Prije 28 godina na današnji dan snajperski metak ispaljen sa položaja Vojske Republike Srpske ubio je sedmogodišnjeg Nermina Divovića, dječaka iz Sarajeva. Tog dana, on se sa majkom Dženanom i sestrom Dženitom vraćao kući i u jednom trenutku je metak pogodio u stomak njegovu majku koja je bila trudna, prošao kroz nju i na mjestu usmrtio malenog Nermina pogodivši ga u sljepoočnicu.

Kćerka Dženita je na sreću uspjela pretrčati cestu, a Nermin je ostao uz majku držeći se za njenu jaknu.

Kako nam je prošle godine u emotivnom razgovoru za N1 na godišnjicu smrti njenog sina ispričala majka Dženana Sokolović, tog dana je bilo primirje i ona je bila sa djecom kod svekrve dok joj je suprug bio na terenu na Treskavici.

Dan je, kako kaže, bio miran i sve je teklo bez problema do Zemaljskog muzeja kada se desio taj kobni trenutak.

“Metak je prošao kroz mene i njemu direktno u glavu. Ja to nisam vidjela i onda UNPROFOR-ci, Bog im dao zdravlja, priđoše. Ja vidim u jednom trenu mali leži, ali opet mi prošlo kroz glavu – vazda mu otac govorio ‘Nermine kada se puca lezi’. U strahu sam mislila to je. Krvarila sam. Došla je hitna. Ko me je stavio, kako, nisam znala”, kazala nam je tada majka Dženana.

Dugo nije znala da joj je sin poginuo jer niko nije imao snage da joj saopći tu vijest. Od tada, kaže, svaki 18. novembar ni sama ne zna kako preživi.

Dženana je poslije tog tragičnog događaja dobila sina kojeg je nazvala Nermin, a koji sada komunicira sa Trevorom Gibsonom, UN-ovim vojnikom koji je bio tog kobnog dana 1994. godine ispred muzeja i koji je na rukama nosio sedmogodišnjeg dječaka.

I baš prošle godine u emisiji N1 on se susreo u studiju sa majkom Dženanom i taj susret izazvao je pregršt emocija. Kako nam je tada kazao, održava kontakt s tom porodicom, a zbog lakše komunikacije priča sa mlađim sinom Nerminom jer majka ne zna strani jezik.

Bivši UN-ov vojnik: Već 20 godina odbijam “obraditi” ubistvo sarajevskog dječaka

Prisjetio se i tragičnog momenta kada je Nermin ubijen snajperskim hicem položaja VRS-a na zgradi Metalke, kada je imao samo sedam godina.

“U Muzeju smo imali smješten tim hitne pomoći, tako da su bili u dobroj poziciji da odu bilo gdje u gradu, gdje su potrebni, ako dođe do snajperskog incidenta. Posjetio sam ih da se uvjerim da je sve u redu. I stvari su bile tihe. A ja sam stajao 50 metara dalje. I u stvari, Nermin mi je prišao i tražio bombone, a ja sam rekao, nema. Otišao je možda 50 metara i snajper je pucao. Zato sam želio da dovedem hitnu pomoć do njega što je prije moguće”.

Osim Gibsona, nemoguće je spomenuti i Enrica Martina, ratnog fotoreportera koji se tada našao u bliuini i napravio fotografiju dječaka Nermina kako leži na putu pogođen od snajperskog metka.

Tu fotografiju su objavili Time, Economist, Telegraph i mnogi drugi… bila je svuda, a bila je svojevrsno upozorenje, ali i poruka svijetu da u jednoj državi na Balkanu stradaju ljudi bez izuzetka – stari, mladi, trudnice, djeca…

Nermin Divović bi 14. oktobra ove godine napunio 35 godina, a ono čega se većina građana sjeti samo 18. novembra, zapravo su svakodnevna razmišljanja njegove majke Dženane.

Od sinove smrti je svjedočila u Hagu, davala mnoštvo intervjua, a njena porodica je od kraja rata živjela u lošim uslovima.

Ti uslovi su barem malo poboljšani nakon što je pokrenuta akcija prikupljanja humanitarnih sredstava za rješavanje stambenog pitanja Nerminove majke, a do čega je došlo zahvaljujući dobrim ljudima, nakon njenog potresnog gostovanja u specijalu na N1 televiziji.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad