"UN-ova rezolucija o genocidu u Srebrenici ne razdvaja ljude veće način na koji Aleksandar Vučić i Milorad Dodik pričaju. To su prepreke da se pogledamo kao ljudi i sarađujemo", kazala je za N1 Sofija Todorović iz Inicijative mladih za ljudska prava u Srbiji. Koji je suštinski značaj Rezolucije o genocidu u Srebrenici, kako je moguće do pomirenja, kako kroz prošlost možemo izgraditi bolju budućnost razgovarali smo sa Todorović i Azrom Husarić Omerović, novinarkom Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine.

Glasanje o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici odgođeno je, još ne znamo za koji tačno datum u maju, Aktivistkinje vaše članice koje su u ranijim videiema podržale rezoluciju žrtve su vrlo ozbiljnog online nasilja?

Todorović: Pet aktiviskinja mladih za ljudska prava su snimil video prije ovoga koju je vaša javnost gledala, u kojem govore za što je ova rezolucija važne i taj video je bio nešto, s jedne strane na suprtzonoj strani od onoga što rade najviši predstavnici Srbije, a s druge strane i glas mlade generacije kojoj ta budućnost za koju se borimo valjda bi trebalo da pripada. One su bile izložene jako ružnoj i nasilnoj kampanji na društvenim mrežama. Pisali su im i ljudi koje poznaju. Prijavili smo sve MUP-u i angažovali advokata, protiv određenih ljudi čiji je identite poznat su podnesene krivične prijave. Vjerujem da je to rezultat atmosfere koja je u Srbiji kreirana. Jednoj od aktivistikinja su stavili broj telefona na mreže pa su je ljudi zvali.

Lažni narativi u Srbiji izgradili su javno mnijenje koje zasigurno ne ide u prilog pomirenju. Koliko mladi u Srbiji znaju o genocidu?

Todorović: Ne znaju. Veliki broj njih ne zna ni šta je i to i da li je to samo politički termin. Mladi ljudi u Srbiji ne znaju dovljno o ratovima na prostoru bivše Jugoslavije ili presudama međunarodnih sudova koje se donose povodom tih ratova. To je problem koji se tiče i udžbenika istorije, ali da je to u udžbenicima nismo sigurni šta bi profesori govorili svojim učenicma. Ne nalazimo se na pretjerano dobrom putu.

Imamo desničarske skupine, članove raznih udruženja koja se u svojoj srži zalažu za negiranje zločina i veličanje osuđenika, a njihovi pripadnici su baš i mladi ljudi koje je lako odvesti u progrešnom smijeru?

Husarić Omerović: Bitno je napomenuti da imamo dvije grupe mladih ljudei ljudi poput Sofije, inicijative i organizacije koje su potpisale pismo i poslale podršku reozluciji, ali drugu koji su zadojeni negativnim mrzilačkim narativom i produžena ruka vlasti. Radili smo istraživanje o takvim desničarskim grupama, to su uglavnom grupe koje se štite političkim okvirima i gaje mržnju prema drugom i drugačijem – navijačke skupine, organizacije koje promovišu negiranje genocida, veličanje ratnih osuđenika i kada dođe do incidenta izlaze u prve redove i napadaju aktiviste koji se bore za ljudska prava i pomirenje. Ti mladi su problem našem društvu i BiH i Srbiji i ne trebamo odvojiti te zemlje jer se taj narativ prelijeva. Primijetili smo veliku povezanost tih grupa u Srbiji i BiH. Imamu sjedište u Sribji i ogranaku BiH ili samo djeluju i u BiH. Ti mladi imaju vrlo problematične stavove. Najaktiviniji su na društvenim mrežama. Ito je problematično kada vam neko ponudi na mrežama netačne informacije koje su lijepo upakovane da prođu kod takve publike

Da li je moguće u javnoj sferi Srbije zapravo osigurati dotojanstveno mjesto za sve žrtve?

Todorović: Mi se trudimo. Mi vjerujemo da bez dostojanstvenog mjesta za sve žrtve bilo kojeg zločina ne možemo da govorimo o suštinskom pomirenju koje bi moglo da potraje malo duže od sedam dana. Treba da razgovaramo, ali treba da postoji više saradnje i povezivanja na državnom nivou.

Zašto je važno da se ne zaboravi genocid u Srebrenici?

Todorović: Posebno je važno da ga ne zaboravimo jer se toliko negira.  Taj cijeli narativ koji se gradi oko Srebrenice vrlo zastrašujući i ljude plaši. On je nešto što razdvaja ljude. Ne razdvaja ljude rezolucija već način na kojiAleksandrar Vučić i Milorad Dodik pričaju.  To su prepreke da se pogledamo kao ljudi i sarađujemo. Moramo da pamtimo zličine kako ne bismo dozvolili da se isti ponove. To je najveći zalog za budućnost.

Najave kada se usvoji reozlucija – Vučić kaže da će rezolucija dovesti do novih tenzija u regionu, Milorad Dodik najavljuje “kineski zid”? 

Husarić Omerović: Izjava ima puno, ali moramo reći da se one prelijevaju i sličnog su narativa. Vučić izjavi jedno, Dodik malo upakuje i prenese, od Cvijanović očekujemo istu retoriku. Narativ se ogleda u istom – širenje dezinformacija i lažnih narativa oko toga šta će reozlucij donijeti. Rezolucija neće doniijeti otcjepljenje RS, to je ono što najavljuju. Oni kažu da se Srbija ili RS krivi za genocid, pokušavaju prenijeti teret genocida na narod Srbije, ali se to nigdje ne spominje u rezoluciji. Takvim narativom su doveli do toga da imamo u online prostoru bezbroj dezinformacija i lažnih dokumenata koji dižu paniku među narodom. Mnogi ljudi su tipa iz Podrinja otišli u dijasporu kod svoje porodice dok se situacija ne smiri. Ljudi su napustili 90-ih godina prislino svoje domove, sada opet odlaze zbog straha. Imamo pozive na samoorganizovanje odbrane – ratom ćeš me, ratom ću te. Niko ne smiruje situaciju.

Zveckanje oružjem i pita li iko išta mlade? 

Husarić Omerović: Mlade u BiH i Srbiji niko ništa ne pita. Mladi uglavnom odlaze za boljim i sigurnijim životom. Nije više to ni stvar egzistencije nego sigurnosti.

Koje su posljedice ovog narativa?

Husarić Omerović: Posljedice ovog narativa osjećamo svi – i oni koji su bili i nisu bli u ratu ili nisu ni rođeni tada. I mislim da ćemo ih dugo osjećati.  Vlasti trrebaju preuzeti odgovornost svoje politike, da smire i kontrolišu situaciju. Vaša je dužnost da zaštitite narod i uputite na prave informacije.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad