Svaka treća žena u BiH je žrtva nasilja u porodici. Zakoni o njihovoj zaštiti 'mrtvo slovo' na papiru. Kako prepoznati nasilje i kome se prvo obratiti, za Novi dan govorila je Mubera Hodžić Lemeš - menadžerica Sigurne kuće Sarajevo.

“Mi smo društvo ko je tolerantno na nasilje. Zahvalila bih se medijima koji su naš partner da možemo ovako javno pričati i informisati žene i javnost kako će dobiti podršku i prijaviti nasilje”, kazala je Hodžić – Lemeš.

Sutra je Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama.

“Cilj je da se podigne svijest i da se informiše o sistemu. Stalno govorim da je porasto broj nasilja, ali i prijava nasilja. To je zahvaljujući podizanju sistema zaštite. On postoji i žtrve jesu i mogu biti zaštićene. Čula sam veliki broj žena koje su iznijele najdublje tajne. Nasilje proizvodi veliku sramotu i krivnju. Za nasilje se odgovornost prebacije na žrtvu. Nasilnik prebacuju krivicu na žrtvu i radi sve da se prilagodi da ne izaziva nasilje. To je osjećaj srama i straha u kontekstu izlaska iz tog nasilonog odnosa. Kada dođu u Sigurnu kuću onda se otvore i to je teško”, kaže za N1 Hodžić – Lemeš.

Ističe kako u partnerskim odnosima i u bračnim nasilje počinje neprimjetno, suptilno.

“Počinje sa kritikama, izgleda, oblačenja, zabrana, socijalne izolacije. Žene u želji da veza i brak funcioniše se prilagođavaju i prave te korake smatrajući to kompromisom. Ali, ako samo jedna strana radi na kompromisima onda to nije partnerski odnos”, dodaje.

Vremenom to oslabi ženine resurse i sliku o sebi. Njeno samopoštovanje nestaje i počinje da vjeruje nasilniku.

“Onda idu ozbiljniji nasilni događaji i krivi sebe da li je u nečemu pogriješila. Ulazi se u začarani krug. Onda slijedi faza u kojem se počinitelj izvinjava i sve ispočetka i to može trajati godinama ili decenijama. Potrebna im je podrška. Nije dovoljno samo prijaviti nasilnika i dobiti zaštitu. Potrebno je i podržati žene. Često govore da im treba psihološka podrška. Ako iznajme stan i žive same opet ih je strah kako će nositi sa tim teretom u strahu od nasilnika”, kaže Hodžić – Lemeš.

Kaže kako često porodica izvrši pritisak na žrtvu da se spasi brak i one često ostaju u nasilnim zajednicama zbog djece, a to mora biti ključni razlog izlaska iz te zajednice da ne trpe takvo okruženje.

“Imamo psihologe i obrazovne institucije koje prepoznaju takve slučajeve i pomažu toj djeci da budu funkcionalnija”, ističe.

Za kraj kaže da nema opravdanja za nasilje.

“Mi moramo mijenjati svijest kao pojedinci da preispitamo svoje mišljenje. Nasilje je zloupotreba moći u jednom odnosu, ko tu moć ima, muškarci. Najčešće nasilje je muškaraca nad ženama. Kao drušvo treba da osudimo nasilje i nema olakšavajuće okolnosti. To je suština. Trebamo prijaviti nasilje i zakon kaže da smo obavezni prijaviti nasilje. Imamo mogućnost SOS telefona i anonimmo možemo prijaviti nasilje. Ne zatvarajte oči nad tim, onda svjedočimo femicidu”, kazala je za N1.