Američka ambasada u Bosni i Hercegovini trebala je danas ugostiti svoje bh. prijatelje na prijemu povodom Dana nezavisnosti Sjedinjenih Američkih Država. Ipak, kiša je poremetila planove. Ambasador Michael Murphy je održao obraćanje, koje je emitovano na Facebook platformi Ambasade SAD-a.

“Večeras obilježavamo 247. godišnjicu nezavisnosti Sjedinjenih Američkih Država. Planirali smo proslavu na temu osamdesetih godina i u skladu s tim mnogi od nas, baš kao i ja, obučeni smo u modnom stilu osamdesetih. Nažalost, veliko nevrijeme koje je pogodilo Sarajevo primoralo nas je da otkažemo prijem, ali to ne znači da noćas nećemo proslavljati. Želim podijeliti sa vama ono što sam namjeravao reći našim gostima večeras.

Događaji vezani za borbu Amerike za slobodu su mi bliski, ne samo iz razloga što sam ponosni Amerikanac, već i zato što sam zaljubljenik u istoriju. Zato čitam i učim što više mogu o vašoj istoriji – istoriji Bosne i Hercegovine. Ali, prva ljubav bila mi je istorija moje vlastite zemlje: naša borba za nezavisnost, naš građanski rat i okončanje ropstva, te zauzimanje pozicije svjetskog lidera od strane Sjedinjenih Država tokom posljednjeg vijeka.

Ako postoji ijedna decenija u američkoj istoriji koju mogu shvatiti bez ikakvog istraživanja, bez biblioteka i Wikipedije, to bi bile osamdesete. U mnogim aspektima ta decenija je moja kulturološka referenca. Pitajte slobodno bilo koga ko radi ovdje u Ambasadi. Rijetko da prođe neki interni sastanak, a da ja ne citiram neki film iz osamdesetih kako bih dočarao šta mislim. Imam primjerak najboljeg ikada snimljenog američkog filma o srednjoškolcima, “The Breakfast Club” u svojoj kancelariji…na VHS kaseti. Sve ovo znači da sam ja taj kome treba da zahvalite (ili da ga kritikujete) za temu naše ovogodišnje proslave.

Osamdesetih sam sazrijevao, a kulturna, društvena i politička dešavanja te decenije imala su golem uticaj na mene, baš kao i na ostatak svijeta. Osamdesete su položile temelje konzumerizmu kakav sada poznajemo i živimo. Bila je to decenija MTV, kada je jedna jedina, TV stanica, pionir u tom polju, iznjedrila američke mega-zvijezde poput Madonne, Princea, Whitney Houston i Michaela Jacksona. CNN, prva TV stanica koja je emitovala vijesti 24 sata dnevno, nastala je osamdesetih.

Osamdesetih su osobni računari doživjeli eksploziju popularnosti u Americi, video igrice su zavladale našim domovima i rođen je internet, uvodeći neviđenu revoluciju u informisanje i komunikacije. Svako od vas ko je roditelj zna koliko je samo revolucija koju su osamdesetih donijeli mikročipovi promijenila način na koji mladi provode slobodno vrijeme. Sve ovo je u Sjedinjenim Državama bilo popraćeno periodom dotad neviđenog ekonomskog rasta i napretka.

Do kraja decenije bilo je razloga za veliki optimizam u Americi i svijetu. Komunizam se srušio, Željezna zavjesa je pala, srušen je Berlinski zid i vidjeli smo kako se demokratija i slobodna tržišna ekonomija šire, ne samo u Istočnoj Evropi, već i u Latinskoj Americi i drugim mjestima. Neki su ovaj momenat nazvali Kraj istorije. Više od tri decenije kasnije, znamo da smo potcijenili izazove koji su uslijedili nakon završetka Hladnog rata.

I dok su Sjedinjene Države i veliki dio Evrope osamdesete ispraćali uz optimizam, građani Bosne i Hercegovine suočavali su se sa mnogo drugačijom i mračnijom stvarnošću – kakvu mnogi u Americi i na Zapadu nisu željeli da vide. Nismo odlučno reagovali kada je etnonacionalistička retorika dosegla opasne razmjere na Balkanu. A kada je došao rat, kada se ovaj grad našao pod opsadom, kada smo vaše strahote gledali na TV ekranima u svom dnevnom boravku, posredstvom tog istog CNN koji je rođen osamdesetih, nismo se odmah odazvali vašim pozivima. Oklijevali smo…predugo. Vremenom smo ipak djelovali. Tragedija je da je bilo prekasno da bismo spasili hiljade života, uključujući i žrtve genocida u Srebrenici. Ali, kada smo reagovali, reagovali smo odlučno.

Daytonskim mirovnim sporazumom, kojem su posredovale Sjedinjene Države, okončan je rat koji je trajao od 1992. do 1995. godine. On niti je bio niti jeste savršen sporazum.  Danas se Dayton preispituje, namjerno pogrešno tumači i okrivljuje za stalne etničke podjele u zemlji.  Ovo posljednje predstavlja zamjenu teza, odnosno uzroka i posljedice, ali jeste istina da su politički lideri ove zemlje prokockali obećani mir.  Odabrali su da stalno iskorištavaju i naglašavaju podjele u ovoj zemlji.  Bez obzira na to, Daytonski mirovni sporazum zaustavio je krvoproliće i spasio živote.  To je, dame i gospodo, činjenica, a na alternativu, a to znači više smrti i razaranja, užasno je čak i pomisliti.

Odbrana mira i demokratije, osiguranje prosperiteta i zacjeljivanje rana nikada neće prestati.  Da parafraziram predsjednika Ronalda Reagana, to su generacijski izazovi.  Izazovi za koje smo se nadali da će svijet prevazići nakon Hladnog rata krajem osamdesetih i danas su bolno vidljivi – od žestoke ruske agresije na Ukrajinu, do rasta neliberalnih, anti-demokratskih političkih pokreta širom Zapadnog svijeta.

Isto tako, današnje osporavanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta i multietničkog karaktera Bosne i Hercegovine nemoguće je negirati.  Od izbornih nepravilnosti i korupcije, huškanja na rat, negiranja genocida do aktivnosti NSRS od 26. juna – tenzije su jasne, a za mnoge građane Bosne i Hercegovine, sličnost sa predratnom istorijom zemlje je uznemirujuća.  Ali jedna stvar jeste drugačija.  Sjedinjene Države su tu.

Nakon rata koji je trajao od 1992. do 1995, Sjedinjene Države brzo su našle svoje mjesto ovdje u BiH.  Postali smo vaš bilateralni razvojni partner broj jedan, a vremenom i vaš glavni vojni partner.  Danas nijedna druga zemlja nije kao mi toliko posvećena BiH, njenim institucijama, organizacijama, njenoj mladosti i budućnosti unutar evro-atlantske zajednice zemalja.

Ovaj tim Amerikanaca i njihovih kolega iz BiH koji su vam domaćini danas, neumorno radi svakodnevno kako bi pomogao građanima ove zemlje da ostvare svoje težnje ka mirnoj, demokratskoj, prosperitetnoj i sigurnoj Bosni i Hercegovini u kojoj se glasovi birača pošteno zbrajaju, u kojoj se vrednuje naporan rad, u kojoj su političari odgovorni pred građanima i zakonom i u kojoj privreda može napredovati.

Naša posvećenost ovakvoj budućnosti, naša spremnost da glasno govorimo u njenu korist kada je drugi osporavaju i naše shvatanje da se napredak postiže korak po korak, a ne jednim velikim, utopijskim skokom u ponor lišen realnosti, ne odgovara uvijek nekim političkim akterima u zemlji, posebno kada se naša posvećenost mirnoj, demokratskoj i sigurnoj budućnosti kosi sa njihovim uskim političkim interesima.  Ali posvećenost Sjedinjenih Država Bosni i Hercegovini nije posvećenost nekom političkom lideru ili stranci – mi smo posvećeni građanima ove zemlje.  To se nije niti će se promijeniti.

Imajući to na umu, pozivam vas sve da podignemo čaše u čast trajnog prijateljstva između naših naroda i u čast naših zajedničkih, ozbiljnih, složenih, ali ključnih svakodnevnih napora kako bismo osigurali Bosni i Hercegovini mjesto koje joj pripada u evro-atlantskoj zajednici zemalja.  Sjedinjene Države su uz vas, uz Bosnu i Hercegovinu, sada i zauvijek.  Hvala i živjeli!