Suze i jecaji u Prijedoru. Ferid Sikirić je ubijen prije 30 godina, a njegovi posmrtni ostaci pronađeni su mnogo godina poslije. Poslije tri decenije klanjana mu je dženaza. Posljednji ispraćaj porodice i familije sa voljenim Feridom. Nakon što je ubijen, njegovo tijelo bačeno je u masovnu grobnicu. Potom prebačeno u drugu.

“Nisu kompletni, ali preko 90% je nađeno. Imala sam sedam-osam godina, znam da je bio voljen od familije, prijatelja”, kazala je Irma Sikirić.

Merima Sijerčić kaže da je bio njihov zet kojeg je njihov babo smatrao rođenim sinom.

“Bio je voljen, i svi smo ga voljeli, uvijek je bila sreća i zadovoljstvo sa njim”, kazala je.

Kao i sa Izetom Mešićem. Njegov brat Mirzet priča kako ga, osim patnje za ubijenim bratom, posebno boli to što je njegova majka preminula prije godinu dana – nije dočekala da ukopa svog sina. I Mirzet je bio u logoru.

“Jedini sam ja preživio, a najstariji sam od braće. Jedan brat je imao 25 godina, najmlađi. Irfan Mešić, Midhat Mešić, Izet Mešić i otac Adem Mešić. Svi su ubijeni bez ikakvog razloga”, rekao je Mirzet.

Posmrtni ostaci Izeta Mešića su nekompletni. Na ovim područjima pronađeno je mnogo masovnih grobnica koje svjedoče o kulminaciji zla.

“Ono što svjedoči o dimenzijama počinjenih zločina jeste da je ubijana mladost Prijedora. Naprimjer u Tomašici najmlađa žrtva je dječak od 13 godina i pronađen je zajedno sa skijaškim štapom u masovnoj grobnici”, kazala je Emza Fazlić iz Instituta za nestale BiH.

Da su na slobodi mnogi počinioci ovakvih zločina još jednom je ukazao reisul-l-ulema Husen efendija Kavazović. Iza ubijenih ostali su samo rijetki predmeti: “Moramo biti svjesni da takvih ljudi među nama ima. Njih treba proganjati i izvesti pred lice pravde. Ono što zabrinjava je da veliki broj predmeta ratnih zločina stoji u ladicama u pravosuđu.”

Žrtvama je klanjana dženaza. Stotine ljudi stiglo je iz svih dijelova države, kao i iz inostranstva. Žele poručiti, kažu neki od njih, da će se žrtava uvijek sjećati i da zločini neće biti zaboravljeni.