Oglasi u kojima se traže konobarica ili konobar, sa iskustvom ili bez njega, sve su češća pojava u ugostiteljskim objektima u BiH, a takvo stanje traje već mjesecima.

Poslodavci kažu da gotovo ne postoji ugostitelj koji nije ostao bez radnika, ali da problem predstavlja i činjenica da radno sposobni u BiH ne žele raditi ove poslove, za šta je, kažu, kriva i država.

U ovom trenutku, niko od nadležnih u BiH ne može sa sigurnošću odgovoriti na pitanje koliko radnika nedostaje u ugostiteljstvu.

“Bukvalno od početka marta ljudi odlaze na Hrvatsko primorje. Nema nekog efikasnog rješenja, jedino da zapošljavamo djecu koja sada završavaju srednju školu. Nema nijednog lokala da ne traži konobara”, priča Zlatan Tatić, predsjednik Udruženja poslodavaca ugostiteljstva i turizma “Horeca RS”.

Sa istim problemom suočeni su i sarajevski ugostitelji, iako nude solidne uslove.

“Nedostaje radne snage, meni su tri konobara i jedan kuvar otišli sezonski. Mi nudimo platu 1.200 KM, pa i 1.500 KM, što je često više od plate u državnoj službi”, kaže Amar Trbović, potpredsjednik Udruženja ugostitelja Sarajevo.

S obzirom na to da je ljetna sezona, egzodus radne snage u sektoru ugostiteljstva je na vrhuncu, a najčešće destinacije su Crna Gora, Hrvatska, Slovenija pa zemlje Evrope. Radnici odlaze zbog bolje zarade, a plata koju konobari imaju, npr. u Hrvatskoj je i do 1.000 evra, što je duplo više od prosjeka u BiH, u kojoj se zarade kreću u prosjeku između 600 i 1.000 KM.

“Bez obzira na to što je došlo do jednog ozbiljnijeg povećanja plata kod nas u ovom sektoru, ne možemo da kažemo da je to ono što je dovoljno čovjeku da živi. Jer oni koji odu, imaju mogućnost da za dva-tri mjeseca zarade maltene toliko da mogu od toga živjeti godinu dana”, pojašnjava za Nezavisne Goran Savanović, predsjednik Sindikata trgovine, ugostiteljstva i turizma Republike Srpske.

Međutim, osim manjka radnika u ugostiteljstvu, poslodavci tvrde da dodatan problem predstavlja i to što oni koji ostaju u BiH ne žele da rade ove poslove.

“Dosta njih i država štiti. Mi, kad se javimo na biro, tražimo konobare i kuvare, a biro neće da ih pošalje. Ili oni nam daju listu, mi ih zovemo, a oni neće da rade ili hoće da rade na crno, zato što su na birou i imaju neke benefite”, kategoričan je Trbović. Po njegovom mišljenju, postoji jedno rješenje za ovakve stvari.

“Mi bismo riješili taj problem kada bi na federalnom nivou bio izglasan zakon koji bi predvidio sljedeće: kad tri puta biro pošalje nekog, ako ne želi da radi, sljeduje mu skidanje sa biroa. I onda, kada ode doktoru, mora da platiti. Vjerujte da bi onda svi radili”, poručio je Trbović.

Mersiha Ferhatović Beširović, predsjednica Sindikata trgovine i uslužnih djelatnosti BiH, u razgovoru za “Nezavisne novine” ističe da nedostatak radnika nije samo karakterističan za BiH.

“Mislim da čak i susjedna Hrvatska i Crnogorsko primorje vape za radnicima”, kaže Ferhatović Beširovićeva.

Njene tvrdnje potkrjepljuju se i nedavnom objavom da je dio vlasnika ugostiteljskih objekata u Dubrovniku stavio svoje usluge na čekanje.

Takođe, iz sindikata su mišljenja da, osim visine primanja, postoje i drugi razlozi sve većeg odliva radne snage iz BiH.

“Rekla bih da i nedostatak perspektive i politička nestabilnost tjeraju radnike izvan granica ove zemlje, pa čak i ove regije”, kazala je Ferhatović Beširovićeva.