Potpredsjednik Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH) i član ratnog Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine (1992–1996) Mirko Pejanović je prošle sedmice u Ljubljani predstavio englesko izdanje svoje knjige Državnost Bosne i Hercegovine u 20. i 21. stoljeću. Među govornicima na događaju sudjelovao je bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH od 2009. do 2021. godine Valentin Inzko i bivši predsjednik Ustavnog suda Slovenije i član Venecijanske komisije Vijeća Evrope Ernest Petrič. Mesić je kao počasni predsjednik Instituta IFIMES iz Ljubljane uručio Pejanoviću priznanje za životno djelo.

Profesor Pejanović dao je intervju za slovenačko Delo koji prenosimo u cjelosti.

Profesor u penziji sarajevskog Fakulteta političkih nauka još prije odlaska u penziju je poručio studentima da uče informatiku i jezike, jer će zarađivati za život i penziju na evropskom tržištu. Pošto evropsko tržište još uvijek nije došlo u Bosnu i Hercegovinu, ljudi su masovno odlazili tamo. Pa ipak Pejanović u to vjeruje oni će se uskoro vratiti kući, također na evropsko tržište.

Dozvolite mi da vas kao dobrog poznavalac historije BiH sukreatora ove zemlje, pitam da li ste se za to borili?

Bosna i Hercegovina je doživjela više od postsocijalističke tranzicije, društveno-historijske to je ono što zovemo izgradnja mira, izgradnja državnih institucija i integracija zemlje u Evropsku uniju i NATO. Tokom vijekova bila je poseban geopolitički, prirodni i geografski prostor, nakon srednjovjekovne državnosti u 15. vijeku bila je u sastavu većih geopolitičkih cjelina, ali jeste ostala i kao posebna država u društveno-sociološkom smislu. Kao multietnička, multireligijska i multikulturalna država gradila je zajednički život ljudi više naroda. Cijeli život sam vjerovao i dalje smatram da je potrebno doprinijeti opstanku takve zemlje. Zajednički život kroz teška i dobra vremena su oblikovala ovo društvo, zato je u tom smislu dragocjeno.

Zašto kao ljevičar i antifašista volite isticati ulogu Bosne i Hercegovine u Drugom svjetskom ratu?

Upravo zbog zajedničkog života i opšte tolerancije među pripadnicima različitih naroda su ljudi iz Bosna i Hercegovina, između ostalih, masovno ušli u Drugi svjetski rat u narodnooslobodilački pokret. Više od dvije i po godine većina partizanskih snaga bila je u Bosni, sve bitke protiv fašističke okupacije su se odvijale na teritoriji BiH i na tom širokom frontu, narod je izvojevao pobjedu također u obliku federalne državne jedinica Bosne i Hercegovine, koja je bila ravnopravna sa ostalim republikama tadašnje Jugoslavije, odnosno sa Srbijom i Hrvatskom. Iz tog političko-pravnog statusa je bivša republika ušla u modernu historiju i vrijeme izgradnje moderne državnosti BiH. BiH kakvu poznajemo danas je rođena kao zemlja antifašističkog pokreta. U četrdeset sedam godina razvoja u miru je poslije Drugog svjetskog rata izgradila sve što je modernoj zemlji potrebno, postala je srednje razvijena zemlja, izvukla se iz društva nerazvijenijih sa milion zaposlenih ljudi, četiri univerziteta, cjelokupnim obrazovnim sistemom, razvijenom osnovnom saobraćajnom infrastrukturom i imala je 15 do 20 velikih ekonomskih sistema koji su bili snažni izvoznici.

Zajednički život kroz dobra i loša vremena oblikovalo je ovo društvo, pa je u tom smislu vrijedno.

U vrijeme kada vama vladaju nacionalisti, čini se da se takva priča preživljena. Da li je još uvijek moguće oživjeti vrijednosti koje spominjete?

Naravno, ono što ću reći jeste moje lično iskustvo i moje vjerovanje. Sebe i života oko sebe ne mogu zamisliti bez ravnopravnosti ljudi, građana, bez reciprociteta poštivanja, solidarnosti i vjere u društveni napredak. Ne mogu zamisliti život bez demokratije i bez napora da se krene u dalji razvoj. Sve navedeno su vrijednosti antifašizma koji je pobijedio kako u vojnom tako i u političkom smislu, u to nema sumnje. Na tim vrijednostima izgrađen je razvoj svih bivših republika zajedničke zemlje. To je utkano u tkivo Bosne i Hercegovinu, pa makar i danas nacionalistički lideri pokušavaju da se sakriju od ovih vrijednosti kako bi negirali ravnopravnost naroda i sve što je izgrađeno u bivšoj zajedničkoj državi.

Ali u Bosni i Hercegovini uvijek su ljudi živjeli jedni sa drugima i iznad svega htjeli bi imati pristojan život. Zašto takvi lideri ovo ne žele razumjeti?

Da je to tako, dokazuju i mjesta u koje su se vratili nakon rata tamo prognani stanovnici. Ljudi su u većem broju u Republici Srpskoj vratili u Prijedor, Doboj i okolinu, Bijeljinu i okolinu. Postoji opsežna anonimna istraživanja o životnim uslovima i odnosima među bošnjačkim povratnicima i tamo većinskim Srbima, dominiraju odgovori dobri, solidni i više nego dobro. Zar to ne dokazuje da navedene vrijednosti žive?

Stranka Milorada Dodika povlači jedan potez popuštanja, a zatim dva poteza u pravcu zatezanja. Ipak je nešto urađeno.

Retorika u javnom prostoru od 1990-ih gotovo da se nije promijenila. Ne mislite valjda da vas Rom Dervo Sejdić i Jevrej Jakob Finci koji ne mogu da se kandidiraju za Dom naroda Bosne i Hercegovine ili za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, iako je Evropski sud za ljudska prava prije šesnaest godina presudio da se krše njihova osnovna prava, demantiraju?

Hvala vam na ovako razrađenom pitanju. Prije bi se moglo reći da neki političari bježe od antifašizma, jer su protiv jednakosti i jednakopravnosti, ako izdvojimo jednog od lidera Republike Srpske, koji se u vrijeme ratova odmakao od dominacije politike Radovana Karadžića, za koje znamo kako se završila. Kasnije je značajno i iskreno doprinio formiranju državnih institucija Bosne i Hercegovine. Okrenuo se tako da više nije zagovarao društveni razvoj, protivio se jednakosti i zagovarao secesiju. To se po ustavu neće i ne može desiti, ne može biti čak ni referendum. Riječ je o verbalnoj igri koja vara birače i članove stranke Milorada Dodika i traći historijsko vrijeme za sve nas. Od toga nije bilo i neće biti ništa. Sada je vrijeme, da se upitamo se da li je sve ovo moglo drugačije. Mislim da je moglo i da se vrijeme približava ubrzanom integracijom Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. Odlučan korak u pravom smjeru bila je dodjela statusa kandidata za članstvo u EU, na koju je presudno uticao ruski napad na Ukrajinu. Uvjeren sam da će nam proces približavanja pomoći da ojačamo osnovne demokratske standarde.

Vjerujete li da mogu politički elite u BiH ispuniti zadatak koji im je ranije dala Evropska komisija prije odluka o početku procesa pristupnih pregovora?

Stranka Milorada Dodika napravi jedan potez popuštanja i dva zatezanja. Usprkos tome ipak je nešto urađeno na tome. Nova struktura vlasti u kojoj se kao glavni motor nalaze tri stranke, već možete pokazati rezultate i iskreno nastoje da se dostignu evropski standardi, toga niko neće moći zaustaviti. Ovo u značajnoj mjeri podržavaju i HDZ BiH i skora cijela opozicija, jer nema drugog načina da se situacija stabilizira, mirnog života i razvoja Bosne nema, jedini put su EU i NATO. Pod pritiskom međunarodnih institucija pronaći će rješenja koja će označiti početak pristupnih pregovora.

Šta pristupni pregovori znače za Bosnu i Hercegovinu?

Pregovori će dovesti do preokreta i reformi, mi ćemo usvojiti i uvesti evropske zakone u svoju zakonsku regulativu u svim oblastima. Bosna i Hercegovina će već sa ovim procesom ući u krug evropskih demokratskih i pravnih država. Ući ćemo s tim također u složen reformski proces ustavnog ustrojstva naše zemlje. Ovo će donijeti promjene u ljudskim pravima, između ostalog i izborno zakonodavstvo, tako da će biti otklonjen navedeni problem pasivnog biračkog prava pripadnika manjina, i omogućit će veći utjecaj građana na izborni proces.

Kakva će biti sudbina u ovim procesima daytonskog uređenja?

Ne postoji statički Dejtonski mirovni sporazum. Donio je mir i stvorio geopolitički okvir za početak evroatlantskih integracija i sprečavanje njihove blokade. Kada Bosna i Hercegovina dostigne evropske standarde, dovest će do okončanja procesa izgradnje države i državnih institucija. Kada dobijemo status članice EU, bit ćemo dio ekonomskog, političkog i sigurnosnog sistema koji je najuspješniji u Evropi. Molim Boga da to bude što prije, i da se ispune želje 75 posto građana, koji žele članstvo u EU, dok 500.000 ljudi već žive, rade i studiraju u EU. Ljudi iz Bosne i Hercegovine su Evropljani, pripadamo EU, ovo je najjači motor i [predmet] konsenzusa u Bosni i Hercegovini. Tako je uvijek bilo i tako će ostati.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad