Male boginje su sasvim očekivano u fokusu javnosti. Broj oboljelih od malih boginja se iz godine u godinu povećava. Boginje su virusno, veoma zarazno oboljenje. Mogu oboljeti i djeca i odrasli, a jedini način na koji se možemo zaštititi je vakcinacija.

Ova je bolest u prošlosti bila gotovo skroz iskorijenjena, no, nakon što su mnogi roditelji odlučili da ne vakcinišu djecu, bolest se vratila.

U mjesecu maju ove godine u Kantonu Sarajevo oboljelo je ubjedljivo najviše ljudi.

Prema dostupnim podacima najviše oboljevaju djeca od jedne do 10 godina.

Na području Kantona Sarajevo u Bosni i Hercegovini u februaru je proglašena  epidemija zarazne bolesti morbila.

Kako prepoznati različite vrste boginja kod djece?

Najčešće osipne bolesti koje se upoređuju su morbili i varičela. Do zabune dolazi uslijed straha roditelja u momentu kada se pojavi epidemija teške bolesti, kao što su morbili, a s obzirom da se radi o osipnoj bolesti počinju upoređivanja. Da li su to one opasne ili ne, i šta je to opasno? Ni jedne ni druge nisu lagane. Morbili (nazivaju se i male boginje, krzamak i ospice) se javljaju epidemijski – kraj zime i početak proljeća, a varičela (vodene kozice, pljuskavice, ovčije boginje) endemski, tokom cijele godine. Izaziva ih morbillivirus – RNK paramiksovirus, brzo i lako se šire. Morbili imaju nagao početak sa povišenom temperaturom, potom se javlja kašalj, sekrecija iz nosa, konjunktivitis – dijete ima takozvanu “plačnu masku”. Kod veće djece (2-14 godina) osim visoke febrilnosti, može biti prisutan i isprekidani kašalj, crveno i bolno ždrijelo, konjunktivitis i “crvene oči” – fotofobija, uvećane limfne žlijezde.

Varičela – postepen početak sa ospom u vidu plikova – vezikule ispunjene tečnošću koje izlaze spontano, postepeno, suše se i pretvaraju u krustu. Ospa je praćena svrabom. Povišena temperature može da prati ospu, a može i da se ne javi, djeca su u većini slučajeva dobrog opšteg stanja. Izaziva je varicella zoster virus koje je nešto lakše, ali  takođe kontagiozno oboljenje.

Kod morbila ospa se javlja za vrijeme visoke febrilnosti 39C-40C, 4. ili 5. dana bolesti, crvenkaste boje, makulopaulozna, lokalizacija je na glavi, iza ušiju, na vratu i potom se širi  na tijelo, ospe ne izazivaju svrab.

Varičela se karakteriše ospom koja odma izbija na trupu narednih 4-5 dana, potom na leđima, licu, na rukama i nogama, pri tome ospa svrbi.

Specifičnost malih boginja ogleda se u prisustvu Koplikovih pjega – bjeličastosivkaste naslage na unutrašnjoj strani bukalne sluznice. Način prenošenja je isti, kapljična infekcija (kijanje, kašalj) – sekret iz nosa i usta, ali i direktnim kontaktom sa zaraženom osobom.

Kako se liječe morbili?

Nekomplikovani slučajevi morbila se liječe u kućnim uslovima – mirovanje i simptomatska terapija, nema specifične terapije. Uzimanje dosta tečnosti u vidu blagih i toplih čajeva. Vlažiti vazduh prostorije u kući često 2 – 3 nedelje, naophodno je zamračiti  prostoriju gdje se dijete nalazi zbog osjetljivosti  na svjetlost. Za povišenu temperaturu koristiti antipiretike. Zbog pada imuniteta postoji povećan rizik od nastanka infekcija – respiratorne, dijarea itd. i stoga je neophodno ponoviti kontrolni pregled pedijatra. Kod razvijanja komplikacija neophodna je i hospitalizacija.

Kako se razlikuje liječenje beba i djece oboljelih od malih boginja?

Kod odojčadi u drugoj polovini prve godine života može da dođe do infekcije morbilivirusom. Sve do tada ih štiti prirodni, pasivni imunitet. Kada dođe do infekcije u prvim mjesecima života, primjenjuje se terapija humanim imunoglobulinima šest dana od kontakta sa zaraženom osobom a ujedno je neophodna i hospitalizacija. Veoma su važni higijena, provjetravanje prostorije, adekvatna temperatura prostorije kao i boravak odojčeta u tamnoj prostoriji gdje je i svjež vazduh, ne utopljavati previše bebu. Djeca i odrasli su podložni infekciji ukoliko nisu vakcinisani MMR vakcinom ili nisu preležali morbile. Postoje i rijetki slučajevi infekcije kod djece koja su vakcinisana samo jednom dozom (imaju blagu kliničku sliku). Kod sumnje na infekciju dijete treba izolovati i liječiti simptomatski uz sprovođenje svih prethodno navedenih mjera (HGDR, mirovanje u krevetu, uzimanje tečnosti i ishrana bogata vitaminima i mliječnim proizvodima). Takođe se koriste ljekovi za smanjenje sekrecije iz nosa, konjunktive i sirupi za ublažavanje kašlja.

Potencijalne komplikacije koje mogu nastati od bolesti morbila?

Većina djece se oporavi bez komplikacija, međutim rizik nastanka komplikacija se ne smije zaboraviti kod morbila. Česta komplikacija kod morbila u dječijem dobu je otitis medija (upala srednjeg uha). Primarna intersticijalna pneumonija je prouzrokovana samim virusom morbila, ali je češća komplikacija sekundarna bakterijska pneumonija. Encefalitis se pojavljuje sa učestalošću od 1-2 slučaja na 1000 oboljelih, najčešće 2 – 5 dana nakon pojave ospe. Subakutni sklerozirajući panencefalitis je rijetka, nakadna neurološka komplikacija morbila.

Broj oboljelih od malih boginja se iz godine u godinu povećava. Na osnovu izvještaja Svjetske zdravstvene organizacije za region Evrope imamo da je u 2023. godini ukupan broj slučajeva malih boginja iznosio 58.114. Poređenja radi, stopa incidence na populaciji od milion stanovnika u 2022. godini iznosila je 1,01 pri čemu je ukupni broj slučajeva bolesti iznosio 942, bez smrtnih slučajeva, što je u konačnom znatno manje nego u 2023. godini. Jedini način na koji se možemo zaštiti je vakcinacija.

Da li se može više puta u životu oboljeti od morbila?

Nakon preležanih morbila djeca koja su u potpunosti vakcinisana ne mogu da ponovo obole od morbila, a djeca koja su vakcinisna jednom dozom ukoliko se simptomi jave, isti su uglavnom blage kliničke slike bez ozbiljnih posljedica.

Imunizacija

Djecu uredno vakcinišemo kombinovanom MMR vakcinom (morbili, zauške i rubella) koja se daje u dvije doze.  Prva doza MMR vakcine se daje kod djece koja navrše 12 mjeseci, pa sve do navršenih 15 mjeseci života. Druga doza se daje pred polazak u školu, pa sve do navršene 7. godine života. Dvije doze su neophodne za pouzdanu zaštitu i one obezbjeđuju dugotrajan imunitet. Imunitet se poslije vakcinacije stvara u više od 95% vakcinisanih i smatra se doživotnim.

U uslovima epidemije malih boginja vakcinacija se obavlja i ranije, pri čemu se i prva doza u slučaju epidemije može dati odojčadima između 9-12 mjeseca (i od 6 mjeseci ukoliko je prisutna epidemija odojčadi), upravo zato da bi se postigla maksimalna zaštita. Nakon toga ova djeca normalno primaju dvije doze vakcine.

Za odrasle koji putuju u zemlje gdje vlada epidemija morbila, ako su primili jednu dozu vakcine, i laboratorijakom analizom se utvrdi da nema antitijela ili da je nivo antitijela nizak neophodno je primiti još jednu dozu vakcine. Isto važi i za zdravstvene radnike koji su izloženi ovoj bolesti u radu sa oboljelim pacijentima. U slučaju da odrasli nemaju zadovoljavajući imunitet, nemaju antitijela, a putuju u endemska područja mogu primiti dvije doze u razmaku od 4 sedmice ili 28 dana.