Nekoliko besanih noći i dana je iza mještana Buturović Polja, naselja udaljenog 14 kilometara od centra Konjica, grada u planinskoj Hercegovini.

Salem Ćoković za N1 je kazao kako danima sam pokušavati otkloniti mulj iz svoje kuće, ali kako kaže žao mu je ljudi koji su imali puno veće posljedice stravičnih poplava.

“Pokušavam spasiti, koliko se može spasiti. Svjestan sam šta se sve desilo, ali još uvijek pokušavam shvatiti i prihvatiti toliko nevrijeme i kišu. Bojim se vjetra. Ovo što se desilo prije nekoliko dana se ne može opisati. Trajalo je satima. Čekali smo zoru, samo da vidimo šta se dešava”, kazao je.

Potom je dodao:

“Vidjeli smo samo vodu sa svih strana. Dežurali smo, mokri do kože. Treći dan nam je došla struja. Ništa nismo mogli razmišljati, kada se sve ovo dešavalo. Ovo je jedna kraj za naše mjesto. Sve je ovdje bilo, sada ostaje pusto”.

Hajrija Padalović nam je kazala da se uspjela spasiti uz pomoć svoje porodice.

“Hvala dragom Bogu i sinu od strica Begi Padaloviću koji me uhvatio za ruku i spasio. Učinio je sve da mi pomogne. Kada smo sve vidjeli mislili smo da je došao sudnji dan. Kada je došla voda, mi smo se predali. Spasili smo se zahvaljući Bogu. Da nije voda stala, niko nas ne bi mogao spasiti. Moj zet je spasio dvojicu dječaka”, kazala nam je.

No, kako kaže građanima je sada prijeko potrebna i psihološka pomoć.

“Treba nam psihološka pomoć. Ne pomažu tablete za smirenje. Potrebni su nam bageri, vode. Mi smo odsječeni. Imamo sve, ali kao da nemamo ništa”, kazala je Padalović.