Jučer je obilježen Međunarodni dan smanjenja rizika od katastrofa. Postojeći pravni okvir u Bosni i Hercegovini ne daje dobar osnov za prilagođavanje klimatskim promjenama tako da nadležni mogu bez ikakavog pokrića uvjeravati građane da sistem nije zakazao.

Koliko je državna vlast pasivna u procesu prilagođavanja klimatskim promjenama, svjedoči Konvencija za države u razvoju prema kojoj ove države, između ostalog, mogu tražiti stručnu i finansijsku pomoć za adaptaciju klimatskim promjenama. S akcentom na poljoprivredu koja i najviše trpi.

Umjesto toga, da Savjet ministara BiH nikada nije radio na tome, pokazuju razmjere posljednje nesreće koja je odnijela najmanje 25 života, kritikuje profesor u penziji i član jednog od timova za pripremu Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama, Aleksandar Knežević.

“Ne smije se desiti da doživimo ovu prirodnu katastrofu i nesreću pa da onda djelujemo. Zna se koliko će temperatura rasti, zna se da ćemo imati padavina za 40% manje, zna se da ćemo imati česta nevremena, itd. Na jednom skupu, jedan Japanac dao mi je kartu Čapljine 2001. voda na ulicama Čapljine. Ako se podigne nivo mora za dva metra jer je Čapljina na dva metra nadmorske visine, šta će se desiti? Da li vlasti u Čapljini to znaju? Da li su uzeli u obzir kod planiranja?”, upitao je Knežević.

Da, već tradicionalno, vlasti u BiH ne djeluju preventivno stava je i profesor na Univerzitetu u Tuzli, Nedim Suljić.

“Vlast u BiH, nažalost, pokušava da skuplja samo određene poene i ovo što se desilo pred izbore, dva dana pred izbore, vidjeli smo da su predstavnici vlasti dotrčali u zagrljaj stanovništvu, međutim, već od ponedjeljka ih nije bilo nigdje na terenu. Narod je ostao sam s ljudima koji su dobrovoljno došli da pomognu”, istakao je Nedim Suljić, profesor na Rudarsko-geološko-građevinskom fakultetu u Tuzli.

Preplitanje nadležnosti na terenu samo je jedna od kritika nadležnima koji ubjeđuju da sistem nije zakazao. Tačno je da na terenu vlada haos, ali treba imati u vidu i razmjere nesreće, kažu iz Inžinjerske komore Federacije BiH. I uvjeravaju da će kroz plan prevencije dati sve od sebe da ovu situaciju u budućnosti poprave.

“U našoj inžinjerskoj komori imate inžinjere koji su bili uključeni u poplave 2010., 2014., imamo ogromno iskustvo, važno je da smo prepoznati kao Inženjerska komora FBiH i da sada kada smo konkretno dobili naredbu, imaćemo s terena puno materijala i radićemo na planu prevencija. To je jako važno jer svi mi smatramo da je jako dobro da imamo građane i da je solidarnost uvijek na terenu, ali struka i oni koji su zaduženi i odgovorni, moraju preventivno djelovati”, istakla je Sanela Klarić, predsjednica Inžinjerske komore Federacije BiH.

Na osnovu informacija na terenu, sačinjavaju i preporuke.

“Naprimjer, kako da se riješi željeznički saobraćaj, a u isto vrijeme imamo pitanje kamena. Na jednoj lokaciji imate višak kamena koji se vozi i umjesto da se vozi na deponije, mi tražimo da to odmah ide na neku drugu lokaciju gdje je potreban kamen”, dodala je Klarić.

Osim što stranačko uhljebljavanje često guši glas struke profesor Knežević ukazuje i na praksu bh. vlasti da, zbog neznanja, često djeluju u korist bogatih država.

“U aprilu ove godine donesena je odluka Savjeta ministara BiH da se smanje carine na uvoz električnih automobila. U obrazloženju piše zato što električni automobili manje zagađuju vazduh. U obrazloženju miješaju klimatske promjene i zagađivanje vazduha, to su dva različita pojma. Električni automobili više zagađuju vazduh od standardnih posljednje generacije, ali nemaju emisiju stakleničkih gasova. Nama to nije prioritet, ali jedan od najbogatijih ljudi svijeta je rekao: ‘morate nam smanjiti carinu da ja mogu i u BiH da izvozim svoje automobile'”, poručio je Knežević.

Da nedostatak političke volje usporava provođenje zaštitnih mjera na terenu, stava su i ekološki aktivisti.

“I ptice na grani znaju da što se od šume uzima, šumi se mora i vratiti, a naša vlast samo uzima. Sječa šuma koja se često odvija ilegalno predstavlja prirodnu barijeru koja štiti od erozije tla i poplava. U HNK mi nemamo ni kantonalni zakon o šumama, a imamo četiri šumarska preduzeća koja posluju u uslovima totalnog bezakonja”, kazala nam je Azra Šehić-Kustura, iz resursnog AARHAUS centra u BiH.

A u uslovima bezakonja, čini se, troši se i novac prikupljen od 2014. godine, u vidu različitih naknada za prirodne nesreće. Više od pola milijarde KM prikupljeno je u periodu od 10 godina, no, kantonalne vlade ga, tvrde upućeni, nerijetko preusmjeravaju na isplate plata, stimulacije i razne promocije. U koje namjene je utrošen naši sagovornici ne znaju, ali znaju da je opravdanost sumnje na mjestu.

“S pravom se možemo pitati gdje su ta sredstva otišla, jer ne vidimo znatne promjene na terenu. Kritike i građana i organizacija su opravdane jer pritisak koji mi možemo i kao javnost i kao civilni sektor izvršiti je ključan za našu budućnost”, ustvrdila je Šehić-Kustura.

Kako imati povjerenja u sistem u kojem, ni 2014. godine, kao ni sada, za izgubljene živote niko nije preuzeo odgovornost?

“Da li je neko odgovarao što je izgradio objekat nezakonito? U zakonu o vodama stoji jasno da pored riječnih tokova prve kategorije morate odmaći građevinski objekat najmanje 15 metara. Kod nas su građevinski objekti uz samu rijeku. Običnim pogledom na zakon vidite da je nešto nelegalno”, smatra Edin Hrelja, šef Odsjeka za geografiju PMF-a u Sarajevu.

Dok je više propusta nego rješenja, ono što je sigurno jeste da na ovome neće stati.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad