijima", i Sanela Dujković, ambasadorica kampanje "Žene u medijima" i dugogodišnja novinarka.
"Najbolnije je što se to dešava unutar medijskih kuća"
Dujković je upozorila da su novinarke, uz političarke, među ženama koje su naročito izložene govoru mržnje i različitim vrstama napada.
Posebno je naglasila da se uznemiravanje često ne događa samo izvan redakcije ili na terenu, nego upravo među kolegama.
"Nažalost, najčešće te novinarke budu žrtve seksualnog ili drugih uznemiravanja unutar svojih medijskih kuća upravo od kolega. E, to je ono što je najbolnije. Od kolega, od svojih nadređenih", kazala je Dujković.
Dodala je da je, prema rezultatima istraživanja, trećina počinilaca neke vrste uznemiravanja prema kolegicama bila na nadređenim pozicijama.
Uznemiravanje nije izolovan slučaj
Zulić je pojasnila da je Fondacija Mediacentar, zajedno s partnerskim medijskim udruženjima i sindikatima iz regiona, provela komparativno istraživanje o položaju novinarki.
Prema njenim riječima, rezultati su pokazali da uznemiravanje i nasilje nisu sporadični incidenti.
"Pokazalo se da bilo koji slučaj uznemiravanja ili čak nasilja nije izolovan slučaj, nije neki slučaj koji se desi ponekad, nego da je to dio jednog samoodrživog sistema i da se prečesto dešava", kazala je Zulić.
Navela je da se slični obrasci pojavljuju u Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji, zbog čega značajnu odgovornost imaju i same medijske organizacije.
"Ma samo se šali"
Dujković je govorila i o obrascima kojima se seksizam i uznemiravanje u redakcijama često relativizuju.
Među njima su poruke poput "ma samo se šali", ali i osporavanje profesionalnih sposobnosti novinarki, seksistički komentari i prijetnje.
Posebno je ukazala na podatak da je većina ispitanih novinarki o onome što su doživjele prvi put govorila upravo tokom istraživanja.
"Nikom nisu rekle šta su doživljavale", kazala je Dujković.
Sanela Dujković o vlastitom iskustvu: "Mogla sam odustati"
Govoreći o položaju mladih novinarki, Dujković je podijelila i vlastito iskustvo s početka karijere.
Prisjetila se rada u jednom štampanom mediju, gdje je, kako je kazala, jedan od urednika imao "vrlo neugodne seksističke komentare" prema njoj.
"Bila sam mlada novinarka. Prije toga sam se bavila manekenstvom i patrijarhat je pun predrasuda", ispričala je.
Kazala je da ju je takvo ponašanje moglo odvratiti od novinarstva.
"Da ja nisam za nijansu bila hrabrija, možda bi mene odvratio od novinarstva. Izgradila sam karijeru čitav život, hranim sebe i porodicu od tog novinarskog kruha, tako da je to vrlo opasno", rekla je Dujković.
Dodala je da nije riječ samo o njenom iskustvu, te da bi starije i iskusnije kolegice trebale aktivnije štititi mlađe novinarke u redakcijama.
Pravilnik treba dati jasan put svakoj prijavi
U okviru projekta izrađen je i pravilnik o sprečavanju seksualnog i drugih oblika uznemiravanja u redakcijama.
Zulić je pojasnila da je riječ o modelu koji se može prilagoditi veličini i kapacitetima pojedine redakcije, ali da nije dovoljno samo formalno ga usvojiti.
"Tu smo da dođemo, ako treba, i u redakciju i razgovaramo i vidimo kako se taj mehanizam može staviti u praksu, a ne samo usvojiti", kazala je.
Jedan od ključnih ciljeva pravilnika je da svaka osoba koja prijavi nasilje ili uznemiravanje zna kome se obraća i šta će se nakon prijave dogoditi.
Zulić je navela da pravilnik predviđa jasne rokove i procedure, uključujući potvrđivanje prijave u roku od 48 sati, kao i daljnje korake u postupku i istrazi.
Zašto žene šute?
U razgovoru je istaknuto i da se žene koje nisu odmah prijavile nasilje ne smiju pitati zašto su šutjele.
Među razlozima zbog kojih novinarke ne prijavljuju ono što im se dogodilo mogu biti strah od odmazde, nedostatak podrške kolega i redakcije, ekonomska nesigurnost i strah od gubitka posla.
Istaknuto je i da žena može strahovati da će je određena tema profesionalno obilježiti i ograničiti joj budući rad u redakciji.
"Djevojčice ne pružaju seksualne usluge"
Sagovornice su govorile i o odgovornosti medija prilikom izvještavanja o seksualnom i rodno zasnovanom nasilju.
Posebno je ukazano na slučaj seksualnog nasilja nad maloljetnicama u Tuzli i korištenje izraza "seksualne usluge maloljetnica".
Zulić je kazala da je problem nastao kada je pravni termin preuzet u medijske naslove i javni govor, iako mu, kako je naglasila, tu nije mjesto.
Navela je da je potrebno praviti jasnu razliku između izraza "seksualna usluga" i "seksualno iskorištavanje", te da su nakon reakcija već primijećene određene promjene u načinu na koji mediji izvještavaju o takvim slučajevima.
Dujković: Ne treba iznositi svaki detalj nasilja
Govoreći o slučajevima femicida i seksualnog nasilja nad djecom, Dujković je upozorila da mediji moraju posebno voditi računa o retraumatizaciji žrtava i njihovih porodica.
"Ne mora sve javnost znati. Nek razmišljaju o retraumatizaciji žrtava i porodice", poručila je novinarima.
Posebno je upozorila da se u izvještajima o seksualnom zlostavljanju djece ne trebaju objavljivati detalji koji nisu nužni za razumijevanje slučaja.
"Prosto, radimo sa žrtvama, znamo šta smijemo i šta ne smijemo i drugarski molimo sve redakcije i kolege da nam se pridruže i da vode računa kako izvještavaju", kazala je Dujković.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare