Majke Srebrenice prosvjedovale su u Sarajevu. Upozoravaju kako više od tisuću ubijenih Srebreničana još nije identificirano i ukopano, ali ukazuju i na opetovano negiranje i nipodaštavanje žrtava.

Sa fotografijama u rukama ili sa izvezenim imenima njihovih najmilijih. U sebi nose teške uspomene. U genocidu u Srebrenici ubijen je i brat Raseme Ražanice. Iz Sarajeva je otišao u Srebrenicu da radi u jednoj od škola.

“Brata su pronašli 2012. godine… bila je dženaza u Srebrenici u Potočarima. Mi, sestre, majke, supruge… došle smo da odamo počast svakog 11 jula se okupljamo u nekom od gradova” – govori Rasema Ražanica.

Ovoga puta su u Sarajevu. Mnoge od njih još uvijek nisu pronašle niti jednu kost ubijenog muža, brata, djeteta.

Kadefa Rizvanović kaže da “Nismo zadovoljni… evo već 30 godina… zamislite majku koja kost svog djeteta čeka 30 godina. To je bolno.”

“Ja sam izgubila… oca, amidžu, rođake… puno rodbine, oko 30. I još tragam za rodbinom, komšijama…” – svjedoči Nevzeta Gutić.

Haški tribunal utvrdio je da je u Srebrenici izvršen genocid. Nakon pada Srebrenice pripadnici Vojske Republike Srpske u samo nekoliko dana ubili su više od osam hiljada muškaraca i dječaka.

Munira Subašić, Udruženje ”Majke enklava Srebrenica i Žepa” podsjeća “Utvrdili smo da su dvije bebe ubijene pred očima majki, jedna je pronađena jedna nije… ubijana su djeca koja su se tek rađala i ona od 18 godina. Prema našim podacima u Srebrenici je ubijeno 1042 maloljetne djece je ubijeno u genocidu u Srebrenici”.

Majke posebno boli činjenica da se genocid negira. On se negira i tamo gdje je i počinjen – u Srebrenici.

“Negiraju genocid oni koji su ga i počinili… i oni koji su na vlasti, politički su tu i da ostvare svoje političke ciljeve koriste populaciju koja je ugrožena i kojoj nanose bol, da dobiju poene kod zlikovaca da dođu na poziciju” – kazala je Nura Begović, Udruženje “Žene Srebrenice”.

Sve ove majke ujedinjene su u svom bolu. Njihova glava poruka je: negiranje genocida
se mora zaustaviti.