Analiza profesora za N1
Maksić o izvještaju "Plati pa igraj": Dogovori o Južnoj interkonekciji mogli bi skupo koštati građane BiH

Izvještaj "Plati pa igraj" kojeg predvodi Bill Keating, vodeći demokrata u Pododboru za Evropu, treba shvatiti vrlo ozbiljno jer se u njemu, osim pitanja korupcije i sukoba interesa, problematizuje mnogo šira matrica američke vanjske politike i preplitanja državnih i privatnih interesa, ocijenio je profesor Adis Maksić u "Novom danu" N1.
Posebno osjetljivim smatra povezivanje projekta Južne interkonekcije s neriješenim pitanjem državne imovine u Bosni i Hercegovini. Maksić upozorava da eventualno rješenje doneseno pod pritiskom može dugoročno narušiti odnos države i entiteta te, prema njegovoj ocjeni, ojačati potencijalni secesionizam.
Govoreći o politici administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa prema Bosni i Hercegovini, Maksić je ocijenio i da se od Washingtona više ne može očekivati nekadašnji pristup izgradnji funkcionalnije države, već svojevrsni "minimalizam" čiji je osnovni cilj očuvanje dejtonskog okvira i stabilnosti. Govorio je i o Miloradu Dodiku, sankcijama, budućem američkom ambasadoru Ronaldu Johnsonu, odnosu prema Rusiji i Kini, Evropskoj uniji te mogućim posljedicama cijelog projekta po građane i privredu BiH.
"Ja bih ovaj izvještaj uzeo vrlo ozbiljno"
Na pitanje koliko ozbiljno treba posmatrati izvještaj "Plati pa igraj", koji je u bosanskohercegovačkoj javnosti prošao relativno nezapaženo, Maksić odgovara da njegov značaj prevazilazi pitanje pojedinačnog projekta.
"Ja bih ovaj izvještaj uzeo vrlo ozbiljno. Znači, ovdje nije u pitanju samo korupcija, nije u pitanju sukob interesa, nego se govori o čitavoj jednoj matrici ponašanja na nivou vanjske politike. Znači, govorimo o 'pay to play', je li, 'plati da bi igrao'. To se u ovom izvještaju manifestuje po pitanju Južne interkonekcije, ali govori se, i čitav ton tog izvještaja govori, o generalnom pristupu prema Balkanu, a naravno i drugim temama u vanjskoj politici."
Na pitanje ko u takvom sistemu plaća, a ko igra, Maksić je odgovorio:
"Plaćaju... Bojim se da ćemo mi biti ti koji ćemo platiti, a igraju ljudi oko Donalda Trumpa, oko administracije. Postoje prezimena koja se ponavljaju, prezimena koja su vrlo blizu Trumpovim krugovima, ali u isto vrijeme vrlo blizu ljudi u Republici Srpskoj koji su lobirali u Washingtonu. I isto prezime, to jest ista porodica, pojavljuje se u firmi koju je Vlada Federacije odredila za provođenje ovog projekta."
"Preklapanje privatnog i državnog nije počelo s Trumpom"
Maksić je cijelu priču smjestio u širi historijski kontekst američke politike, naglašavajući da preplitanje privatnih interesa i državne politike nije počelo dolaskom Donalda Trumpa.
"Ja bih to stavio u jedan širi kontekst, prije svega. Američka politika – ovo nije nešto što je Donald Trump izmislio ili počeo iznova. Američka politika ima problem sa tim preklapanjem privatnog i državnog već dugo, dugo vremena."
Podsjetio je i na ranije primjere.
"Mislim, još 60-ih godina predsjednik Eisenhower je govorio o vojno-industrijskom kompleksu, vojnoj industriji koja itekako profitira, gdje privatne firme profitiraju od agresivne vanjske politike. Pa smo vidjeli, recimo, za vrijeme rata u Iraku 2003. godine, da su ljudi, kompanije bliske tadašnjem potpredsjedniku Dicku Cheneyju, dogovarali logističke ugovore za građenje američkih baza i tako dalje po Iraku."
Maksić smatra da je takav pristup posebno izražen kod republikanskih administracija.
"Dakle, to je jedan problem, rekao bih, koji je itekako naglašen inače kad su u pitanju republikanski predsjednici, pošto republikanci imaju tu filozofiju outsourcinga, to jest da privatne firme preuzimaju ono za šta smo gotovo tradicionalno navikli da bude uloga države. Recimo, privatne firme kontrolišu ulaze u vojne baze. Privatne firme imaju svoje ljude koji se nalaze na osmatračnicama, rade sigurnost baza. Recimo, to je jedan od primjera."
"Trump je to digao na sasvim novi nivo"
Razliku u aktuelnoj Trumpovoj politici, prema Maksićevom mišljenju, predstavlja razmjera i otvorenost takvog pristupa.
"Ali ono što je Donald Trump uradio ovdje i generalno njegova politika, pogotovo u ovom mandatu sada, jeste da je to postalo poprilično, onako, besramno, bez gotovo ikakvog takmičenja. I to je ono što sada upravo vidimo – digao je to na jedan sasvim novi nivo."
To povezuje sa Trumpovim transakcijskim shvatanjem međunarodnih odnosa.
"A u isto vrijeme se uklapa i sa njegovim, rekao bih... Tu ima i dva pravca. Uklapa se sa tim njegovim širim shvatanjem geopolitike, tom transakcijskom, toliko puta smo čuli o njegovoj transakcijskoj politici, pristupu raznoraznim situacijama širom svijeta, i to je upravo ono što smo ovdje vidjeli."
Međutim, za Maksića je ključno pitanje kome takve transakcije zapravo koriste.
"Međutim, ono što je problem sa stanovišta ovog izvještaja nije toliko što je to politička trgovina, nego što tu imamo dva pravca. Jedan je transakcija za korist američkih firmi, što je, je li, legitimno, a druga je transakcija gdje više nije toliko u centru pažnje ili u fokusu državni interes SAD-a, nego interes ljudi oko Donalda Trumpa. I to je upravo ono što vidimo i što problematizuje taj izvještaj."
Južna interkonekcija i državna imovina: "To je ono što je najozbiljnije"
Jedno od ključnih pitanja razgovora bilo je može li se američki interes za projekat Južne interkonekcije povezati s neriješenim pitanjem državne imovine u Bosni i Hercegovini.
Maksić smatra da upravo tu leži jedno od najozbiljnijih pitanja.
"Mislim da ste pogodili srž, da je to ono što je najozbiljnije. Znači, što se tiče Južne interkonekcije, ona će morati da prođe kroz državnu imovinu. A da bi prošla kroz državnu imovinu, to pitanje treba da se nekako riješi. Ono što postaje zabrinjavajuće u svemu ovome jeste način na koji će se to riješiti."
Posebno upozorava da se ne treba oslanjati na pretpostavku da će Washington prilikom donošenja odluka prioritet dati dugoročnim interesima Bosne i Hercegovine.
"Ne trebamo da imamo iluzije da će administracija predsjednika Trumpa brinuti koliko je nešto dobro ili loše za državu Bosnu i Hercegovinu naredne tri godine, ili pet godina, ili deset godina. Pogotovo s obzirom na to da njegova politika generalno nema tu neku dugoročnu viziju. Dakle, ja ne mislim da Donald Trump, da ta administracija, u jednu ruku ide direktno protiv Dejtonskog sporazuma, ali implikacije njegovih odluka za budućnost mogu biti itekako štetne za Bosnu i Hercegovinu."
Maksić pritom naglašava da samo pitanje državne imovine ne treba pojednostavljivati.
"Šta ako se, je li... Nije stvar tu državne imovine ili-ili. Znači, to pitanje se itekako problematizuje i politizira. Mi ne moramo, nećemo izgubiti državu ako neki dio, neka šuma ili neki proplanak ne bude pod vlasništvom države. Međutim, to rješenje može da se pomjeri u nekom pravcu koji..."
"Zamislite koliko to pretvara BiH u jednu ljušturu"
Na pitanje može li način rješavanja državne imovine narušiti ravnotežu između države i entiteta, Maksić je bio izričit.
"Apsolutno. Apsolutno, da."
Potom je detaljno obrazložio na šta upozorava:
"Recimo, ukoliko dođe do nekog rješenja pod pritiskom... Naravno, ništa nije gotovo, ovo je sve otvoreno i još nema tog finalnog sporazuma, i tu su ljudi koji se brinu za ovu državu. Ako se brinu, oni moraju da povuku neke njihove crvene linije."
Kao posebno problematičan scenarij naveo je mogućnost da se resursi knjiže na entitete.
"Naravno, kad bi se sve knjižilo na entitete, zamislite – znači, resursi idu entitetima, država mora da pita entitete za korištenje određenih resursa. I zamislite koliko to, ustvari, pretvara Bosnu i Hercegovinu u jednu ljušturu i koliko, na kraju krajeva, jača, pravi entitete kao de facto nezavisne, koliko jača i taj potencijalni secesionizam u budućnosti."
"Šteta za državu mogla bi biti nepopravljiva"
Govoreći o kapacitetu Bosne i Hercegovine da zaštiti vlastite interese, Maksić je uporedio situaciju s Albanijom.
"Pa, drugačije nego u Albaniji. Albanija je jedna koherentna država, rekao bih. Mi imamo, već sami znate, komplikovan sistem."
Ipak, naglašava da konačne odluke još nisu donesene.
"Međutim, ništa nije potpisano, borba se nastavlja i kapaciteti koje imamo trebaju da se koriste, pošto govorimo o nečemu što je krucijalno, govorimo o crvenim linijama. Nije ništa potpisano, ali Južna interkonekcija je realnost Bosne i Hercegovine. I sada znamo ko su investitori, dakle, i koliko god je tu bilo nekakvih povuci-potegni rješenja, sad je već tu vrlo jasno i sad se može ići samo korak dalje."
Za Maksića je najvažnije da se energetski projekat ne iskoristi za rješavanje pitanja državne imovine na način koji bi dugoročno oslabio državu.
"Ono što je najbitnije jeste da se pitanje Južne interkonekcije ne poveže sa pitanjem državne imovine, i to je upravo ono o čemu ovaj izvještaj govori, na način koji je štetan za državu, jer ta šteta za državu bila bi nepopravljiva. E, to je ono što još uvijek, je li, nije riješeno. I mislim da je to toliko krucijalno da jednostavno, ko god je u poziciji da utječe na te odluke, a želi dobro Bosni i Hercegovini, tu neke linije koje se ne mogu preći mora da povuče."
Hoće li Dodik ponovo završiti pod američkim sankcijama?
Jedno od pitanja odnosilo se i na Milorada Dodika i mogućnost ponovnog uvođenja američkih sankcija.
Na pitanje koliko je to realno s aktuelnom administracijom, Maksić je odgovorio:
"U ovoj konstelaciji odnosa, sa ovom administracijom, mislim da nije realno. Očigledno se ovdje desio dogovor."
Upitan šta bi Dodik morao uraditi da bi sankcije ponovo bile aktivirane, kazao je:
"Mislim da bi to morao da bude neki direktan napad na Dejtonski sporazum, u smislu onog napada koji direktno ruši sigurnosnu infrastrukturu ovdje."
Američka politika prema BiH: "Jedna vrsta minimalizma"
Maksić smatra da se politika Trumpove administracije prema Bosni i Hercegovini može posmatrati kao politika održavanja minimalnog okvira stabilnosti.
"Znači, ja bih američku politiku pod Donaldom Trumpom posmatrao na ovaj način. To je jedna vrsta menadžmenta njihovih crvenih linija, to jest jedna vrsta minimalizma, gdje je jedino što je bitno taj dejtonski okvir."
Razlog za očuvanje tog okvira, prema njegovoj interpretaciji, nije nužno ambicija da se izgradi funkcionalnija država.
"Jer ako nemate taj okvir, dolazi do nestabilnosti, dolazi do... Na kraju krajeva, nećete moći ni da pravite investicije koje ljudi oko Donalda Trumpa misle da su bitne za njihov interes."
Potom je iznio jednu od važnijih poruka razgovora:
"Dakle, govorim o tom minimalizmu, o održavanju Dejtonskog sporazuma na tom nekom najminimalnijem nivou. Dakle, tu trebamo potpuno da zaboravimo ikakvu ideju izgradnje kvalitetnije države, izgradnje onoga što je nekad bio projekat nation buildinga."
Maksić je to povezao i sa svjedočenjem kandidata za budućeg američkog ambasadora u BiH.
"Vidjeli smo i u svjedočenju kandidata za budućeg ambasadora SAD-a da on ponavlja iste fraze, to jest: 'Mi podržavamo suverenitet Bosne i Hercegovine, teritorijalni integritet', ali vodit ćemo se politikom gdje se težište odgovornosti prebacuje na lokalne aktere. To je nešto što čujemo već deset godina, možda i više, možda i petnaest."
Šta očekivati od Ronalda Johnsona?
Govoreći o Ronaldu Johnsonu, Trumpovom kandidatu za ambasadora u Bosni i Hercegovini, Maksić je ukazao na njegovu vojnu pozadinu, ali i naglasio da se ključna američka politika neće određivati u Sarajevu.
"On ima taj background, vojni background, znači ne diplomatski, nego vojni background. Međutim, ja ne bih tu puno... Naravno, koji vam je background itekako utječe na vaš pogled na svijet", kazao je te nastavio:
"Međutim, u ovom slučaju američki ambasador nema toliko ovlasti. Politika će se praviti u State Departmentu. On će moći utjecati na možda pacing, tempo implementacije tih politika, ali, na kraju krajeva, možemo da očekujemo, zato mislim da su i postavljeni svi ljudi koje postavlja Donald Trump, jednu lojalnost onome što dolazi iz Washingtona."
BiH kroz sigurnosnu i geopolitičku prizmu
Na pitanje znači li izbor čovjeka s vojnom pozadinom da Washington Bosnu i Hercegovinu sve više posmatra kroz sigurnosnu i geopolitičku prizmu, Maksić je odgovorio:
"Apsolutno. Apsolutno. Znači, to je jedna prizma koja se stavlja u kontekst puno širih odnosa moći, sukoba između velikih sila, konkretno utjecaja Kine, utjecaja Rusije."
Upravo se tu, prema njegovom mišljenju, nalazi i jedan od ključnih američkih interesa u projektu Južne interkonekcije.
"Na kraju krajeva, zašto imamo čitavu ovoliku priču oko Južne interkonekcije? Koji je to nacionalni interes SAD-a koji se spaja sa ovom pričom? To je upravo da se umanji ruski utjecaj po pitanju energenata u Bosni i Hercegovini."
"Bez ikakvog natječaja, bez ikakve transparentnosti"
Posebna tema bila je i kompanija povezana s projektom Južne interkonekcije.
Maksić je napravio razliku između američkog geopolitičkog interesa za smanjenje ruskog utjecaja i načina na koji je, prema njegovim riječima, kompanija odabrana.
"Dakle, taj geopolitički dio nije sporan, taj, recimo, hajmo reći, balans s ruskim utjecajem ovdje. A ono što je sporno jeste upravo to što ste rekli, način na koji je ova firma postavljena. Znači, bez ikakvog natječaja, bez ikakve transparentnosti. I ta firma, na kraju krajeva, ono što znamo o njoj jeste da je ona formirana tek vrlo kratko vrijeme prije nego što je dobila Južnu interkonekciju."
Na pitanje o iskustvu ljudi uključenih u kompaniju, Maksić je kazao:
"Apsolutno nikakvog iskustva, nikakvog iskustva u ovoj regiji, nikakvog iskustva sa energentima. Dakle, to samo govori, samo daje odgovor na vaše pitanje."
Kada je riječ o mogućim posljedicama po evropski put BiH, rekao je:
"Dakle, što se tiče Evropske unije, da, naravno, to krši neke osnovne principe, ali ja ne bih sada rekao da će to zaustaviti bosanskohercegovački put prema Evropskoj uniji. Ali, naravno, može ugroziti fondove, može da kreira frikciju neko vrijeme."
Ko profitira, a ko plaća?
Na kraju razgovora otvoreno je pitanje ko bi mogao profitirati od cijele priče, a ko bi na kraju snosio posljedice.
Maksić je odgovorio:
"U ovo smo ušli kako bi svi ti ljudi koje ste nabrojali profitirali. Dakle, to i jeste cilj. I tu se ne moramo zavaravati. Kad govorimo o lobiju u Republici Srpskoj i ljudima koji su bliski tom lobiju u Washingtonu, oni dobivaju pare za to. I opet se vraćamo na tu transakcijsku politiku."
Za Bosnu i Hercegovinu to, prema njegovoj ocjeni, znači i promjenu načina na koji treba posmatrati međunarodne partnere.
"Znači da se ne možemo više osloniti na one aktere na koje smo se mogli osloniti možda nekad prije deset godina. To je očigledno."
"Odgovornost je na našim političarima"
Maksić upozorava i na pitanje finansijskih posljedica eventualnog aranžmana, posebno ako stvari ne budu išle prema planu.
"Odgovornost je na našim političarima da zaustave konačno taj dogovor o ovome na način na koji će građani Bosne i Hercegovine platiti cijenu. Pogotovo u slučaju šta ako propadne taj ugovor. Na koji način će se... Koje će biti kočnice da građani BiH ne snose tu posljedicu?"
Posebno je ukazao na privrednike koji zavise od plina.
"Niko ne razmišlja o privrednicima, o ljudima koji zapravo održavaju svoje biznise na plinu. Oni pametniji su davno prešli na struju, odnosno na solare, pa proizvode vlastitu energiju, što sigurno jeste i trn u oku mnogima koji su vidjeli dobar deal sa takvim preduzećima u Bosni i Hercegovini, velikim, izdašnim korisnicima tog plina. Međutim, čini se da uopće ne postoji ta analiza ili ideja šta sa takvim privrednim subjektima koji sutra ne mogu biti konkurentni uz cijene energije, odnosno plina, koje će možda biti... Sadašnja sigurno neće."
"Ako ste najjačoj sili dali nešto, druga strana razmišlja mora li uzvratiti"
Na samom kraju razgovora Maksić se ponovo vratio na širi koncept transakcijske politike.
"Imamo tu više nivoa prioriteta. Imamo taj geopolitički sukob na puno većem nivou. Imamo to, ono što se zove nacionalni interes."
Potom je iznio svoju interpretaciju odnosa Dodika i Washingtona:
"Gledajte, sama činjenica da je Dodik lobirao i da je uspio da izlobira to skidanje sankcija njemu, i da je očigledno da postoji tu neki dublji dogovor, to čini pritisak na drugu stranu."
Maksić je objasnio šta, prema njegovom mišljenju, takva logika znači za drugu stranu u BiH.
"Aha, ako ste najjačoj sili na svijetu, najjačem čovjeku koji ima utjecaj na tu politiku, dali nešto, onda i druga strana mora da razmisli da li moramo mi njima da uzvratimo, da također damo nešto. I to je upravo ono u šta se pretvorila ta transakcijska politika. Tako i dokument kaže: 'Plati pa igraj.' Vidjet ćemo ko će platiti najskuplju cijenu", poručio je Maksić na kraju razgovora za N1.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare