Dan žena, 8. mart: "Nemamo šta da slavimo", poručile su na današnji dan. Umjesto toga danas možemo da se pobunimo, upozorimo na porast nasilja nad ženama tokom pandemije, ogroman procenat žena među onima koji su u protekloj godini ostali bez posla, da ukažemo na diskriminaciju i nepravdu.
Zbog pandemije nije organizovan osmomartovski marš ali je u skladu sa higijensko epidemiološkim mjerama i u neskladu sa društveno prihvatljivom mjerom pristojnosti – rečeno marš svemu što ženu pokušava sputati da bude slobodan, poštovan, nediskriminsan čovjek. “Neću cvijeće, hoću pravdu”, poručuju žene, barem one čiji je aktivizam usmjeren ka borbi za ravnopravnost.
“Ja sam nekako umorna od rečenica pojedinih muškaraca i žena kad kažu – živite u 21. stoljeću, šta hoćete, imate jednaka prava, školovane ste, radite, obrazovane ste. Da jesmo, gdje su nam ta prava? Odgovorno tvrdim, lično govorim, ne mogu da uđem u akademsku zajednicu. Mogu imati sve doktorate ovog svijeta, sve magistrate ovog svijeta, nemoguće je ući u akademsku zajednicu. I htjeli mi priznati ili ne, bila to neka floskula koju mi ponavljamo – živimo u muškom svijetu djelovanja… Da, živimo u muškom svijetu djelovanja!”, poručila je Medina Mujić, aktivistkinja Fondacije Cure.
“Ako računamo u prva tri mjeseca prošle godine, od 30.000 kooliko ih je ostalo nezaposlenih, od toga je bilo 70 % žena, a takođe žene su bile najviše uključene u sivu ekonomiju tj. u neplaćene poslove. Juče i danas, vidite, prođite ulicama Sarajeva, žene su te koje prodaju cvijeće za dnevnicu, nemaju regulisan status, niti imaju zdravstveno osiguranje, penziono”, istakla je Jadranka Milićević iz fondacije Cure.
Karanfil na srcu – u unutrašnjem lijevom džepu jakne, i uzdah koji se oteo iz unutarnjeg predjela mjesta sa kog se cvijet šepurio, nakon pitanja:
Kakav je položaj žena u BiH?
“Nikakav”;
“Mislim da se žene i dalje bore i da su danas mnogo glasnije, što je jako bitno za nas mlađe, da nas ohrabre”;
Radite li kućne poslove?
“Krečim jednom godišnje, imam suprugu hvala Bogu ne da mi ona ništa da radim, kaže ti smrljaviš to samo”;
Jesu li žene ravnopravne?
“Nisu.”
“Nije niko ovdje ravnopravan, žene posebno”;
“Kako koja, kako se koja izbori”;
Jeste li se vi izborili?
“Mislim da jesam.”
“Ja sam kćerka žene kojoj nisu dali ići do kraja u osnovnu školu i unuka žene kojoj nije bilo dozvoljeno da se opismeni” – jedan je od današnjih tvitova povodom 8. marta.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare