Sve je manje onih koji njeguju stare zanate u našoj zemlji. Prije samo nekoliko godina biti zanatlija u našoj zemlji je bio dobar izvor prihoda, koji je omogućavao težak, ali pošten život.

Jedan od onih koji njeguju stari zanat je Adnan Ferhatović. Posao u ovoj radnji započeo je njegov djed a nastavio otac. Nasljedna je to ljubav. Ovim poslom bavi se skoro 30 godina.

“Rodimo se s tom ljubavi prema poslu i zanatu,  taj period kad sam ja počinjao  raditi bio je  poslijeratni period  bilo je puno vise posla, danas svi gledaju kako da na brz i lagan način dođu do nekog novca ovo je posao kao svaki drugi gdje se moraš dobro oznojiti da bi mogao ubrati na kraju plodove tog rada. Mislim da 90% mladih danas nisu spremni da krenu u tu avanturu“, naveo je kazandžija Adnan Ferhatović.

Zato na Baščaršiji skoro da je nemoguće naći užara, tašnara, bravara, kovače, stolare. Obućarsku radnju  Mensud Velagić,  zavolio je uz svog oca. Kao dječak sa šest godina crpio je znanje. Vremena su se promijenila.

“Ja imam običaj reći – ako nije miris kože i ljepila ušao u dušu  i organizam, nema od ovog ništa.  Imam sina nasljednika  međutim, ovo ga uopšte ne zanima,  ne zna ništa oko ovoga, dakle, ne zanima ga”, govori obućar Mensud Velagić.

Onima koje i dalje zanima, veliki problem predstavljaju jeftine kopije, koje prodavači  prodaju gotovo na svakom uglu.

“To je jedan problem s kojim se mi nosimo dugi niz godina ovdje ja razumijem i  ljude koji dođu ovdje sve im je isto, ali ja imam običaj reći kako da ljudi prepoznaju – tamo gdje vidite nekoga da radi uđite u tu radnju i kupite”, kazao je kazandžija Adnan Ferhatović.

Zanatlije su uglavnom prepušteni sami sebi pa je sve teže pronaći zanatske radnje – dobre kvalitetne i unikatne stvari, koje su nažalost zamijenile plastika i guma.