Politolog Jasmin Mujanović ocjenjuje da bi nedavne odluke visokog predstavnika u BiH i američka podrška za njih mogle ukazivati na to da je Bijela Kuća “odustala od projekta reintegracije i demokratizacije Bosne i umjesto toga odlučila da radi na daljoj etničkoj podjeli”, te da američki predsjednik Joe Biden “ponavlja grešku” koju je napravio Bill Clinton, jačajući “sektašku disfunkcionalnost dejtonskog režima, umjesto da pomaže Bosancima u razvoju racionalne, liberalne, demokratske ustavne vlade”.
Mujanović navodi za Foreign Policy da je izbor Joea Bidena za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država u novembru 2020. godine naišao je na olakšanje kod saveznika i partnera te zemlje u Evropi, ali da je u Bosni i Hercegovini Bidenova pobjeda izazvala je posebnu euforiju, te su građani Sarajeva slavili na ulicama a fotografija sastanka tadašnjeg senators Bidena sa ratnim predsjednikom BiH Alijom Izetbegovićem je projektovana na sarajevsku gradsku vijećnicu.
Navodi da je Biden tokom rata u BiH 1992-95 bio najotvoreniji od “bosanskih jastrebova” koji su se zalagali za veću diplomatsku i vojnu pomoć vladi u Sarajevu, a da su se građani BiH nadali da će on u ulozi predsjednika pokazati sličan nivo brige za zemlju, posebno s obzirom na sve veće prijetnje suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH od strane “koalicije srpskih i hrvatskih nacionalističkih tvrdolinijaša”.
Dvije “potpuno različite” politike prema BiH
Međutim, Mujanović istiće da su “senator Biden i predsjednik Biden vodili dvije potpuno različite politike prema BiH”.
“Umjesto da pomogne u stabilizaciji Bosne, Bidenova administracija je gurnula zemlju u veliku krizu, onu koja se tiče korištenja izvršnih “bonskih ovlasti” Ureda visokog predstavnika”, upozorava on.
Zatim objašnjava kako su se ove ovlasti, koje omogućavaju visokom predstavniku da jednostrano prepravlja zakone u državi, pa čak i smijeni javno izabrane zvaničnike u ime odbrane integriteta mira u zemlji, intenzivno koristile u neposrednom poslijeratnom periodu kako bi se promovirala politička integracija. Međutim, gotovo da su izašle iz upotrebe tokom većeg dijela posljednje decenije.
“Njihovo oštro reaktiviranje u protekloj godini pokrenulo je pitanje da li je Bidenova Bijela kuća odustala od projekta reintegracije i demokratizacije Bosne i umjesto toga odlučila da radi na daljoj etničkoj podjeli”, navodi Mujanović.
“Čini se da trenutno administracija učvršćuje sposobnost hrvatskih i srpskih nacionalista da umjetno dominiraju unutrašnjom politikom Bosne kako bi osigurali njihov pristanak na mali dio “funkcionalnog” upravljanja. U zamjenu za to, SAD odustaju od podrške prozapadnoj većini u Bosni i većinskoj bošnjačkoj zajednici u zemlji, ali i značajnom broju probosanskih Hrvata i Srba koji zamišljaju Sarajevo i unutar EU i unutar NATO-a”, ocijenio je.
Bonske ovlasti
Mujanović navodi da Aneks IV Dejtonskog mirovnog sporazuma koji služi kao Ustav BiH nikada nije zvanično preveden ni na jedan od tri zvanična jezika zemlje niti formalno usvojen u parlamentu BiH. Također, smatra da taj ustav ima “sramotnu” karakteristiku u tome što je stvorio “najzamršeniji politički režim na svijetu, koji je služio kao istinski pokretač za haos”.
Nakon skoro dvije decenije zastoja i uzavrelih političkih tenzija, uključujući “otvorene pokušaje secesije režima SNSD-a koji podržava Rusija u entitetu Republika Srpska”, visoki predstavnik Christian Schmidt je iznenada ponovo aktivirao bonske ovlasti, navodi Mujanović.
Dodaje da je Schmidtov prethodnik Valentin Inzko koristio ove ovlasti samo u nekoliko navrata tokom svog 12-godišnjeg mandata, “i to tek nakon napornih pregovora s lokalnim akterima i Upravnim odborom Vijeća za implementaciju mira”.
S druge strane, Schmidt je svoje bonske ovlasti iskoristio osam puta samo ove godine.
“I dok je većina ovih odluka, kao što je njegova odluka da deblokira finansiranje izbora i odluka o poboljšanju tehničke administracije izbora, uživala podršku široke javnosti i međunarodne zajednice, najnovije akcije visokog predstavnika izazvale su široko protivljenje u Bosni, oštre međunarodne kritike, i ostavile su Sjedinjene Države uglavnom izolovane među svojim zapadnim saveznicima kao jedna od samo dvije vlade (zajedno sa Ujedinjenim Kraljevstvom) koje javno podržavaju Schmidta”, navodi on.
“Schmidt nametnuo sistem koji favorizira HDZ”
Građani BiH su 2. oktobra glasali na svojim devetim općim izborima od 1990. godine, a ubrzo nakon zatvaranja birališta, Schmidt je objavio da koristi svoja bonska ovlaštenja za izmjenu izbornog zakona i ustava u entitetu Federaciji.
Mujanović objašnjava da je zvanični razlog bio implementacija jednog od osam neriješenih ustavnih predmeta koji se tiču “raznih grubo diskriminatornih obilježja ustava zemlje” a koji su proizvod niza presuda Ustavnog suda BiH i Evropskog suda za ljudska prava.
“Iako je svaka od ovih odluka izuzetno tehnička, sve se one u suštini tiču različitih diskriminatornih odredbi dejtonskog ustava, koji daje gotovo svu političku moć u zemlji pripadnicima tri takozvana konstitutivna naroda – Bošnjacima, Srbima i Hrvatima, na uštrb svih ostalih grupa u Bosni, kao i pripadnika konstitutivnih naroda koji žive u etnički mješovitim regijama”, objašnjava on.
Međutim, kako navodi Mujanović, “Schmidt je samo namjeravao provesti jednu od relevantnih presuda, takozvani slučaj Ljubić”, koji se tiče načina na koji se raspoređuju delegati u domu Doma naroda Federacije, “a za koji većina bosanskih ustavnih stručnjaka tvrdi da bi produbio diskriminatorne sektaške zakonske odredbe u zemlji, osim ako nije primijenjeno u tandemu sa sedam drugih ustavnih presuda”.
Podsjetio je da su raniji pokušaj Schmidta da provede ovu odluku izazvali velike javne proteste i mnogobrojne kritike od strane raznih međunarodnih zvaničnika i organizacija, uključujući i američku Helsinšku komisiju.
“Štaviše, stvarni sadržaj Schmidtovog izbornog zakona je zapravo nametao sistem da nesrazmjerno favorizira glavni hrvatski nacionalistički blok u zemlji, Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ)”, navodi on.
Zatim citira analitičare Bodu Webera i Kurta Bassuenera, koji su naveli da će primarni efekat ovih izmjena zakona biti podizanje praga potrebnog za nominaciju kandidata za predsjednika Federacije sa šest od 17 članova (35,3 posto) na 11 od 23 člana (47,8 posto).
“Mjesto predsjednika je kritično, jer oni daju mandat za formiranje vlasti u Federaciji. Nakon što je HDZ četiri godine blokirao formiranje vlade nakon izbora 2018. godine, zahtijevajući provedbu slučaja Ljubić u skladu sa svojim stranačkim preferencijama, Schmidtov zakon će stranku vjerojatno učiniti neizbježnom u formiranju vlade”, smatra Mujanović.
Također navodi da je Schmidt promijenio izbor delegata u tri primarna etnička kluba, te da će sada gotovo 80 posto hrvatskih delegata dolazit isključivo iz “etnički homogenih izbornih središta HDZ-a na račun desetaka tisuća umjerenih hrvatskih birača koji žive u više etnički mješovitim krajevima”.
“Teoretske šanse koje su ranije postojale da se zaobiđe HDZ-ov monopol na vlast sada će biti praktično nemoguće izbjeći”, navodi on.
Međutim, Mujanović ističe da su razmjeri Schmidtovog etničkog manipuliranja izbornih jedinica još ekstremniji.
“Kanton Sarajevo će, na primjer, poslati pet srpskih delegata u entitetski Dom naroda, uprkos tome što Srbi čine samo 3,2 posto stanovništva kantona. Bošnjaci, koji čine 84 posto kantona, dobit će četiri delegata. U Hercegovačko-neretvanskom kantonu Bošnjaci će dobiti samo jednog delegata iako čine 41 posto stanovništva. Hrvati sa 53 odsto stanovništva dobiće pet delegata, dok će Srbi, sa 2,89 odsto stanovništva, dobiti dva delegata. U Srednjobosanskom kantonu, gdje Bošnjaci čine 60 posto stanovništva, dobit će upola manje delegata (dva) od hrvatske zajednice (četiri), koja čini 38 posto stanovništva. Iako je vjerovatno da će mnogi od tih srpskih glasača podržati umjerene, probosanske stranke, dio bi mogao podržati HDZ-ove partnere secesionističkom SNSD-u, čime bi se dodatno proširio uticaj stranke koja aktivno pokušava da razbije bosansku državu”, upozorava on.
Schmidta podržale samo SAD i Velika Britanija
Navodi da je ubrzo nakon Schmidtove odluke probosanski Hrvat u tročlanom predsjedništvu Željko Komšić podnio hitan apel Ustavnom sudu BiH.
Mujanović ističe da su samo su dvije ambasade podržale Schmidtov potez, SAD i Velika Britanija, dok je Delegacija EU u Sarajevu izdala je kratko pismo u kojem je “jasno oprala ruke” od toga. Također je više od 20 članova Parlamenta EU i poslanika iz cijele Evrope objavilo otvoreno pismo u kojem poziva Schmidta da poništi svoju odluku i objasni je pred Evropskim parlamentom.
Međutim, bijes zbog odluke je bio bnajviše usmjeren na Sjedinjene Države, za koje se smatra da su “arhitekta Schmidtove smicalice”, dok je Velika Britanija, opterećena vlastitom krizom domaćeg vodstva, bila samo složna s time.
Mujanović navodi da je Schmidt na to sve “ostao ravnodušan” te počeo signalizirati svoj sljedeći potez, da je spreman koristiti bonske ovlasti da se pozabavi statusom nesređene državne imovine u Republici Srpskoj, uključujući osjetljive vojne lokacije, čiji je pravni status direktno vezan za NATO aspiracije Bosne.
Pitanje državne imovine
Mujanović zatim ističe da je, kao neko ko blisko prati razvoj situacije u BiH, prije nekoliko sedmica dobio informaciju od određenih izvora “u ključnim zapadnim prijestolnicama” o Schmidtovim namjerama.
“U popodnevnim satima 20. oktobra, direktno me je obavijestio izvor na visokom nivou iz glavnog grada EU da će Schmidt koristiti svoja “bonska ovlaštenja da preda bosanske državne vojne lokacije secesionističkim vlastima u entitetu RS koje podržava Rusija”. Dodao sam da sam shvaito da ova politika uživa punu podršku vlade SAD-a”, navodi Mujanović.
Navodi da je narednog dana, 21. oktobra, Ured visokog predstavnika izdao saopštenje u kojem se objašnjava da takozvana perspektivna odbrambena imovina, tj. ona za koju je Ustavni sud BiH utvrdio da pripada BiH i da je koriste Oružane snage BiH, neće biti će prebačena na Vladu RS.
Međutim, Mujanović ističe da je dalje u tom saopćenju dalje objašnjeno da šire pitanje neriješene državne imovine “zahtijeva donošenje zakona na državnom nivou od strane Parlamentarne skupštine BiH”.
“Taj zakon, opšte je poznato, ne može da se usvoji jer bi secesionističke vlasti u Skupštini Republike Srpske (nastavile) da opstruišu njegovo usvajanje, što bi logično značilo da će visoki predstavnik morati da djeluje”, navodi on, te dodaje da je Schmidt već ranije jasno dao do znanja da je spreman intervenisati kako bi se ovo pitanje riješilo.
“Kao takvo, bosanskohercegovački mediji su očito negiranje namjere visokog predstavnika da interveniše u vezi sa statusom “perspektivne odbrambene imovine” u Republici Srpskoj prepoznali kao potvrdu da planira nagodbu koja bi, gotovo sigurno, uključivala prenos značajnog dijela državne imovine na secesionističke vlasti. Usamljeni komentar američke ambasade na tu najavu, koji je osudio “Špekulacije iz loših izvora o planovima OHR-a u vezi sa državnom odbrambenom imovinom”, također je protumačen od strane većine Bosanaca kao da se Washington otkriva kao glavni pokretač politike”, navodi on.
“Biden ponavlja grešku koju je napravio Bill Clinton”
Zatim postavlja pitanje: “zbog čega su Sjedinjene Države osmislile političke usluge za one hrvatske i srpske nacionalističke tvrdolinijaše koje su istovremeno sankcionisala vlastita državna i ministarstva finansija?”
Podsjetio je da je na nedavnoj sjednici Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda američki predstavnik objasnio da je Schmidtova intervencija bila neophodna da bi se “deblokirala Federacija” i “spriječio kolaps” Ustavnog suda.
“Ali ako je to slučaj, zašto visoki predstavnik jednostavno nije iskoristio svoje bonske ovlasti da, barem, imenuje svoje sudije i spriječi najgori scenario za koji su američki zvaničnici tvrdili da su zabrinuti?” pita Mujanović.
On smatra da je pozadina ovoga to što je Biden usvojio verziju bosanske politike bivšeg predsjednika SAD Billa Clintona, koju je upravo sam Biden dok je bio senator osuđivao kao oblik udovoljavanja.
“U stvari, Biden ponavlja grešku koju je Clinton napravio pojačavajući sektašku disfunkcionalnost dejtonskog režima, umjesto da pomaže Bosancima u razvoju racionalne, liberalne, demokratske ustavne vlade”, smatra on.
Na kraju navodi da su, “poput Afganistanaca nakon katastrofalnog povlačenja Sjedinjenih Država iz Kabula”, građani BiH i velika bosansko-američka zajednica bili razočarani Bidenovim pristuppom.
“A implikacije sklonosti predsjednika brutalnoj realpolitici mogle bi biti još šire. Ako se ova tendencija održi, Biden bi mogao ponoviti još jednu Clintonovu grešku iz Bosne i zahtijevati od Ukrajinaca da zaustave svoje napredovanje kako bi osigurali “mir” s Rusijom po cijenu de facto podjele svoje zemlje. Nedavna posjeta američkog savjetnika za nacionalnu sigurnost Jakea Sullivana Kijevu i otkrivanje njegovih pozadinskih komunikacija s Moskvom možda već ukazuju upravo na to. Ukrajina bi trebala učiti od Bosne i nastaviti dalje, bez obzira na to što Bijela kuća traži”, smatra Mujanović.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare