Malešević za N1: Nacionalizam je neizbježan okvir modernih država, a najopasniji je kad postane "normalan" i prirodan

U razgovoru za emisiju Izvan okvira na N1, Malešević je govorio o tome zašto se nacionalizam ne može izbjeći, kako se manifestuje u multietničkim društvima, ali i zašto je Bosna i Hercegovina primjer u kojem se institucionalne i političke kontradikcije gomilaju, dok se svakodnevni život ljudi često odvija daleko normalnije nego što to sugeriraju političke elite.

"Multietnička društva, svugdje, bez obzira koliko su razvijena, kao Belgija ili Kanada, imaju problem nacionalizma koji se nije uspio riješiti do kraja", rekao je Malešević.

Prema njegovim riječima, i tamo gdje postoje razvijeni demokratski modeli i prava različitih zajednica, tenzije ostaju prisutne upravo zato što se identitetske razlike reflektuju kroz institucije.

"Neke države imaju veće, a neke manje probleme. Ali Belgija, na primjer, pokušala je na razne načine napraviti državu koherentnijom. Svak ima prava, bilo etnička, jezička, religijska, ali tenzije su uvijek tu upravo stoga jer su institucije etnicizirane pa je teško balansirati i napraviti koherentnu zajednicu", istakao je.

Malešević upozorava da se rješenja često traže u pogrešnim smjerovima, ili kroz pritisak na unitarizam i asimilaciju, ili kroz slabljenje zajedničkog institucionalnog okvira, što dugoročno otežava funkcionisanje države.

"Naravno, i unitarizam i asimilacija su problem jer onda nemate nikakva prava. Ali, s druge strane, država ako nema jake zajedničke institucije, onda je teško uspostaviti funkcionalnost", rekao je.

Govoreći šire o savremenom svijetu, Malešević naglašava da nacionalizam nije moguće potpuno ukloniti, jer se reproducira kroz državne mehanizme i svakodnevne prakse, bez obzira na to da li se javno opisuje kao “etnički” ili “građanski”.

"Nacionalizam je uvijek prisutan i mi i danas ne možemo izbjeći nacionalizam: bilo etnički ili građanski. Sve su države ‘nacionalistične’ i generiraju nacionalizam kroz institucije", poručio je.

Zbog toga je, smatra, ključno pitanje kako u podijeljenim društvima postići institucionalni balans, da razlike postoje i budu priznate, ali unutar jedinstvenog sistema koji može održati funkcionalnost države.

Balans institucija kao ključ

"U podijeljenim društvima ključna je stvar ostvarivanje balansa institucija – da imate institucije koje dozvoljavaju različitih etničkih, religijskih, jezičkih razlika, ali unutar istih institucija. I tu vidimo velik problem u Bosni i Hercegovini", rekao je Malešević.

Kao dodatnu specifičnost Bosne i Hercegovine naveo je i činjenicu da zemlja i dalje funkcioniše uz snažan međunarodni nadzor, što proizvodi dodatne kontradikcije u političkom životu.

"Postoji jak element protektorata: država nema sve ingerencije samostalne države, pa je paradoksalno i to što često predstavnici države žele sačuvati elemente koji su manje-više ‘kolonijalni’. A s druge strane, u nekim drugim sferama, zahtijeva se potpuna autonomija i suverenitet", kazao je.

Malešević ocjenjuje da je Bosna i Hercegovina zbog toga prostor u kojem se gomilaju političke i institucionalne napetosti, često fokusirane na interese elita, dok je svakodnevna društvena realnost složenija i manje crno-bijela.

“Konglomerat ogromnih kontradikcija”

"U Bosni i Hercegovini imamo konglomerat ogromnih kontradikcija. Ali to se sve i dalje odvija na nivou političkih elita, dok na nivou svakodnevnog života vrlo često ljudi funkcioniraju sasvim normalno", rekao je.

Ipak, kao ključni dugoročni problem izdvaja posljedice rata i poslijeratne segregacije, jer se društvo više ne “miješa” u onoj mjeri kao ranije, pa nove generacije odrastaju u drugačijim okolnostima.

"Jedino što je problem, nakon rata, što ljudi više nisu izmiješani. Prije rata su bili izmiješani i to nije bio nikakav problem – normalno su surađivali, živjeli jedni s drugima, vjenčali se, a danas žive uglavnom u etnički homogenim sredinama, što je problem. Nove generacije odrastaju u potpuno drugom svijetu u odnosu na prijeratne generacije", poručio je Malešević.

U razgovoru se osvrnuo i na širi mehanizam djelovanja ideologija, naglašavajući da su najuspješnije upravo onda kada postanu nevidljive, kada se doživljavaju kao “prirodni” dio života.

"Sve ideologije nastoje normalizirati i naturalizirati svoje ideje i principe. One su najuspješnije kad se doživljavaju kao nešto normalno, neupitno, neprimjetno – što samo reproduciramo", rekao je.

U tom smislu, nacionalizam vidi kao jedan od najuspješnijih modela društvene organizacije modernog doba.

"Nacionalizam je, u tom smislu, možda najuspješnija ideologija", kazao je.

Kao primjer naveo je patrijarhat, koji je stoljećima opstajao kao “normalan poredak”, sve dok društva nisu počela prepoznavati njegovu strukturalnu nejednakost.

Slično tome, tvrdi, danas živimo u svijetu u kojem su nacionalne kategorije duboko ukorijenjene i teško zamislive kao nešto što bi se moglo prevazići.

Dodaje da se nacionalna pripadnost ne reprodukuje samo kroz politiku, nego i kroz kulturne obrasce svakodnevice.

"Ljudi to prakticiraju u svakodnevnom životu: navijaju za svoje nacionalne timove u sportu, govore o nacionalnom sportu, na Eurosongu ponosno navijaju za svoju naciju", kazao je.

Zbog toga smatra da je iluzorno govoriti o “izlasku” iz nacionalizma, ali da je moguće govoriti o njegovoj transformaciji, posebno u smjeru građanskijeg i uključivijeg modela.

"U tom kontekstu nemoguće je izvući se iz nacionalizma. Ali ono što se može je, na neki način, pokušati taj nacionalizam učiniti puno više građanskim, a što manje etničkim. Što više uključiv i fokusiran na egalitarnu dimenziju koju je imao u kontekstu Francuske revolucije", zaključio je gostujući u emisiji Izvan okvira na N1.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad