Nakon ramazana vjernicima ostaje nekoliko naučenih lekcija: za život je potrebno malo, također i za sreću. Osjećanje unutrašnjeg mira, kažu vjernici, trenutno preovladava. Jedna od bitnih spoznaja je, dodaju, svjesnost o grešnosti čovjeka - te njegova mogućnost za duhovnom popravkom.

“Čovjek je stvoren od zemlje, a zemlja u arapskom jeziku riječ je turab – to znači ona koju je moguće oblikovati. Znamo šta je sve moguće napraviti od gline, zašto onda sumnjati u ovu glinu koja je poprimila tjelesni oblik da se ne može oblikovati na bolje. Mi iz iskustva znamo da je moguće pročistiti srce, promijeniti misli, transformisati osobu u potpunosti”, kaže ef. Meho Šljivo iz Rijaseta IZ BiH.

Ramazan “odgaja”, dodaje efendija Šljivo, na suptilniji način jer čovjek nije, prema islamskom učenju, samo ono što jeste nego i ono što može da bude.

“Mi ljudi smo jedini u kosmosu jedini sposobni za samokorekciju. Meleci su savršeni, Iblis je sam sebe osudio da nije sposoban za popravljanje. Kada god sebe prerano osuđujemo i odustajemo od tog popravljanja, oponašamo nesvjesno Iblisa”, kazao je efendija.

Tom popravljanju bili su posvećeni svi vjernici, a put ka tome je, objašnjavaju, ispunjavanje islamskih normi.

“Raspoloženje je veliko, zadovoljstvo veliko jer smo ispostili Ramazan 29 dana i onda… što je čovjek učio i išao na mukabele i tražio od Allaha da bude zdrav, da bude uljudan, sve ono što čovjek treba da bude. Muslimani bi trebali iz ramazana da izađu puno bolji, da se ponašaju nakon Ramazana kao što su se ponašali i tokom njega sve do sljedećeg Ramazana. Trebalo bi sve da bude pozitivno, treba pomagati drugima, biti saburli, istrajan u pozitivnim stvarima”, poručio je efendija Šljivo.

Tome je posvećen i mladi pisac Semir Krnjić. Intenzivno je pisao i ramazanski dnevnik. Mnogo pouka tokom ovog mjeseca moguće je osvijestiti, objašnjava.

“Danas u ubrzanom tempu života vidimo koliko ne držimo do naših duša, naših osjećanja već hrlimo da imamo više, da zgrabimo više. Ramazan nam dođe kao remont duše. Sreća je uvijek da kažem sitnica: to je da usrećimo drugoga, da uradimo nešto dobro, jednostavno istinske vrijednosti su nevidljive”, kaže Semir Krnjić, mladi pisac.

Iz tih nevidljivih vrijednosti proistekla su vidljiva dobra djela. Tako su vjernici mnogo donirali javnim kuhinjama i onima u potrebi.

“Mi smo prezadovoljni i ovim putem bih zahvalio svim građanima koji su donirali, pa makar jednu lepinu – dosta”, dodaje Amir Radeljaš iz Narodne kuhinje.

Vjernici i ostatak godine, kažu učenjaci, moraju biti svjesni principa kojim su težili tokom mjeseca ramazana.