Srbija
Hrvatska
Slovenija
Mirza Košpić u genocidu u Srebrenici izgubio oca, 2 brata i amidžu, a majku 92.
Mirza Košpić ima 35 godina i porijeklom je iz Bratunca i učestvovao je na Maršu mira.
Košpićje za N1 ispričao svoju priču:
"Na ovom putu (Kameničko Brdo) izgubio sam oca, dva brata i amidžu, majku sam izgubio isto ‘92. u svom selu, Blječevoj. Došao sam iz inostranstva, sinoć, od danas sam u Maršu, imao sam želju pored ove famozne bukve jer nisam još nijednom išao (unazad nekoliko godina otvorena, jer je bila minirana), a na Marš mira sam prvi put krenuo 2006. Svaki put je teško, ali čovjek izdrži sve, pa mora i to. Međutim meni je najteže kada dođem u Potočare, kada se moram ponovo susresti s tim ljudima, odnosno sa svojima, na neki drugi način, ali život ide dalje. Moja dva brata kada su ubijena, kada su strijeljani, Emir je imao 18 a Enis je imao 16 godina. Nažalost obojica su strijeljani, posmrtni ostaci pronađeni ovdje bliz (Zvorničke Kamenice). Ne mogu nikako da povežem sebi u glavi kako je moguće da može neko ubiti dijete ili momka od 16 godina, šta trebaš biti da bi to uradio. Da ubiješ nekoga ko je tek počeo da živi. Zapravo ja njih i ne znam, jer je bila velika razlika između mene i srednjeg brata, tako da se uopšte ne sjećam te braće. Obojicu sam i oca sahranio u Potočarima, međutim ove godine, 13. jula imamo reekahumaciju brata, ponovo su našli neke njegove kosti i nažalost opet ćemo otvarati te mezare i opet ću se morati susresti s tim. Ja sam na slobodno teritoriju prešao sa strinom i djecom. Pošto je moja majka poginula ‘92. odmah na početku rata onda sam izašao iz Potočara ka Kaldnju 13. jula. Ali se sjećam kao dijete da su ulazili u naš autobus i tražili dječake 15, 16 godina izvodili ih iz autobusa, nažalost ružno sjećanje ali čovjek živi, bori se kako zna i umije. Mirza je u julu ‘95. imao osam godina, i već ostao bez oca, majke i dvojice braće".
[video-cdn src="https://best-vod.umn.cdn.united.cloud/stream?asset=sakospicsotadg120220710122925383-n1info-ba-worldwide&stream=hp1400&t=0&player=m3u8v&sp=n1info&u=n1info&p=n1Sh4redSecre7iNf0" video-id="5174029"]
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Košpićje za N1 ispričao svoju priču:
"Na ovom putu (Kameničko Brdo) izgubio sam oca, dva brata i amidžu, majku sam izgubio isto ‘92. u svom selu, Blječevoj. Došao sam iz inostranstva, sinoć, od danas sam u Maršu, imao sam želju pored ove famozne bukve jer nisam još nijednom išao (unazad nekoliko godina otvorena, jer je bila minirana), a na Marš mira sam prvi put krenuo 2006. Svaki put je teško, ali čovjek izdrži sve, pa mora i to. Međutim meni je najteže kada dođem u Potočare, kada se moram ponovo susresti s tim ljudima, odnosno sa svojima, na neki drugi način, ali život ide dalje. Moja dva brata kada su ubijena, kada su strijeljani, Emir je imao 18 a Enis je imao 16 godina. Nažalost obojica su strijeljani, posmrtni ostaci pronađeni ovdje bliz (Zvorničke Kamenice). Ne mogu nikako da povežem sebi u glavi kako je moguće da može neko ubiti dijete ili momka od 16 godina, šta trebaš biti da bi to uradio. Da ubiješ nekoga ko je tek počeo da živi. Zapravo ja njih i ne znam, jer je bila velika razlika između mene i srednjeg brata, tako da se uopšte ne sjećam te braće. Obojicu sam i oca sahranio u Potočarima, međutim ove godine, 13. jula imamo reekahumaciju brata, ponovo su našli neke njegove kosti i nažalost opet ćemo otvarati te mezare i opet ću se morati susresti s tim. Ja sam na slobodno teritoriju prešao sa strinom i djecom. Pošto je moja majka poginula ‘92. odmah na početku rata onda sam izašao iz Potočara ka Kaldnju 13. jula. Ali se sjećam kao dijete da su ulazili u naš autobus i tražili dječake 15, 16 godina izvodili ih iz autobusa, nažalost ružno sjećanje ali čovjek živi, bori se kako zna i umije. Mirza je u julu ‘95. imao osam godina, i već ostao bez oca, majke i dvojice braće".
[video-cdn src="https://best-vod.umn.cdn.united.cloud/stream?asset=sakospicsotadg120220710122925383-n1info-ba-worldwide&stream=hp1400&t=0&player=m3u8v&sp=n1info&u=n1info&p=n1Sh4redSecre7iNf0" video-id="5174029"]
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Košpićje za N1 ispričao svoju priču:
"Na ovom putu (Kameničko Brdo) izgubio sam oca, dva brata i amidžu, majku sam izgubio isto ‘92. u svom selu, Blječevoj. Došao sam iz inostranstva, sinoć, od danas sam u Maršu, imao sam želju pored ove famozne bukve jer nisam još nijednom išao (unazad nekoliko godina otvorena, jer je bila minirana), a na Marš mira sam prvi put krenuo 2006. Svaki put je teško, ali čovjek izdrži sve, pa mora i to. Međutim meni je najteže kada dođem u Potočare, kada se moram ponovo susresti s tim ljudima, odnosno sa svojima, na neki drugi način, ali život ide dalje. Moja dva brata kada su ubijena, kada su strijeljani, Emir je imao 18 a Enis je imao 16 godina. Nažalost obojica su strijeljani, posmrtni ostaci pronađeni ovdje bliz (Zvorničke Kamenice). Ne mogu nikako da povežem sebi u glavi kako je moguće da može neko ubiti dijete ili momka od 16 godina, šta trebaš biti da bi to uradio. Da ubiješ nekoga ko je tek počeo da živi. Zapravo ja njih i ne znam, jer je bila velika razlika između mene i srednjeg brata, tako da se uopšte ne sjećam te braće. Obojicu sam i oca sahranio u Potočarima, međutim ove godine, 13. jula imamo reekahumaciju brata, ponovo su našli neke njegove kosti i nažalost opet ćemo otvarati te mezare i opet ću se morati susresti s tim. Ja sam na slobodno teritoriju prešao sa strinom i djecom. Pošto je moja majka poginula ‘92. odmah na početku rata onda sam izašao iz Potočara ka Kaldnju 13. jula. Ali se sjećam kao dijete da su ulazili u naš autobus i tražili dječake 15, 16 godina izvodili ih iz autobusa, nažalost ružno sjećanje ali čovjek živi, bori se kako zna i umije. Mirza je u julu ‘95. imao osam godina, i već ostao bez oca, majke i dvojice braće".
[video-cdn src="https://best-vod.umn.cdn.united.cloud/stream?asset=sakospicsotadg120220710122925383-n1info-ba-worldwide&stream=hp1400&t=0&player=m3u8v&sp=n1info&u=n1info&p=n1Sh4redSecre7iNf0" video-id="5174029"]
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Košpićje za N1 ispričao svoju priču:
"Na ovom putu (Kameničko Brdo) izgubio sam oca, dva brata i amidžu, majku sam izgubio isto ‘92. u svom selu, Blječevoj. Došao sam iz inostranstva, sinoć, od danas sam u Maršu, imao sam želju pored ove famozne bukve jer nisam još nijednom išao (unazad nekoliko godina otvorena, jer je bila minirana), a na Marš mira sam prvi put krenuo 2006. Svaki put je teško, ali čovjek izdrži sve, pa mora i to. Međutim meni je najteže kada dođem u Potočare, kada se moram ponovo susresti s tim ljudima, odnosno sa svojima, na neki drugi način, ali život ide dalje. Moja dva brata kada su ubijena, kada su strijeljani, Emir je imao 18 a Enis je imao 16 godina. Nažalost obojica su strijeljani, posmrtni ostaci pronađeni ovdje bliz (Zvorničke Kamenice). Ne mogu nikako da povežem sebi u glavi kako je moguće da može neko ubiti dijete ili momka od 16 godina, šta trebaš biti da bi to uradio. Da ubiješ nekoga ko je tek počeo da živi. Zapravo ja njih i ne znam, jer je bila velika razlika između mene i srednjeg brata, tako da se uopšte ne sjećam te braće. Obojicu sam i oca sahranio u Potočarima, međutim ove godine, 13. jula imamo reekahumaciju brata, ponovo su našli neke njegove kosti i nažalost opet ćemo otvarati te mezare i opet ću se morati susresti s tim. Ja sam na slobodno teritoriju prešao sa strinom i djecom. Pošto je moja majka poginula ‘92. odmah na početku rata onda sam izašao iz Potočara ka Kaldnju 13. jula. Ali se sjećam kao dijete da su ulazili u naš autobus i tražili dječake 15, 16 godina izvodili ih iz autobusa, nažalost ružno sjećanje ali čovjek živi, bori se kako zna i umije. Mirza je u julu ‘95. imao osam godina, i već ostao bez oca, majke i dvojice braće".
[video-cdn src="https://best-vod.umn.cdn.united.cloud/stream?asset=sakospicsotadg120220710122925383-n1info-ba-worldwide&stream=hp1400&t=0&player=m3u8v&sp=n1info&u=n1info&p=n1Sh4redSecre7iNf0" video-id="5174029"]
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Košpićje za N1 ispričao svoju priču:
"Na ovom putu (Kameničko Brdo) izgubio sam oca, dva brata i amidžu, majku sam izgubio isto ‘92. u svom selu, Blječevoj. Došao sam iz inostranstva, sinoć, od danas sam u Maršu, imao sam želju pored ove famozne bukve jer nisam još nijednom išao (unazad nekoliko godina otvorena, jer je bila minirana), a na Marš mira sam prvi put krenuo 2006. Svaki put je teško, ali čovjek izdrži sve, pa mora i to. Međutim meni je najteže kada dođem u Potočare, kada se moram ponovo susresti s tim ljudima, odnosno sa svojima, na neki drugi način, ali život ide dalje. Moja dva brata kada su ubijena, kada su strijeljani, Emir je imao 18 a Enis je imao 16 godina. Nažalost obojica su strijeljani, posmrtni ostaci pronađeni ovdje bliz (Zvorničke Kamenice). Ne mogu nikako da povežem sebi u glavi kako je moguće da može neko ubiti dijete ili momka od 16 godina, šta trebaš biti da bi to uradio. Da ubiješ nekoga ko je tek počeo da živi. Zapravo ja njih i ne znam, jer je bila velika razlika između mene i srednjeg brata, tako da se uopšte ne sjećam te braće. Obojicu sam i oca sahranio u Potočarima, međutim ove godine, 13. jula imamo reekahumaciju brata, ponovo su našli neke njegove kosti i nažalost opet ćemo otvarati te mezare i opet ću se morati susresti s tim. Ja sam na slobodno teritoriju prešao sa strinom i djecom. Pošto je moja majka poginula ‘92. odmah na početku rata onda sam izašao iz Potočara ka Kaldnju 13. jula. Ali se sjećam kao dijete da su ulazili u naš autobus i tražili dječake 15, 16 godina izvodili ih iz autobusa, nažalost ružno sjećanje ali čovjek živi, bori se kako zna i umije. Mirza je u julu ‘95. imao osam godina, i već ostao bez oca, majke i dvojice braće".
Košpićje za N1 ispričao svoju priču:
"Na ovom putu (Kameničko Brdo) izgubio sam oca, dva brata i amidžu, majku sam izgubio isto ‘92. u svom selu, Blječevoj. Došao sam iz inostranstva, sinoć, od danas sam u Maršu, imao sam želju pored ove famozne bukve jer nisam još nijednom išao (unazad nekoliko godina otvorena, jer je bila minirana), a na Marš mira sam prvi put krenuo 2006. Svaki put je teško, ali čovjek izdrži sve, pa mora i to. Međutim meni je najteže kada dođem u Potočare, kada se moram ponovo susresti s tim ljudima, odnosno sa svojima, na neki drugi način, ali život ide dalje. Moja dva brata kada su ubijena, kada su strijeljani, Emir je imao 18 a Enis je imao 16 godina. Nažalost obojica su strijeljani, posmrtni ostaci pronađeni ovdje bliz (Zvorničke Kamenice). Ne mogu nikako da povežem sebi u glavi kako je moguće da može neko ubiti dijete ili momka od 16 godina, šta trebaš biti da bi to uradio. Da ubiješ nekoga ko je tek počeo da živi. Zapravo ja njih i ne znam, jer je bila velika razlika između mene i srednjeg brata, tako da se uopšte ne sjećam te braće. Obojicu sam i oca sahranio u Potočarima, međutim ove godine, 13. jula imamo reekahumaciju brata, ponovo su našli neke njegove kosti i nažalost opet ćemo otvarati te mezare i opet ću se morati susresti s tim. Ja sam na slobodno teritoriju prešao sa strinom i djecom. Pošto je moja majka poginula ‘92. odmah na početku rata onda sam izašao iz Potočara ka Kaldnju 13. jula. Ali se sjećam kao dijete da su ulazili u naš autobus i tražili dječake 15, 16 godina izvodili ih iz autobusa, nažalost ružno sjećanje ali čovjek živi, bori se kako zna i umije. Mirza je u julu ‘95. imao osam godina, i već ostao bez oca, majke i dvojice braće".
Košpićje za N1 ispričao svoju priču:
"Na ovom putu (Kameničko Brdo) izgubio sam oca, dva brata i amidžu, majku sam izgubio isto ‘92. u svom selu, Blječevoj. Došao sam iz inostranstva, sinoć, od danas sam u Maršu, imao sam želju pored ove famozne bukve jer nisam još nijednom išao (unazad nekoliko godina otvorena, jer je bila minirana), a na Marš mira sam prvi put krenuo 2006. Svaki put je teško, ali čovjek izdrži sve, pa mora i to. Međutim meni je najteže kada dođem u Potočare, kada se moram ponovo susresti s tim ljudima, odnosno sa svojima, na neki drugi način, ali život ide dalje. Moja dva brata kada su ubijena, kada su strijeljani, Emir je imao 18 a Enis je imao 16 godina. Nažalost obojica su strijeljani, posmrtni ostaci pronađeni ovdje bliz (Zvorničke Kamenice). Ne mogu nikako da povežem sebi u glavi kako je moguće da može neko ubiti dijete ili momka od 16 godina, šta trebaš biti da bi to uradio. Da ubiješ nekoga ko je tek počeo da živi. Zapravo ja njih i ne znam, jer je bila velika razlika između mene i srednjeg brata, tako da se uopšte ne sjećam te braće. Obojicu sam i oca sahranio u Potočarima, međutim ove godine, 13. jula imamo reekahumaciju brata, ponovo su našli neke njegove kosti i nažalost opet ćemo otvarati te mezare i opet ću se morati susresti s tim. Ja sam na slobodno teritoriju prešao sa strinom i djecom. Pošto je moja majka poginula ‘92. odmah na početku rata onda sam izašao iz Potočara ka Kaldnju 13. jula. Ali se sjećam kao dijete da su ulazili u naš autobus i tražili dječake 15, 16 godina izvodili ih iz autobusa, nažalost ružno sjećanje ali čovjek živi, bori se kako zna i umije. Mirza je u julu ‘95. imao osam godina, i već ostao bez oca, majke i dvojice braće".
[video-cdn src="https://best-vod.umn.cdn.united.cloud/stream?asset=sakospicsotadg120220710122925383-n1info-ba-worldwide&stream=hp1400&t=0&player=m3u8v&sp=n1info&u=n1info&p=n1Sh4redSecre7iNf0" video-id="5174029"]
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
[video-cdn src="https://best-vod.umn.cdn.united.cloud/stream?asset=sakospicsotadg120220710122925383-n1info-ba-worldwide&stream=hp1400&t=0&player=m3u8v&sp=n1info&u=n1info&p=n1Sh4redSecre7iNf0" video-id="5174029"]
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare
Pratite nas na društvenim mrežama
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare
Pratite nas na društvenim mrežama
