U šatorskom izbjegličkom kampu u Velikoj Kladuši, bez osnovnih uvjeta za život, boravi više od 300 izbjeglica, među kojima je najviše porodica sa djecom. Uglavnom su to izbjeglice iz Afganistana koje ne žele nazad u svoju domovinu, ali ni u Prihvatni centar "Borići" u Bihaću, jer žele biti blizu granice sa Republikom Hrvatskom, javlja Anadolija.

“Želim u Italiju ili Belgiju, porodica mi je u Afganistanu, ali u Evropi imam rođake i prijatelje, oni će mi pomoći. Ovdje sam tri mjeseca i svaki dan je sve teže, jer je hladnije”, kaže Abdulah iz Afganistana.

Slično misli i njegov sunarodnjak Hasan.

“Imamo pravo na bolji život i da ostvarimo svoj san zato smo ovdje i zato smo napustili Afganistan, gdje , nakon dolaska talibana nikome nije dobro”, kaže Hasan iz Afganistana.

Iako su sami napravili šatorski kamp u Velikoj Kladuši, jer ne žele u Prihvatni centar “Borići” u Bihaću, kažu da su im uvjeti u tom kampu teški i da strahuju šta će biti kada nastupi zima.

“Nemamo ništa. Spavamo na zemlji, od odjeće za djecu napravimo krevet, u jednom malom šatoru spava šestoro djece i sve je mokro jer kiša stalno pada”, objašnjava Adija iz Afganistana.

Oni koji borave u improvizovanom kampu žale se na nedostatak osnovnih uvjeta za život.

“Ja sam sa mužem i kćerkom ovdje i jako nam je teško. Jedemo šta nam dobri ljudi i organizacije donesu, ali ne možemo se kupati, nemamo toalet”, kaže Afganistanka Zehra i nastavlja:

“Sa nama je ovdje jedna majka sa trogodišnjim unukom i teško se snalaze. Mama je uspjela preći granicu i sada je u Zagrebu, a njih dvije su ovdje, i brinem za njih.”

Jedini prihvatni centar za porodice sa djecom u Unsko-sanskom kantonu je “Borići” u Bihaću. U Prihvatnom centru “Lipa” u Bihaću će nakon otvorenja biti poseban dio namijenjen za ove kategorije, u kojem će moći biti smješteno oko 400 osoba.