Na putovanju poznatom kao “the game”, u pokušaju da pređu hiljade milja pješice, izbjegavajući policiju i kriminalce, migranti su suočeni s lošim životnim uvjetima u Bosni i Hercegovini, na pragu Europe, navodi se u priči koju prenosi magazin National Geographic.

Magazin podsjeća kako su migranti u Europu počeli pristizati još 2015. godine, obično putanjom iz Grčke preko Srbije u Mađarsku, ali nakon što je Mađarska zatvorila granice ruta se preselila u BiH.

“Duga i propusna granica s Hrvatskom – gdje planine i rijeke sprječavaju strogo provođenje zakona – učinila je Bosnu ključnom tranzitnom zonom duž ove rute. Odatle su se migranti nadali da će prijeći u Hrvatsku, jedinu zemlju članicu Europske unije na Balkanu, a potom ući u zapadnu Europu,” piše autorica teksta Nina Strochlic.

Fotograf Ziyah Gafić, koji je proteklu godinu proveo dokumentirajući iskustva migranata kroz BiH, kaže kako se “game” zapravo odnosi na cijeli proces ka prema boljem životu.

Gafić: Ova zemlja – mjesto odlaska

Otkad je postala glavnom rutom, kroz BiH je prošlo oko 70,000 izbjeglica i migranata, a političke i tenzije javnosti oko pitanja migranata u zemlji postaju sve veće tokom pandemije, smatra Gafic.

“Tokom historije ova zemlja je bilo mjesto odlaska, a sada smo odjednom postali vratar Europske unije. To je na neki način poetično. Ali smatram da radimo loš posao pružajući osnovnu sigurnost tim ljudima u bilo kojem svojstvu. To je poput čistilišta. Tu ste i čekate priliku da pređete”, dodaje.

Zbog pandemije broj pristiglih migranata se prepolovio ali u pet prihvatnih centara u zemlji trenutno boravi oko 4,700 migranata, izbjeglica i tražitelja azila,

Tekst navodi kako je ovo relativno mali broj ali krizu usložnjava komplikovan sistem u BiH, a podjela nadležnosti između različitih nivoa vlasti usporava odlučnu reakciju.

Predstavnica Međunarodne organizacije za migracije (IOM) u BiH Laura Lungarotti kaže kako ljudi nazivaju ovu situaciju “migrantska kriza” ali da ono što situaciju čini hitnom jeste činjenica da ne postoji jasna strategija koja bi osigurala da su svačije potrebe i prava potpuono zadovoljeni.

Lungarotti: Podijeljen problem kao što je zemlja podijeljena

“Kada je u pitanju ovaj problem, podijeljen je u onoj mjeri u kojoj je podijeljena i zemlja”, kaže Lungarotti.

Pandemija korona virusa nije zaobišla ni prihvatne centre pa je unatoć preventivnim mjerama prošlog mjeseca, tačnije unutar perioda od dvije sedmice, zabilježeno 147 slučajeva zaraze među migrantskom populacijom.

“Ne bismo smjeli gledati na migrante, izbjeglice ili azilante kao prenositelje virusa. Virus dodiruje i njih jednako kao bilo koga drugog u zemlji”, ističe predstavnica IOM-a.

Za oko 1,700 migranata koji se “snalaze” izvan prihvatnih centara, život u BiH je još teži. Skrovište pronalaze u napuštenim kućama, kupaju se u rijekama, te kuhaju na logorskoj vatri.

Gafić, koji je fotografirao migrante na otvorenom, kaže kako ga ovi kampovi podsjećaju na izbjegličke kampove u Pakistanu ili Bangladešu.

Neki putuju godinama

“Neki od tih ljudi putuju već 6, 7, 8 godina. Za mene, vrlo je lako povezati se s njihovom situacijom. Nadao sam se da će i ova zemlja odgovoriti na isti način”, dodaje Gafić, koji je i sam prošao kroz nevolje izbjegličkog života tokom rata u BiH devedesetih.

U jednom od prihvatnih centara u BiH upoznao je 28-godišnjeg afganistanca Safija, koji je napustio svoju zemlju nakon što su mu Talibani ubili oca. U BiH pomaže prevoditi na engleski s četiri ili pet drugih jezika koje govori.

Safi je jedan od rijetkih koji je odlučio ostati u BiH i tražiti azil. Za mnoge, BiH je tek tranzitna zemlja.

Lungarotti pojašnjava da je to zbog reputacije sporosti i neoorganiziranosti. Umjesto toga, migranti se drže svojih snova da dođu do Njemačke ili Švedske, što za njih predstavlja pobjedu u “gameu”.

Izvorni tekst pročitajte na OVOM linku.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad