Mnoštvo novih lokacija nedavno je dodano na UNESCO-ov popis svjetske baštine — zbirka koja obuhvata više od hiljadu najspektakularnijih mjesta svjetske kulturne baštine. S novim dodacima koji uključuju lokacije od romantične prijestolnice njemačkog vojvodstva iz 19. stoljeća do bioraznolikosti mreže pećina bogatih životinjskim vrstama u Bosni i Hercegovini - najnovije popise u Europi vrijedi istražiti.

Vjetrenica, najveća pećina na području Bosne i Hercegovine, zaštićeni spomenik prirode, te turističko odredište u jugoistočnom dijelu naše zemlje, od 26. jula se nalazi na listi UNESCO-ve svjetske baštine, izglasano je u New Delhiju na 46. sjednici Odbora za svjetsku baštinu.

Vjetrenica na UNESCO listi kulturne i prirodne baštine

Ugledni magazin National Geographic posvetio je tekst ovoj i još šest drugih lokacija koje su se odnedavno našle na listi svjetske baštine UNESCO-a.

“Smještena na južnoj strani Dinarskog planinskog lanca, pećina Vjetrenica bogata je podzemnim staništima — što je čini žarište bioraznolikosti pećinske faune. Hidrološki aktivna mreža pećinskih kanala, jezera, vodenih tokova i pukotina samo su neki od podzemnih životnih prostora koji se mogu pronaći duž 600 metara dugih staza za obilazak pećine. Njeno ime, koje doslovno znači “pećina vjetra“, dolazi od strujanja hladnog zraka koje zapljusne posjetitelje na ulazu u pećinu – prirodnog fenomena koji regulira temperaturu u pećini“, piše National Geographic.

Vjetrenica: Najveća pećina u BiH, stara je pet miliona godina, a od danas je na listi UNESCO svjetske baštine

Inače, stara oko pet miliona godina pećina Vjetrenica prirodni je dragulj koji je prvi put otvoren 1964. godine, u nju je bilo moguće ući do 1991., a nakon toga je bila zatvorena više od 18 godina.

Nalazi se u Općini Ravno, na zapadnom kraju Popovog polja, na 260 metara nadmorske visine. Spada u red najljepših i najbitnijih speleoloških objekata BiH. Obiluje vodom, ima četiri vodena toka i više desetaka manjih periodičnih tokova s mnogim podzemnim jezerima: 180 m dugo je Veliko jezero, zatim Duboko jezero s najvećom dubinom od četiri metra, Malo jezero i druge. Prvi put se spominje polovinom prvog stoljeća u djelu “Povijest prirode”.