Mahmutović za N1: Fotografija može dokumentovati zločin, ali sama ne garantuje odgovornost

Mahmutović ističe da fotografija može prenijeti ono što je riječima teško opisati.

"Ako pretpostavimo da se reporter vratio s ratišta iz Ukrajine, mogli bismo satima govoriti kako izgleda jedan grad nakon bombardovanja, ali sa nekoliko fotografija ili čak jednom fotografijom možemo vidjeti konkretne posljedice, ljude i samu situaciju", kazao je Mahmutović.

Fotografija može biti dokaz, ali ne i garancija pravde

Govoreći o dokumentarnoj snazi fotografije, podsjetio je i na ratne fotografije iz Bosne i Hercegovine.

"Ratne fotografije koje su nastajale tokom rata u stanju su dokumentovati zločine, ali ne treba misliti ni da je fotografija svemoguća", kazao je.

Kao primjer naveo je poznatu fotografiju Rona Haviva iz Bijeljine, koja je dokumentovala zločine Arkanovih tigrova.

"Samo postojanje fotografije ne garantuje da će zločin biti prihvaćen i da će neko biti pozvan na odgovornost", naglasio je Mahmutović.

Prema njegovim riječima, fotografija i pisana riječ nisu konkurenti.

"Fotografija je u stanju da nam prikaže posljedice nekog događaja, ali sami uzroci obično zahtijevaju riječi, pojmove i koncepte da bismo shvatili dublji smisao iza događaja", rekao je.

Fotografija Alana Kurdija promijenila percepciju izbjegličke krize

Mahmutović je podsjetio i na fotografiju trogodišnjeg Alana Kurdija iz 2015. godine, koja je postala jedan od najupečatljivijih simbola izbjegličke krize.

Do tada su, kako je rekao, postojali brojni podaci i statistike o ljudima koji su napuštali ratom pogođena područja Sirije, ali je jedna fotografija proizvela snažan emocionalni učinak.

"Postoje brojna akademska istraživanja koja su dokumentovala da je ta fotografija nakon njenog pojavljivanja utrostručila broj poziva za prikupljanje humanitarnih priloga", kazao je Mahmutović.

Ipak, upozorava da jedna fotografija sama po sebi ne može dovesti do velikih društvenih promjena.

"Za to je potrebno mnogo više faktora, ali fotografija je u stanju da nam vrlo konkretno prikaže neki događaj", dodao je.

"Pravo javnosti da zna ne znači da javnost mora sve vidjeti"

Jedna od najvećih dilema u fotonovinarstvu, ističe Mahmutović, jeste granica između javnog interesa i zaštite dostojanstva osobe koja je fotografisana.

"Pravo javnosti da zna ne mora značiti pravo javnosti da sve vidi", naglasio je.

Kako kaže, postoji jasna razlika između javnog interesa i znatiželje javnosti.

"Sama znatiželja ne opravdava da uvijek moramo objaviti neku fotografiju", kazao je Mahmutović.

S druge strane, upozorava da ni zaštita dostojanstva ne znači da mediji trebaju automatski odustati od prikazivanja uznemirujućih snimaka kada oni dokumentuju posljedice teških kršenja ljudskih prava.

Kao primjer naveo je knjigu "Nemi svjedoci" njemačke fotografkinje Cornelie Kuhrt-Suhan, koja dokumentuje mjesta seksualnih zločina počinjenih tokom rata u Bosni i Hercegovini, ali bez direktnog prikazivanja žrtava.

Autorica je, prema njegovim riječima, pronašla način da zaštiti dostojanstvo žrtava i istovremeno dokumentuje stravičnost počinjenih zločina.

Autentična fotografija također može manipulirati

Mahmutović upozorava da manipulacija fotografijom ne podrazumijeva samo retuširanje ili korištenje umjetne inteligencije.

"Autentična fotografija, bez obzira na to što je snimljena na konkretnom mjestu, može dovesti u zabludu ako se smjesti u pogrešan kontekst", objasnio je.

Podsjetio je na slučajeve u kojima su fotografije nastale na jednom mjestu i u jednom događaju korištene uz tekstove s kojima izvorno nisu bile povezane.

"Važno je kroz medijsku i vizuelnu pismenost razlikovati različite vrste manipulacija", poručio je Mahmutović.

Kao jedan od ranijih primjera spomenuo je slučaj kada je Angela Merkel uklonjena sa fotografije šetnje solidarnosti u novinama povezanim s konzervativnom jevrejskom zajednicom u Izraelu.

Govoreći o novijim primjerima, naveo je i manipulacije u predizbornim kampanjama, kada su se političari uz pomoć umjetne inteligencije pojavljivali na skupovima drugih političkih stranaka.

"Lažovska dividenda": Kada se osporava i ono što je autentično

Mahmutović je ukazao i na fenomen koji se u nauci opisuje kao "liar's dividend", odnosno situaciju u kojoj politički akteri pokušavaju autentične fotografije proglasiti lažnim.

Kao primjer naveo je fotografiju sa skupa Kamale Harris koja je, kako je rekao, bila autentična, ali su je pojedini konzervativni krugovi predstavljali kao namještenu.

"Autentična fotografija ne znači da se ona ne može iskriviti", kazao je.

Zbog toga smatra da građane treba učiti da provjeravaju izvore fotografija, kontekst njihovog nastanka, odabrani kadar i opis koji se uz njih koristi.

AI slika nije fotografija

Poseban dio razgovora bio je posvećen umjetnoj inteligenciji.

Mahmutović insistira na jasnoj razlici između fotografije i slike generisane pomoću umjetne inteligencije.

"Stvarni fotografski zapis nastaje registriranjem svjetlosti određenog događaja ili prizora koji snimamo putem fotoaparata", objasnio je.

Iako fotograf bira kadar, kompoziciju, rakurs i ekspoziciju, fotografija ipak ima neposrednu vezu sa stvarnim događajem.

"Slike generisane uz pomoć umjetne inteligencije nemaju tog odnosa. One ne nastaju tako što imaju ispred sebe neki stvarni događaj, nego su rezultat matematičkih kalkulacija", kazao je Mahmutović.

On, međutim, nije protiv korištenja umjetne inteligencije u vizuelnom sadržaju.

Smatra da AI može biti koristan za analizu velikih količina fotografija i za izradu ilustracija složenih tema i naučnih procesa, ali uz jasno označavanje da je riječ o sadržaju generisanom umjetnom inteligencijom.

"Korištenje umjetne inteligencije za pravljenje simulacija stvarnih događaja mislim da nije dobro", kazao je Mahmutović, dodajući da takvu praksu zabranjuju vodeće svjetske novinske i fotoagencije, kao i relevantni međunarodni dokumenti o upotrebi umjetne inteligencije u medijima.